Ne znam da li je to samo moj trip ali grandž je bio. Bio i za par godina maltene nestao ili je retko ko nastavio da neguje takav zvuk. Iskra koja bukne i još brže nestane. I nekako ljudi lagano zaborave na to. Ja se ne sećam da sam u Srbiji slušao neki grandž bend skoro (tribjut večeri se ne računaju). Onda su se pojavili The Static i na momente nas (u redakciji) vratili u devedesete (da, većina nas jeste odrastala u debeloj meri na takvom zvuku). I, nekako su nam zato i postali dragi. Iscimali nas da iskopamo stare diskove Pearl Jama, Alice in Chains,... Muzički, Static nisu doneli ništa novo i nema puno toga originalnog, šta-više, ja uporno čujem sudar dva gorepomenuta benda. Ali opet ne mogu da se otmem nostalgiji i tom nekom prijatnom osećaju, te znam da izvrtim disk iznova. Iz tog razloga, mislim da će The Static i više značiti generacijama s’početka i sredine 80ih. Potražite ih na thestatic.net. Predrag