Venom su generalno prihvaćeni kao rodonačelnici svih ekstremnih pravaca u metalu. Ideja iza stvaranja benda je bila da budu žešći, ćvršći, brži i grozniji od bilo koga na tadašnjoj muzičkoj sceni. Izbor brzine sviranja i tekstova koji su se debelo oslanjali na religioznu mistiku i satanizam su im obezbjedili instant interesovanje svjetske publike. To je bila 1981 godina, i ljudi su uspjeli da snime pjesme za prvi, jako suvi, sirovi, brz i beskompromisan album. Od tada je prošlo mnogo godina. Mnogo bendova je sa istom željom i istim žarom u narednim godinama gazilo granice koje su Venom postavili. Formirali su se razni pravci a Black Metal je dobio ime baš po njihovom jednom albumu i pjesmi. Decenije su prolazile i granice su išle sve dalje, ali Venom su ipak bili prvi i bili su nevjerovatno dobri i mnogima su ostali u srcu upravo zbog toga što su baš tako upečatljivo zacrtali put.

Četrdeset osam godina nakon osnivanja benda (1978 osnovani, 1981 prvi album), Venom i dalje ne posustaju. Nakon vrtoglavog početnog uspona sa nekoliko prvih albuma, došli su i problemi. Međutim, i nakon svađa i promjena u postavi, Venom i dalje nastavljaju da rade. Ponekad sporadično, ponekad malo življe ali uvjek jako i bučno. Ovog prvog maja 2026 su izdali svoj četrnaesti album, “Into Oblivion”, kojega od onih najstarijih albuma razlikuje samo moderna produkcija. Ostali elementi, iliti sirova svirka, jednostavnost, mrzovolja i bijes, su u potpunosti isti. Na prvo slušanje je lako upasti u klopku da su, navodno, i dalje apsolutno isti i da recikliraju staro. Naravno, potrebno je samo malo ozbiljnije poslušati kompletan album i vrlo brzo na površinu izlaze finese i percepcija se odmah mijenja. Jeste, uglavnom je to onaj stari Venom, ali sa dovoljno elemenata iz poznije faze, ali i pomalo novina koje daju onaj dodatni štimung. Uzmimo za primjer pjesme “Man and Besat” - pjevljiva pjesma idealna za sve beer drinking and hell raising koncerte, ili neuobičajeno melodičniju “Unholly Mother” koja zatvara ovaj vrlo pristojan album.


Znate kako, bilo koji moderni, izvikani ili neizvikani bend, ako uspije da opstane nakon ovoliko godina na sceni, izda ovako dobar album, ima moje poštovanje. Svaka čast bendu - cijelom bendu, ne samo jednom pojedincu.


Nikola Franquelli