Neobična kritičarska oluja digla se ove jeseni oko novog filma P.T. Andesona proglašavajući ga kakvim modernim klasikom i nesumnjivim remek-delom, dokazujući koliko su pre svega američki kritičari malo filmova u životu gledali. OBAA ja svakako u kontekstu ove godine i ovog sociopolitičkog trenutka važan i vanredno dobro snimljen i odglumljen film, ali čak ni u kanonu P.T. Andesona nije među prvima.


Na temu radikalnih levičarskih terorista koji se kriju od zakona postoji jedan dramski mnogo ubedljiviji film (Runing on empty, 1988), ali Anderson ovde nije imao na umu dramu već satiru, i u tom ključu ovo je kao da gledate "Velikog Lebovskog" koga je režirao Vilijem Fridkin sa kumovanjem T. Pinčona po čijem je romanu ovo bazirano. Dakle, ukratko, revolucija je propala, svetom sada vladaju karikaturalne fašističko-rasističke spodobe koje, kada im se ćefne, spovode i otvorenu represiju (sic!), a "svet na mladima ostaje" i jedni koji mogu da pobede u beskrajnoj igri kapitala i njegovog obrtanja jesu deca revolucinara koja su usredsređenija na cilj i pametnija od svojih roditelja.

To sve gledamo kroz jedan dinamičan narativ koji kroz optiku satire prožima u sebi i stonersku komediju (Dikaprio kanališe sve najuspelije scene naduvanosti iz "Vuka sa Vol Strita"), ali i neki vojno-politčki triler, i akcioni "road" film, u kome junaci svaki čas upadaju u neku nepriliku.

Film je već iznedrio svoje mesto u pop-kulturi mema i internet pošalica, kao i svoje diskrete heroje, Šona Pena kao neku iritantnu vojnu spodobu kojoj je cilj da postane vrhovni član duboke države protorasista, i Benisija del Tora kao hladnog kao špricer sensea koji pomaže Dikapriju da pronađe svoju kćerku koju juri vojni establišment.

U veštom preplitanju akcije, drame, saspensa, humora i snimljen okom P.T. Andesona koje u sebi nosi i gen Dejvida Lina za spektakl i Olivera Stona za subverzivne teme, OBAA je film koji precizno secira aktuelni geopolitički trenutak, ali ga je kritika malo nepravdeno i preterano uzdigla na neki pijedestal koji možda ne zaslužuje.
Ocena 4-
Slobodan Novokmet