Kada govorimo o vizuelnom identitetu pank podkulture, retko šta je toliko prepoznatljivo i univerzalno kao logotip benda Black Flag. Četiri jednostavne crne trake, postavljene vertikalno poput vioreće zastave, postale su simbol bunta, nezavisnosti i vizuelni manifest „uradi sam“ filozofije. Iako se na prvi pogled čini jednostavnim, ovaj logotip ima i priču iza sebe koja uključuje umetnost, politiku, otpor, i naravno pank.


Autorski potpis logotipa pripada Raymondu Pettibonu, umetniku i mlađem bratu Grega Ginna, osnivača benda Black Flag. Pettibon je još 1978. godine predložio ne samo vizuelni identitet benda, već i njegovo ime. Umesto prvobitnog naziva „Panic“, sugerisao je „Black Flag“, asocirajući na simbol pobune i anarhističkog otpora. Logotip je osmislio kao četiri crna pravougaonika koji simbolizuju stilizovanu, lelujajuću crnu zastavu ali i nešto više.

Logotip je od samog početka bio zamišljen kao vizuelni simbol otpora: crna zastava nasuprot beloj, simbolu predaje. Pettibon nije želeo da njegov rad bude puka dekoracija. Simbolika logotipa bila je višeslojna:
· Suprotnost beloj zastavi predaje: crna zastava kao znak nepristajanja, borbe, prkosa.
· Anarhistički koreni: crna zastava se koristi još od 19. veka u anarhističkim pokretima kao simbol negacije državnog autoriteta.
· Piratstvo i sloboda: crna zastava evocira duh slobode van zakona, slično kao kod piratske ikonografije.

Međutim, članovi benda nisu nužno želeli da budu poistovećeni sa bilo kakvom političkom doktrinom.
„Može značiti šta god želite. Mislim, to je suprotnost bele zastave, ali anarhija? Ne baš“, rekao je jednom prilikom Henry Rollins, pevač benda.
Odmah nakon nastanka, logotip se pojavljivao širom Los Anđelesa, često u formi grafita. Devojka Grega Ginna, Medea, bila je poznata po tome što je sprejom i šablonom crtala logotip po zidovima, nadvožnjacima i toaletima po klubovima. Ovakav vid „gerilske“ promocije bio je preteča modernog street arta, iako to tada niko tako nije nazivao.

Logotip Black Flag-a je postao i svojevrsni manifest pank pokreta. Njegova snaga leži u njegovoj jednostavnosti. Mnogi fanovi su ga istetovirali, a pojavio se i u stotinama varijacija, parodija i omaža. Jedan od najpoznatijih primera je "Cat Flag" — parodija s mačkama u istom rasporedu crnih linija.

Čak je i Dave Grohl (Nirvana, Foo Fighters) pokušao da ga istetovira kao tinejdžer, ali je izdržao samo tri od četiri crte jer tada, bol je bio prejak.

Raymond Pettibon je, uprkos kultnom statusu koji je stekao u pank krugovima, često izražavao frustraciju zbog toga što je njegova umetnost bila shvaćena isključivo kao "prateći materijal" benda.
„Davali su mi moj original nazad isečen, išaran, zalepljen... Moje izjave se nisu cenile koliko njihovi master snimci.“
Došlo je i do konflikta kada je bend bez njegovog znanja iskoristio njegov crtež za omot albuma Loose Nut. Pettibon se povukao iz saradnje sa bendom ali njegovo delo je već tada bilo zacementirano u istoriji pank kulture.

Logotip Black Flag-a je nadživeo svoj bend. Dok su se postave menjale, članovi dolazili i odlazili, logotip je ostajao konstantan. Iako je, uprkos svojoj zamisli slobode, otpora i prkosa, i, (kakve li ironije), bio čak i predmet sudskog spora u vezi prava i svojine - (p)ostao je vizuelni identitet koji se danas nalazi na majicama, tetovažama, zidovima i galerijama širom sveta.