Ponovo radi bioskop, ili u slučaju "Supermena" ponovo radi prodavnica žele bombona Džejmsa Gana - dakle Gan je u suštini uradio isto ono što je uradio Gardijansima i Suicide squad-u, celu stvar je olabavio, podetinjio i zašarenio tako da imate utisak da vam je kineski vatromet eksplodirao u lice, i pritom dobio jedan zabavan, nepretenciozan film koji ne deluje da je kanonski niti pretarno bitan.

Sam Supermen u ovom filmu nema taj oreol "larger than life" persone koja isijava harizmu i sigurnost, Korensvort ga glumi otpilike kao što bi Tom Holand glumio Spajdermena, malo je zbunjen, malo nesuguran, malo nabusit, a većim delom filma neko mora da mu pomaže, spasava ga ili mu asistira. To je kilometrima daleko od Kristofera Riva koji je i dalje nedosižni ideal onoga kako Supermen treba da izgleda i ponaša se, ali ceo ovaj univerzim tim pristupom dobija malo na nekim realnim temeljima i gura stvar ka porukama kao što su prijateljatvo, saradnja, alturizam itd.
 
Puno je ovde likova, neke naivne radnje o zaraćenim zemljama u Istočnoj Evropi čiji stanovnici izgledaju kao Avganistanci, mnogo nekih koncepata i nerazrađenih radnji da bi sve imalo iole smisla, ali se lako i bezazleno gleda, pogotovo kada u ekran uđe Nikolas Holt kao Leks Lutor koji svakim vlaknom bića prezire Supermena i Holt to bez problema posreduje do nas bivajući jedan od boljih filmskih Lutera.

Ostali su tu da popune kvotu Ganovog šareniša i utru put kakvom franšiziranju u budućnosti. Iako nije razvalio blagajne film je prošao taman onoliko solidno da Gan dobije prelaznu ocenu za još makar par filmova, ali pitanje je koliko u trenutnoj klimi zasićenja superherosjkim filmovima ima prostora da se ovo nešto preterano grana i usložnjava.

Sve u svemu, doba zabava za svakoga ko ima 10 godina ili se tako oseća.
Ocena 3+
Slobodan Novokmet