Odlični, da ne kažemo sjajni treći delovi poznatih franšiza
Helly Cherry
Svi spominju nastavke, filozofiraju o tome koliko su opravdani ili koliko su uspeli ili ne da opravdaju ikoničnost ili kultnost originalnog filma, ali retko kada treći deo neke franšize stavljamo u fokus odličnosti jer smo do trećeg dela već navikli da je u pitanju serijski fabrički proizvod čija je jedina funkcija da sa što manje kreativnog ulaganja izmuze što više para. Ali ima i trećih delova koji su mnogo više od pukih nastavaka. Pa počnimo:
DIE HARD 3 (1995) - Treći deo "Umri muški" franšize svakako nije ponovio magični senzibilitet prvog filma, ali je za ono što jeste, a to je jedan sumanuti rolerkoster non-stop akcije po Njujorku, jedan od najboljih akcionih filmova ikada snimljenih. Iako radnja više podseća na "Smrtonosno oružje" i ako sada imamo ispomoć Semjela L. Džeksona, Vilis je raspoloženiji nego ikada, Mektirnan sve režira kao mladić od 20 leta koji je progutao dinamit, a Džeremi Ajrons žvaće scenografiju golim zubima. Savršeni treći deo.
BACK TO THE FUTURE 3 (1990) - Opet, iako nije ponovio magiju prvog dela, niti bio graundbrejking kao drugi deo (gde smo imali jedno subverzivno ulaženje u prvi film), treći deo je jedna skoro staromodna vester avantura koja daje doku Braunu emotivni krešendo dok odaje omaž Klintu Istvudu, špageti vesternima i predstavlja jednu zabavnu priču koja se završava skoro spektakularno režiranom deonicom sa vozom u pokretu koja nije nadmašena do dan danas.
LETHAL WEAPON 3 (1992) - Ako ćemo iskreno, tek četvrti deo ovog serijala je pao u kvalitetu. Trojka je možda i najzabavniji deo od četiri, Glover i Gibson su već sasvim komotni u svojim ulogama, doprinos Rene Ruso je esencijalan za hemiju sa Gibsonom, Džo Peši je koliko-toliko suzdržan, muzika Erika Kleptona je vrhunska, a akcije nikad više, zgrade ekspodiraju, jurnjave kolima, scena na hokejaškom terenu... za svakog ponešto.
MAD MAX: BEYOND THUNDERDOME (1985) - Ovde smo već na teritoriji kontroverze jer mnogi ne vole ovaj nastavak, ali moramo da budemo iskreni da je Džordž Miler tek ovim delom dosegao pun potencijal onoga što postapokalipsa može da bude prikazujući do kog nivoa društvo koje pokušava da se obnovi može da ode - grad koji se napaja svinjskim metanom, gladijatorske borbe u narečenom Tanderdomu, harizmatične vođe u vidu Tine Tarner, robno-trgovinska razmena. Iako je poslednja trećina jedno još kinetičkije prepevavanje najboljih scena iz drugog dela, a klinci koje Maks pronalazi podsećaju na družinu Petra Pana, ipak u ovom delu ima dosta upečatljivih i memorabilnih momenata da bi film stekao neku svoju samosvojnost i pamtljivost.
INDIANA JONES AND THE LAST CRUSADE (1989) - Ako su i Spilberg i Lukas videli drugi deo kao malo skretanje s puta, onda je treći deo povratak u punu formu za ovu avanturističku franšizu i nastavak koji je savršen u svakom pogledu, od vraćanja fantastičnim i napetim akcionim setpisovima do dubljeg osenčavanja Indijaninog lika i dela i kontekstualizovanja istog u porodičnom miljeu.
U onome što možemo nazvati samo briljantnom kasting odlukom, Indijaninog oca ovde glumi Šon Koneri, u simboličnom zaveštanju u kome jedan bivši i po mnogima najbolji Bond predaje štafetu svom filmskom nasledniku (Lukas je i zamislio Indijanu kao neku američku verziju Bonda). Koneri i Harison imaju sjajnu hemiju kao otac i sin iako je razlika između njih samo 12 godina, i odlično se nadopunjuju u seriji što duhovitih što ozbiljnih razgovora. Naravno, tu je i avantura veća od života, potraga za Svetim gralom i ponovo nacisti ako negativci, bez kojih očigledno nema dobrog Indi filma.
Tu su i povratnici Markus Brodi (Denzom Eliot) i Salah (Džon Ris Dejvis) kao neka vrsta komičnog sajdkik efekta, a za Elita je vezana možda i najduhovitija scana u filmu kada Indi pred nacistima hvali njegove sposobnosti, znanja jezika i uklopivost u sredinu da bi sledeći kadar pokazao Brodija kao zamlatu koji ne zna da se snađe na ulici.
A NIGHTMARE ON ELM STREET: DREAM WARRIORS (1987) - Treći deo je zapravo inaugurisao Fredija kao pajaca iz pakla koji je podjednako sklon šali i komici koliko sejanju košmarnog užasa, a ovaj deo doneo je i maštovite setpisove u vezi sa tim kako kreativno baciti kašiku u horor filmu, pa i neke edži scene kao što je ona sa Fredijem koji maše špricevima na prstima.
Simpatično je i koliko je treći deo pri kraju opičen mokrom čarapom kada reši da digne Fredijev skelet iz mrtvih i uposli ga da ganja Džona Saksona, a nije naodmet spomenuti i da je ovo film koji je pročuo Patrišu Arket, a u jednoj od sporednih uloga angažovao i Lorensa, tada Lerija Fišburna. Reditelj je maštoviti Čak Rasel koji će 7 godina posle ovoga režirati „Masku“ sa Džimom Kerijem i „Eraser“ sa Arnoldom, dakle imaće svoje legitimne hitove.
STAR WARS: RETURN OF THE JEDI (1983) i LORD OF THE RINGS: RETURN OF THE KING (2003)
Ovo je malo varanje jer ovo nisu standarni treći nastavci filmova već planirani završeci unapred zamišljenih trilogija koji su svaki na svoj način u tom trenutku bili odlične konkluzije trilogija, nabijene akcijom, avanturom, emocijom, fantastičnim setpisovima i zaokruženim sudbinama koje su doživeli glavni likovi. "Star wars" univerzum se nakon ovoga protivprirodno proširio i razmnožio trima novim Lukasovim filmovima, tj. prikvelima, pa trima novim nastavcima Džej Džej Abramsa, da ne spominjemo bezbrojne serije, dok je "Lord of the rings", osim novih filmova, proširio trima filmovima o Hobitima, Amazonovom prikvel serijom, kao i animiranim filmom "The War of the Rohirrim" koji je izašao krajem 2024.
BACK TO THE FUTURE 3 (1990) - Opet, iako nije ponovio magiju prvog dela, niti bio graundbrejking kao drugi deo (gde smo imali jedno subverzivno ulaženje u prvi film), treći deo je jedna skoro staromodna vester avantura koja daje doku Braunu emotivni krešendo dok odaje omaž Klintu Istvudu, špageti vesternima i predstavlja jednu zabavnu priču koja se završava skoro spektakularno režiranom deonicom sa vozom u pokretu koja nije nadmašena do dan danas.
LETHAL WEAPON 3 (1992) - Ako ćemo iskreno, tek četvrti deo ovog serijala je pao u kvalitetu. Trojka je možda i najzabavniji deo od četiri, Glover i Gibson su već sasvim komotni u svojim ulogama, doprinos Rene Ruso je esencijalan za hemiju sa Gibsonom, Džo Peši je koliko-toliko suzdržan, muzika Erika Kleptona je vrhunska, a akcije nikad više, zgrade ekspodiraju, jurnjave kolima, scena na hokejaškom terenu... za svakog ponešto.
MAD MAX: BEYOND THUNDERDOME (1985) - Ovde smo već na teritoriji kontroverze jer mnogi ne vole ovaj nastavak, ali moramo da budemo iskreni da je Džordž Miler tek ovim delom dosegao pun potencijal onoga što postapokalipsa može da bude prikazujući do kog nivoa društvo koje pokušava da se obnovi može da ode - grad koji se napaja svinjskim metanom, gladijatorske borbe u narečenom Tanderdomu, harizmatične vođe u vidu Tine Tarner, robno-trgovinska razmena. Iako je poslednja trećina jedno još kinetičkije prepevavanje najboljih scena iz drugog dela, a klinci koje Maks pronalazi podsećaju na družinu Petra Pana, ipak u ovom delu ima dosta upečatljivih i memorabilnih momenata da bi film stekao neku svoju samosvojnost i pamtljivost.
INDIANA JONES AND THE LAST CRUSADE (1989) - Ako su i Spilberg i Lukas videli drugi deo kao malo skretanje s puta, onda je treći deo povratak u punu formu za ovu avanturističku franšizu i nastavak koji je savršen u svakom pogledu, od vraćanja fantastičnim i napetim akcionim setpisovima do dubljeg osenčavanja Indijaninog lika i dela i kontekstualizovanja istog u porodičnom miljeu.
U onome što možemo nazvati samo briljantnom kasting odlukom, Indijaninog oca ovde glumi Šon Koneri, u simboličnom zaveštanju u kome jedan bivši i po mnogima najbolji Bond predaje štafetu svom filmskom nasledniku (Lukas je i zamislio Indijanu kao neku američku verziju Bonda). Koneri i Harison imaju sjajnu hemiju kao otac i sin iako je razlika između njih samo 12 godina, i odlično se nadopunjuju u seriji što duhovitih što ozbiljnih razgovora. Naravno, tu je i avantura veća od života, potraga za Svetim gralom i ponovo nacisti ako negativci, bez kojih očigledno nema dobrog Indi filma.
Tu su i povratnici Markus Brodi (Denzom Eliot) i Salah (Džon Ris Dejvis) kao neka vrsta komičnog sajdkik efekta, a za Elita je vezana možda i najduhovitija scana u filmu kada Indi pred nacistima hvali njegove sposobnosti, znanja jezika i uklopivost u sredinu da bi sledeći kadar pokazao Brodija kao zamlatu koji ne zna da se snađe na ulici.
A NIGHTMARE ON ELM STREET: DREAM WARRIORS (1987) - Treći deo je zapravo inaugurisao Fredija kao pajaca iz pakla koji je podjednako sklon šali i komici koliko sejanju košmarnog užasa, a ovaj deo doneo je i maštovite setpisove u vezi sa tim kako kreativno baciti kašiku u horor filmu, pa i neke edži scene kao što je ona sa Fredijem koji maše špricevima na prstima.
Simpatično je i koliko je treći deo pri kraju opičen mokrom čarapom kada reši da digne Fredijev skelet iz mrtvih i uposli ga da ganja Džona Saksona, a nije naodmet spomenuti i da je ovo film koji je pročuo Patrišu Arket, a u jednoj od sporednih uloga angažovao i Lorensa, tada Lerija Fišburna. Reditelj je maštoviti Čak Rasel koji će 7 godina posle ovoga režirati „Masku“ sa Džimom Kerijem i „Eraser“ sa Arnoldom, dakle imaće svoje legitimne hitove.
STAR WARS: RETURN OF THE JEDI (1983) i LORD OF THE RINGS: RETURN OF THE KING (2003)
Ovo je malo varanje jer ovo nisu standarni treći nastavci filmova već planirani završeci unapred zamišljenih trilogija koji su svaki na svoj način u tom trenutku bili odlične konkluzije trilogija, nabijene akcijom, avanturom, emocijom, fantastičnim setpisovima i zaokruženim sudbinama koje su doživeli glavni likovi. "Star wars" univerzum se nakon ovoga protivprirodno proširio i razmnožio trima novim Lukasovim filmovima, tj. prikvelima, pa trima novim nastavcima Džej Džej Abramsa, da ne spominjemo bezbrojne serije, dok je "Lord of the rings", osim novih filmova, proširio trima filmovima o Hobitima, Amazonovom prikvel serijom, kao i animiranim filmom "The War of the Rohirrim" koji je izašao krajem 2024.
Slobodan Novokmet