I Fazbinder i Finčer postavili su svojim minulim radom takve standarde da je očekivanje od njihovog uparivanja od starta bilo nerealno astronomsko, te je malo razočarenje što smo na kraju dobili samo – solidan film.

S jedne strane, ovo je tip filma koji bi mlađi Finčer odradio kao od šale, iako je kao mlađi bio ambiciozniji, a od starijeg sada deluje samo kao povratak u formu nakon nekih iskliznuća i odustajanja od briljantne serije Mindhunter, dok i za Fazbindera deluje samo kao jedna od niza uloga da ne znamo da je bio na pauzi skoro 4 godine.

Priča o plaćenom ubici (zamislite Dekstera koji nije serijski već plaćeni) koji je opsednut svojom metodičnošću i analitikom svakog mikopoteza kako polako gubi vezu sa svime što ga je činilo uspešnim ubicom kada, nakon „promašenog“ posla, kreće u osvetu poslodavcima koji su rešili da mu udare na privatnu kuću i devojku, ima sve trejdmarkove tipičnog Finčerovog filma u sjajnim motažnim sekvencama na desetine radnji i postupaka Fazbinderovog lika, kao i sjajnu minimalističku atmosferu zamračenih soba i lokaliteta koji deluju tmurno čak i na suncu. Ovo je jedan finčerovski superiorno inscenirana degamurizacija celog „hitman“ procesa, koja mi je i pored nekih slabosti ipak draža nego kad Finčer odluta u pretencioznost kakvoj je u prethodnom periodu bio sklon.

Ako ste ikada maštali da gledate kako plaćeni ubica rentira kola, kupuje avionske karte i uopšte čini niz neophodnih poteza da bi se obavio jedan posao, onda je ovo film za vas, sastavljen od niza hiruških sekvenci, blage paranoje glavnog lika i njegovih unutarmonoloških deonica kojima sve vreme opravdava i objašnjava svoju analitičnost iz koje će iskliznuti onog momenta kada stvar postane lična.

I tu je negde problem koji ovaj film krije od superiornosti, fali ovde malo scenarističke vrcavosti, nekog blago bizarnog inputa neobičnosti, jer sve je vrlo pravolinijski i u domenu jedne karakterne studije o čoveku za koga nismo sigurni da li samo pokušava da spali sve mostove ka svom životu ubice tako što ubija poslodavce ili sve to čini namerno jer se ukanalio u monotoniju sopstvenog posla koja je počela da mu smeta.

Da li ubica zaista odlazi u zalazak Sunca ili, naprotiv, sve ovo čini da bi vratio životu neku vrstu mazohističke haotičnosti? Ostaje na vama da prosudite.

Slobodan Novokmet