Što se tiče muzičkog stila koji određuje ovaj finski bend tu nema previše mudrolija, doom i sludge uz začin mračnog post-metala. Momci iz benda su u jednom intervjuu rekli da se njihova umetnost koncentriše na negaciju života i da nas sve okružuje prazna, mračna praznina nepostojanja. Bend čine četiri momka, Jonne (gitara, vokal, efekti), Antti (gitara), Topi (bas) i Aatu (bubnjevi, perkusije).
„Kivi puhuu (The Stone Speaks)“ je prvo zagonetno i uznemirujuće upoznavanje sa albumom. Perkusije vas pomeraju iz mesta, a vokali su povremeno vrlo zastrašujući a povremeno i fascinantni. Muzika je primamljivo mutna. Usred pesme postoji dugačak, eksperimentalni pasaž u kojem se, ako niste pažljivi, možete izgubiti.
Naslovna „Tyhjio (The Void)” je dosta brža sa više naslaganih vokala. Ne toliko mračna kao uvodna ali i u njoj ima elemenata koji vas ne čine baš spokojnim. I ovde ima sporijih i mračnijih delova, ali takva je struktura gotovo svih pesama ovog albuma.
„Torajyva (The Ergot)” je poprilično drugačija. Prvo vas zavedu neobične i čak optimistične perskusije, pa se ubaci besni vokal, više pristajući hardcore i deathcore izražajima da bi vas dotukle melodične i gotovo true heavy gitare. Odličan odmor od tolikog mraka na ploči.
Naslovna „Tyhjio (The Void)” je dosta brža sa više naslaganih vokala. Ne toliko mračna kao uvodna ali i u njoj ima elemenata koji vas ne čine baš spokojnim. I ovde ima sporijih i mračnijih delova, ali takva je struktura gotovo svih pesama ovog albuma.
„Torajyva (The Ergot)” je poprilično drugačija. Prvo vas zavedu neobične i čak optimistične perskusije, pa se ubaci besni vokal, više pristajući hardcore i deathcore izražajima da bi vas dotukle melodične i gotovo true heavy gitare. Odličan odmor od tolikog mraka na ploči.
„Karpassilmat (Fly Eyes)” je monstruozan ep od 9 minuta. I druge pesme su bile, na svoj način, ali ova daje osećaj – večne muke i enormne težine života. Koketiranje sa black metalom je nabacilo još jedan sloj kvaliteta na album i obezbedilo ocenu više kada se budu svodili utisci.
Album zatvara „Ataraksia“, poprilično psihodelična pesma prošarana prog elementima ali i dalje satkana od tuge, bola i praznine. Bas linija nalik na Tool, ženski vokali, klavir na kraju su šlag odgore na najbolju pesmu na albumu.
Dakle,... KITA je jedan veoma zanimljiv bend, ne bih mogao reći i originalan pošto ovakvih ekstremnih avangardnih bendova već ima tušta i tma, ali su svakako grupa vredna slušanja, pogotovo onima koji istražuju, traže novu muziku i uživaju u nesvakidišnjim i eksperimentalnim tonovima.
„Tyhjiö“ je izašao pre dvadesetak dana za hrvatsku izdavačku kuću No Profit Recordings. Možete ga naći na bandcamp stranici „No Profita“, a takođe posetite i FB stranicu benda da se informišete o daljim planovima grupe.
Zoran Popnovakov