Nakon trećeg čitanja ove priče u ovom milenijumu, moram priznati da mi se utisak dramatično poboljšao i približio onoj opčinjenosti iz vremena prvog čitanja, pri čemu pre punoletstva nikada nisam pročitao treći deo ove storije. U međuvremnu, od 2014. godine, kada sam poslednji put čitao "Crnog gospodara", odnosno "Horde zla" - što sam oduvek smatrao primerenijim naslovom za ovu priču - promenilo se to što sam postao otac i moje dete je pred polaskom u osnovnu školu, dakle dovoljno veliko da sa mnom i suprugom prolazi kroz sadržaje koje smo nas dvoje voleli kad smo bili mali. To ne može a da me ne vrati u moje detinjstvo - koje je naravno bilo drugačije nego što je njeno, naročito po dostupnosti zabavnog sadržaja. U tom detinjstvu "Plamena lobanja" i "Horde zla" figuriraju kao titanska pojava koja će baciti svoju senku na čitav moj život. Ovo je bila ne samo prva priča o Zagoru koju sam pročitao, već i ukupno drugi strip (prvi je bio neka davno zaboravljena epizoda "Komandanta Marka") u mom životu. Iz ove perspektive, to je sasvim sigurno u moju psihu neizbrisivo utisnulo ljubav prema fantastici, a i opredelilo me ka svim onim stvaraocima koji su Sklaviju bili uzor za ovaj scenario. Sudbina će hteti da nekoliko godina kasnije, neposredno pred moj polazak u školu ili neposredno nakon što sam pošao, ne sećam se, prvi strip koji ću ikada kupiti svojim rukama, sasvim sam, od svog novca bude takođe Sklavijevo delo - "Noći punog meseca", odnosno treći broj "Dilana Doga".
Uglavnom, još malo pa četrdeset (40!) godina nakon što sam prvi put pročitao "Crnog gospodara"/"Horde zla" ova priča me i dalje nosi u neke druge stvarnosti.

4*

Ivan Jovanović Nightflier