„Wrong Side of Paradise“ je najiskusniji Black Star Riders album do sada. U osnovi, isto ono što su do sada radili sa ogromnom dozom Thin Lizzy šmeka, ali opušteno i sa potpunom nebrigom da li će to nekome odgovarati, da li će se to nekome svidjeti ili ne. Bend je ovaj album radio za sebe, bez ikakvih stega i komercijalnih pritisaka i ta jednostavnost i opuštenost se osjete na svakoj pjesmi. Da li je slučajnost ili ne, ali ovaj album je najbolji soundtrack za ovo ljeto. Jeste da pjesme opisuju život koji baca krive lopte, ali je muzički, sa svojom prijatnom atmosferom, u potpunosti idealan za svaku dnevnu i noćnu varijantu ovog ljeta.
Jako je nepošteno govoriti u terminima najbolji ili najgori, naj ovo ili naj ono. „Wrong Side of Pradise“ je jedan iskren i nepatvoren album koji je vrijedan slušanja, a bend je vrijedan svog poštovanja ovog svijeta jer slijede svoju intuiciju i uradili su jedan do bola iskren i pošten album na kome nema plastičnih hitova, koji nije rađen sa umišljajem, koji nije komercijalna pegla, već je jedan odličan, ogoljen i iskren rokenrol album, gdje je bend ogolio svoju dušu i predao je publici. Možda se neće svidjeti apsolutno svoj publici, ali to i nije poenta. Skidam kapu i pružam šaku ruke za svaku pjesmu na albumu.
Nikola Franquelli
Jako je nepošteno govoriti u terminima najbolji ili najgori, naj ovo ili naj ono. „Wrong Side of Pradise“ je jedan iskren i nepatvoren album koji je vrijedan slušanja, a bend je vrijedan svog poštovanja ovog svijeta jer slijede svoju intuiciju i uradili su jedan do bola iskren i pošten album na kome nema plastičnih hitova, koji nije rađen sa umišljajem, koji nije komercijalna pegla, već je jedan odličan, ogoljen i iskren rokenrol album, gdje je bend ogolio svoju dušu i predao je publici. Možda se neće svidjeti apsolutno svoj publici, ali to i nije poenta. Skidam kapu i pružam šaku ruke za svaku pjesmu na albumu.
Nikola Franquelli
