![]() |
foto: Nemanja Đorđević, Balkanrock |
Sastav Dawn of Creation iz Niša otvorio je prvi Belgrade Metal Fest i doneo svoje poimanje modernog i tehničkog death metal zvuka koje se ponajviše oslanja na poljsku školu, i to u prvom redu na sastav Decapitated, krećući se vrlo hrabro putevima na kojima je pomenuti sastav postavio visoke prepreke za premostiti. Moram da priznam da sam nespreman došao i da prethodno nisam preslušao njihov prvi album pod nazivom „Self-Destructive Matters“, što ću sada posle nastupa, podstaknut ubedljivošću i preciznošću njihove svirke, svakako ispraviti; a čemu ovakvi andergraund festivali upravo i služe – da se skrene pažnja na nove cvetove koji rastu na sceni.
![]() |
foto: Nemanja Đorđević, Balkanrock |
Ništa manje tehnički potkovani, ali ne toliko u smislu ritmičnosti, kao prethodni bend, koliko u melodičnom pristupu i većim oslanjanem na tekovine geteborške melo-death škole metala, beogradski sastav Xsus pokazao je da takođe raspolaže raskošnim talentom, ali isto tako na teritoriji gde je mnogo toga već rečeno i zaista je potrebno mnogo kreativnosti da bi se izašlo iz već postojećih paterna, postavljenih još mnogo ranije. Međutim, uzimajući u obzir da je bend još uvek u svojim prvim koracima, da je reč o iskusnim muzičarima kod kojih su kreativni potencijal, želja za progresijom i fuzijom evidentni, kao što je evidentna i sklonost ka razbijanju konvencija kroz džez, i to na način koji me na momente podseća na norveški sastav Emperor u svojoj poznoj fazi, očekujem da će bend vrlo brzo pronaći svoj jedinstveni put.
![]() |
foto: Igor Stanić, SMP |
Kad smo kod doom metal žanra, i to gotskog usmerenja, nakon nastupa sastava The Father of Serpents, grupe takođe sastavljene od iskusnih muzičara, jasno je da smo dobili jedan zaista vredan i reprezentativan sastav. Svi kvaliteti koji su karakteristični za ovaj žanr su vrlo ubedljivi u njihovom izrazu – sporoća, težina, melanholični ambijent, a evidentni su i viškovi vrednosti u odnosnu na stardardnu žanrovsku ponudu i progresije taman s merom upotrebljene da ne smetaju celom pakovanju i da se izbegne pretencioznost, onako kako to samo iskusni muzičari umeju da izbalansiraju tako da ostave utisak da je sve na svom mestu i da ima svoj smisao, uključujući i povremena zahuktavanja u tempu, post-rock poigravanja dinamikom i na koncu i upotrebu violine.
Šta reći za jagodinski sastav Infest, a da nije već toliko puta ispričano, osim da su još jedanput potvrdili svoj legendarni status, ucrtavrši još jednu beskompromisnu oldschool svirku, u prepoznatljivoj furiuoznoj fuziji thrash i death metal zvuka, koja poslovično stvara nepremostivi i neprobojni zvučni zid od distorzije zaklanjajući nas od svega svetog. Zoranovi govori u pauzama između pesama su i dalje, neko bi rekao tradicionalno prenapadni i prenapaljeni, kao i celokupna njegova pojava na bini, a takođe i nepotrebno predugački, ali bih dodao i iskreni – to mu niko ne može osporiti, kao što niko ne može dovoditi u pitanje značaj ovog sastava za domaću metal scenu, a onda i njegov doprinos prepoznatljivosti srpskog metala u inostranstvu.
![]() |
foto: Nemanja Đorđević, Balkanrock |
Na kraju mi ostaje da pohvalim zvučni inženjering, rasvetu i krajnje profesionalan odnos organizatora, a uz sve to i više nego pristojan odaziv publike, što svakako, sve zajedno, uliva optimizam u pogledu daljeg razvijanja festivala u budućnosti.
Izveštava: Aleksandar Petrović