Britanski prog metalci Threshold su pre nekih mesec dana izbacili svoj dvanaesti album i mogu slobodno da kažem da u diskografiji nemaju nijednu slabu ploču. Naravno da je bilo oscilacija u kvalitetu, ali njihove amplitude uopšte nisu bile visoke i ujednačenost njihovog muziciranja i kreativnosti su u kompletnih 30 godina postojanja za svaku, svaku pohvalu. Posle fenomenalnog albuma iz 2017., “Legends Of The Shires” bojao sam se da neće imati ni znanja a ni snage da im sledeći album blizu te sjajne ploče. Ipak, drago mi je da sam se prevario. “Dividing Lines” je u svakom pogledu odličan album.

Svaka od deset numera je napravljena tako da slušaocu pruži vrhunsko zvučno iskustvo spajajući sve elemente klasičnog roka sa zadivljujućim progresivnim stilovima. Pesma koja otvara album „Haunted“je zaista dobra ali je samo vrh ledenog brega. Sledećih par pesama su me oduševile, počevši od „Hall Of Echoes“, numere u power metal stilu koja ozbiljno vuče na himnu, a refren je vrlo zarazan. U kombinaciji sa sjajnom interakcijom gitare i klavijature pesma dobija na poletu inosi vas u visine. Sjajan uvod na klavijaturama u „Let It Burn“ suprotstavlja ono što se sprema u obliku galopirajućih rifova sa udarnom bas linijom. Morgan ovde stavlja pečat svojim vokalom dok Karl Grum održava majstorski kurs sviranja gitare. „Silenced” je sigurno najveći hit na albumu i nimalo pežorativno ću dodati da bi bila favorit na “Pesmi Evrovizije”. Naravno, da pesma uz svu svoju zaraznost i upotrebljeni autotune efekat nimalo nije njanjava ni ljigava jer pored sjajne melodije, tu je fanki rif na klavijaturama koji se neobavezno provlači kroz numeru i dodaje notu atmosferičnosti. 

Vrlina ovog benda je njihova sposobnost da prikriju težinu u numerama i tek pri ponovljenim slušanjima zaista osetite pun efekat a ova stvar je vrhunski primer toga, čista genijalnost. Ako je neko i sumnjao u kvalitet ploče, “The Domino Effect” konačno uverava slušaoce da je magija prisutna i iako traje nešto više od jedanaest minuta, nijednog trenutka nije dosadna. Lagani uvod se neosetno pretvara u brzi i teški ritam sa simfonijskom podrškom. Vokal uveseljava, početna deonica je toliko zarazna da je neverovatno, numera se razvija do krešenda pre nego što krene na melodičnu pauzu koja uključuje epski gitarski solo, pozadina numere nešto više sintetička sa sjajnom interakcijom klavijatura i gitara, i njihova virtuoznost je pravi vrhunac jedne od najboljih pesama na albumu. „Complex“ je nešto čvršća i teža od prethodnih pesama, sa malo više “masti", vokal je u nižem tonalitetu, ali u refrenu se penje u visine, kombinacija gitara i klavijatura je ponovo poslastica i postavlja pesmu na viši level. „King Of Nothing“ je sagrađena od neumoljivog udaranja po bubnjevima podržanog ćvrstim basom i sjajnim gitarama, a vokal ima zadatak da pesmu uplovi iz metala u rock vode. Uz „Lost Along The Way“ćete klimati glavom i lupkati nogom odmah od početka dok je „Run“ nešto prigušenija i gotovo hororična, da ne kažem mračnija i kulminira još jednim briljantnim gitarskim solom Groom-a. Album završava sa „Defence Condition“, pesmom dugom više od deset minuta koja obuhvata sve ono što u suštini predstavlja THRESHOLD. Povremeno je teška, brza, melodična pa spora, onda sve to ponovo i pravo je svedočanstvo nesumnjivog kvaliteta i sposobnosti benda da ujedno bude i rock i metal i prog i sve to zajedno. 

Ukratko, ovaj album je (skoro) remek-delo i definitivno jedan od albuma godine. Nemojte da ga propustite ako volite stilove koji su navedeni u recenziji.

Zoran Popnovakov