Priča o ovom serijalu kreće u Francuskoj 2019., kada izlazi prvi album „Svom svojom snagom“. Nije trebalo da prođe mnogo vremena a da „Pet zemalja“ postane jedna od glavnih tema na portalima posvećenim frankofonom stripu a autori su se našli u žiži javnosti. Sjajne ocene, sveopšti hajp publike, i kritika koja blagonaklono gleda na najave nastavaka. Međutim, ono što je zbunjivali većinu, pa mogu priznati i mene, jeste najava da će serijal izlaziti nešto brže nego što je to običaj sa stripovima ove produkcije. A uz najavu da se planira da ceo serijal ima čak 30 (!) nastavaka, bojazan da će se projekat razvući decenijama bio je više nego osnovan. Svako ko je upućen u ritam i formu frankofonih (bande dessinee), naslova zna o čemu pričam. (To jest, pišem, da se držimo tačnih fraza.) Za jedan takav album je ustaljen ritam oko jednog na godinu dana, veoma retko više od toga – dva na godinu i po, u najboljem slučaju – a mnogo češće se rok između albuma rastegne i na dve godine ili više. Naravno, to se dešava u slučajevima kada je scenarista ujedno i crtač, ali poenta stoji. 

Međutim, kod „Pet zemalja“ situacija je drugačija. Autori su obećali serijal sa antropomorfnim životinjama u maniru dvorskih i političkih intriga, izdajstava i mnogo krvi u okruženju fiktivnih pet zemalja srednjovekovnog senzibiliteta. Ili tačnije, kako je često i marketing za ovaj serijal navodio, očekuje nas „Igra prestola sa antropomorfnim životinjama“. Koliko ova definicija marketinški pomaže, toliko mu ni ne služi na čast, jer „Pet zemalja“ jeste pun intriga, krvi i izdaje, ali nema ničega poput Zida, Belih hodača, zombija, pa ni zmajeva. Ali de fakto funkcioniše više nego izvrsno sa tim obiljem mahinacija u jednom neobičnom a pak potpuno poznatom okruženju. No, da se vratim na temu, autori su obećali da će svakoj od pet zemalja koji čine taj svet posvetiti po 6 albuma, što ukupno čini tih pomenutih 30 knjiga. Tri godine kasnije, uprkos strepnjama da će se projekat otegnuti u nedogled, bogatiji smo za 9 albuma, i nalazimo se na polovini drugog ciklusa. Devet albuma za tri godine je nešto iz najluđih snova za svakog ljubitelja frankofonog stripa. Od četiri do šest meseci je bilo potrebno za svaki od njih, što je stvarno izvanredno i treba odati priznanje takvom ritmu.

No, sve to ne bi bilo moguće da autori – a govorimo o zaista impresivnoj količini talentovanih stvaralaca na jednim mestu – nisu dobro organizovani i sposobni da razmišljaju nekoliko koraka unapred. Prvo, uz dužno poštovanje ostalima, najveći heroj za mene jeste Žerom Lerekile koji je nacrtao svaki od ovih albuma u rekordnom vremenu. Iako su usvojeni neki elementi američkog sistema rada, u smislu da Lerekile ne radi sam kolor već je taj trudbenički posao pripao Dimitrisu Martinosu (i radi ga na najbolji mogući način). A Lerekile je na albumima imao pomoć pri tuširanju, pa je slobodno mogao da se posveti samo olovci.

Sve ovo ne bi bilo moguće i bez scenarističkog kolektiva Davida Šovela, Andorisa i Patrika Vonga, koji se zajedno potpisuju imenom Luelin (Lewelyn), što je ujedno i jedan kreativni kuriozitet jer to ime na velškom znači „lavlja snaga“. A kako se prvi ciklus „Pet zemalja“ odvija u zemlji velikih mačaka kojima su nekada suvereno vladali lavovi a sada tigrovi, jasno je kako je cela priča dobro promišljena. Lerekile ne bi imao šta da crta toliko brzo da nema priče kojom treba popuniti toliko stranica. 

Ako je išta sigurno u „Pet zemalja“, to je da priče ne manjka. Toliko obilje likova i intriga koje ih obavijaju su u najmanju ruku impresivni. Prvi ciklus od 6 albuma, koji kod nas izlazi u dve knjige – kao što će i svaki sledeći ciklus – bavi se Angleonom, već pomenutom zemljom velikih mačaka i liderom među ostalim narodima. (Bez bojazni, druga knjiga se već uveliko radi, a za njom i treća u kojoj prelazimo u zemlju majmuna.) Dok stari kralj umire, već počinju oko njegovog prestola da kruže lešinari. Ćerke, sestrići, lavovi, svi su uprli pogled u presti i sanjaju da ga preuzmu. A kroz šest albuma će poteći više krvi oko njega nego oko onog gvozdenog iz dobro nam znanog serijala. Već na poslednjim stranama prvog albuma nam postaje jasno da niko nije siguran, kao i da žrtve – kao i njihovi krvnici – dolaze sasvim neočekivano i genijalno osmišljeno. Ne, dosta, neću da spojlujem, sami zaronite u ovaj obimom i sadržajem bogat svet neverovatnih likova, i potrudite se da zapamtite makar pola njihovih imena, jer će vam trebati da pohvatate ko će koga da smakne u nekom trenutku. Ako ne smakne, onda makar izda, proda, uhvati, uceni, poljubi...

Nikola Dragomirović