Imao je Aleksandar Pejn, više nego kompetentan reditelj crnohumornih drama, plemenitu viziju sa ovim filmom želeći da od jednog SF tropa sa smanjivanjem ljudi napravi socio-ekološku satiru čija bi žaoka najpre gađala rastuće probleme sa eksploatacijom majčice Zemlje, ali je negde na pola puta njegov film skliznuo u najobičniju kvaziromantičnu melodramu sa niotkuda apokaliptičnim ekološkim manifestom inkorporiranim u njegove temlje da je sve počelo da se ljulja kao nevešto sklepana kula od karata. 

Film počinje intrigantno, prikazujući svet u kome je smanjivanje ljudi postalo moguće i u kome je sve više onih koji se odlučuju za takav stil života, ponajviše zbog uštede u resursima i svesti da tako spasavaju planetu svoje pune manifestacije koja zauzima više prostora i troši više kiseonika. Naravno, ni taj deo nije pošteđen nelogičnosti pošto se upinje da nam objasni kako biste u svetu minijaturnih sa sto dolara mogli da živite kao da imate 10.000, ali zaboravlja da objasni od čega su onda plaćeni svi oni koji održavaju takav svet mogućim i koji ostaju da kontrolišu sve aspekte života umanjenih. Međutim, tu negde film pukne po šavovima i umesto da nam prikaže kako se bračni par bori sa novonastalom situacijom smanjivanja, odlučuje da se do kraja nosi samo sa depresivnim Metom Dejmonom koji treba da nađe novi smisao u svom novom obličju, i nalazi ga u bizarnoj vezi sa vijetnamskom disidentkinjom bez jedne noge.

U tom momentu film postaje bujica neistraženih i nesuvislo nabacanih ideja o socio-ekonomskim nepravdama, ekološkim katastrofama, ekonomskim profiterima i sl. Za nas možda i najzabavniji aspekt filma predstavlja Krištof Volc koji se pojavljuje u ulozi Srbina, koji je, u skladu sa važećim stereotipima, predstavljen kao žovijalni profiter švercer i koga Volc, odeven manje-više u šuškavu trenerku, glumi kao party manijaka koji živi od toga da od jedne kubanske cigarete napravi dvesta manjih koje valja svojim sugrađanima. Ta inscenacija je do te mere osnažena vladajućim predrasudama, da je čak nekako bolno duhovita.

Slobodan Novokmet