Ono što kažu, i rakija kad odleži u buriću 10 godina, ukoliko poživi toliko, nema joj ravne.

Zamislite jedno takvo bure i momke iz zaječarskog benda H.C.Z. - pobednike već znate, jer su se posle terevenke konačno probudili u studiju i zasvirali. Stvarno. Prethodnu deceniju su proveli opipavajući teren (mlade ženske, a boga mi i tetke, i teren za badminton), tvrdeći pazar i preturili su preko sebe i u sebi hektolitre najfinijih alkoholnih derivata (ili šta im palo pod ruku i na glavu), usput se zajebavajući kvalitetno, napravili i tri sjajna spota, sa produkcijom kojoj i New Line Cinema može da se sagne. Gledaj i uči, bre.

Možda će vam ovo metanisanije u uvodniku zvučati kao da sam i ja potegao iz bureta (nije daleko od istine), ipak, zvuk kojim su krunisali svoj dugoočekivani debi-album "Pijem Hard Core" nikako ne pripada sekciji muzeja sa artefaktima sa Sirijusa B - masni, sirovinski hardcore, blago kalajisan (da ne kažem, metaliziran), da izdrži test vremena i konstantno grebanje trzalicama, rukama, nogama i palicama (ne pandurskim, dašta).

Slušaj majko moju pesmu od 24:38 minuta (dakle, ni kasvetnih pola sata, 'leb vas jeb'o huncutski).

Da se ne izgubite u izmaglici: Mož Pit (Intro) // Smrt Tvoja // Burek je samo s meso // Bugarin za zeta // Popovi // Visoka Građa // Rakija // Pijem Hard Core // Raspikuća // Zaječarsko Pivo // Fajront (Outro)

Ne računajući intro i outro, jer su to zapravo izgovori da Master of Ceremony Žex pronađe naočari, a membranoudarač Hijena pogladi brčine, brzopoteznih 9 pesama će stvoriti placebo efekat da vam je hitno (AL' HITNO) potrebna kafana. Zato oprezno sa slušanjem. Gotovo sad, odoše novci.
Ako ste još ostali doma, nekim čudom, primetićete da su pesme, iako kraćeg trajanja, teške kao tuč, vrlo čvrsto upakovane. Koliko je do umešnosti benda, toliko je i do produkcije, koja je da lupiš flašu sebi o glavu u kafani od naleta adrenalina i sreće, a za nju je zadužen Elio Rigonat, znana faca beograždansko-gitaristička.

Ja se možda šalim i teram po svom, ali ovakvu umetničku iskrenost, prebrutalne riffove (rođo, četvore oči moje) i opšte klanje ritam-sekcije i vokala u HC podžanru niste čuli u poslednje vreme.
Da kažemo jednostavnije, ako ste ikakav kurčev metalac, panker, roker i čak ako i volite samo kafansku muziku, vezivo i društveno gorivo za slučaj da vam dosadi Južni Vetar (sačuvajbože) kao zajednički imenilac, tu su dva zaječarska proizvoda, koja idu ruku pod ruku: Зајечарско пиво (неплаћена реклама) i H.C.Z. (jerbo su bratine). Odsečno, jasno i sa kurčevitim stavom na visini Maunt Everesta. Ni manje, ni više, isto kao i sa pijenjem.

Sada je došao trenutak da konačno prestanem sa proseravanjem, jer ću da povedem kolo u smeru tematike i lirskog sloja albuma. Da se instant otreznite i da shvatite da sa mnom nema zajebancije, kao ni sa predmetnim muzičarima.

Uzimajući u obzir kontekst da je hardcore kao žanr veoma društveno (kritički) i anti-politički i anti-religijski nastrojen, uz prisustvo straight-edge pokreta, Zaječarci su ispunili (Stari) zavet samo sa jednom i po stavkom, a to je ona prva, jer se mož' pit' samo u dobrom društvu (žanrovski i nacionalno nebitno) i tolerisati do neke granice one koji kvare zabavu i masovno opijanje, ali su dobrano zakačili i hrišćanski kler (prvenstveno pravoslavni) u jedinoj pesmi koja značajno i sa razlogom štrči . Ali, tu je i začkoljica, jer oni zapravo ekstrapoliraju negativne društvene pojave o kojima pevaju, ukazuju na onu, "mračnu" stranu. Srećom, niko nije ćelav u bendu, zbog pomena poliranja. Priznajte da vam je prva pomisao da su notorni alkoholičari i da propagiraju alkoholizam kao nekakvu nužnost, što je već zdravstveno stanje i to vrlo, vrlo loše, po ljudski organizam i okolinu. Vrlo ozbiljna stvar, da se ne lažemo i na trenutak zapitamo.

Taj trenutak je prošao.

Postoji i odgovorno pijenje alkohola, ukoliko niste znali. Sad znate, dobro jutro.

Dalje, na albumu u ulozi tekstopiščeta, tačnije u pesmi "Raspikuća" je Đoko Granata, čovek fantastičnih boemskih rima, prilagođenih modernim tendencijama, nepogrešiv u stilizaciji i versifikaciji, a opet, narodskim jezikom napisanim stihovima. S druge strane, tekstovi koje su napisali članovi benda odaju prirodnost, "organskiji" su, razumljivi svima, naročito kosatim metalikama koje pride vole i kafanu, što samo po sebi ima mnoge prednosti i otvorene karte, za razliku od snobova koji, pobogu, ne mogu da slušaju narodnjake i kafansku muziku. Ali ga zato potajno šilje na "Tomu" – to je sad trendi. Kod H.C.Z.-a nema laži, nema prevare, samo empirijski dokazive stvari.

Hitovi će se pokazati sami vremenom,, iako već jesu, ali svakako "Rakija" (koja je antologijski turena u čitanku pod nazivom Либрарион 808), pomenuti "Raspikuća", ali i skriveni letnji hit "Bugarin za zeta".

Fajront je definitivno najtužnija reč u kafanskom rečniku.

Daniel Tikvicki