Velar je tročlani eksperimentalni sastav koji se najbolje može sumirati pojmom alternativnog metala. Od samog početka, glavni cilj je uvek bio pomerati granice i uzivati sto vise u svakom momentu stvaranja, vežbanja i izvodjenja svojih pesama.

Iako je trojac, Velar se diči bogatim i slojevitim zvukom, dodatno naglašen vrsnom kontrolom dinamike. Slusati Velar uzivo je zaista nesvakidasnje iskustvo zbog evidentne ljubavi uložene u njihov materijal, dok njihov iskren, skroman i često humorističan pristup publici predstavlja pravo osveženje na alternativnoj sceni.

Yemen je njihov prvi album, koji je omaž svemu kroz šta je svaki član benda poanosob prošao tokom njegovog stvaranja. Neuobičajeno dug period koji je bio potreban da se album završi je opravdan željom da svaki član benda bude istinski zadovoljan svakim njegovim aspektom. Yemen je kombinacija nasumične energije i estetski elegantne jednostavnosti, ali ipak prožet određenom misterijom koja tera slušaoca na razmišljanje.

Velar su danas gosti naše rubrike Profil.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?

Šta slušaocima znači bismo morali pitati same slušaoce, ali ono što je nama glavno bilo je da želimo da napravimo bend u kom će postojati samo jedno pravilo a to je da sviramo ono što se nama svira, bez obzira na sva ostala pravila, bez zadrtog praćenja konvencija – pomerati granice koliko možemo, bez da bežimo u apstrakciju. Ukratko, nama je Velar beg iz svakodnevnice prožet svakodnevnicom, ako to ima smisla.

Motivi i filozofija benda.

Sa izvođačke strane - sviraj šta te radi, ponašaj se kako hoćeš, budi taman dovoljno originalan da zaintrigiraš, bez da si pretenciozan. Budi autentičan i iskren, i postigni svoj cilj kroz sam proces kao i kroz rezultate, a usput će se sigurno naći neko ko to ceni i poštuje, neminovno je.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?

Iskreno, u podjednakoj. Izražavamo naše mišljenje o društvu kroz svoju muziku, praznimo se od negativnih uticaja društva i istovremeno slavimo pozitivne kroz svoju muziku, posežemo za društvom i gladni smo ga kroz našu muziku. Ne postoji jasno predefinisana ”poruka” koju prosečnom slušaocu (ili sveukupno ljudima) šaljemo kao bend, prosto želimo da ih zabavimo i u isto vreme zaintrigiramo. Želimo da svako izvuče svoj zaključak iz onoga što je čuo, bio to snimak pesme ili nastup, i da taj utisak podeli nazad sa nama ako je u mogućnosti. Nema većeg pokazatelja interesovanja za naš rad od iskrenog i smislenog komentara.

A da prija posle sranje dana grunuti pojačalo na 10 i ogluveti od distorzije, prija.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...

Standardno, životna logistika i njene obaveze, region u kojem se sve ovo dešava, sve to u isto vreme mogu biti argumenti ali i izgovori, suludo je pričati o tome, sve je na nama – ako nešto hoćeš i možeš, prestani da pričaš o tome i jednostavno uradi to. Nešto što je prisutno od početka, i što bi možda moglo da se posmatra kao problem je naš perfekcionizam i možda preterana samokritika. Mada to ne mora nužno da bude mana, možda da nema toga pesme ne bi imale formu ili produkciju koju imaju.

Sa druge strane, ono sa čime nikada nismo imali problem je sukob interesa na kreativnom polju, niti sa samim procesom stvaranja. Pesme su naprosto curele iz nas i mi bismo ih najprirodnijim mogućim tokom sređivali deonicu po deonicu. Dobar je osećaj znati da će neko tvoju grešku videti kao potencijalno unapređenje same pesme, a da ti to nikako nisi mogao videti u momentu nastajanja iste. Dosta deonica je nastalo upravo iz ovih grešaka, presmešno je kad se desi. Iskreno je. I to se oseti u samoj muzici.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?

Škakljiva tema zaista, pošto Velar definitivno nije bend koji možemo pustiti bilo kome bilo kad. Pesme su dugačke, čak na momente teške, imaju dosta toga za obraditi, defitivno nije pozadinska muzika (ništa protiv pozadinske muzike, obožavamo pozadinsku muziku). Osoba kojoj se pušta Velar mora biti makar tolerantna na tvrđi zvuk inače će momentalno biti odbijena čim prva gitara zaurla. Sviramo u spuštenim štimovima sa dosta distorzije, i oba spektra dinamičkog raspona su prisutna u svakoj pesmi – čas te mazi, čas ti smeta komšiji. Puno je detalja u samoj strukturi pesama, neretko vrlo suptilnih, i često zaboravimo da ih prosečno uvo možda ni neće zapaziti, ali ne zameramo: znali smo da će tako biti i prihvatamo to.

Idealna prilika? Kućna sedeljka, ekipa otvorenog uma, flaša dve tri, i dobro ozvučenje.