Teško mi je da vratim film, ali ovo je prva ili druga priča o Zagoru koju sam u životu pročitao, kao čini mi se petogodišnjak. Ako je ova prva, druga je "Crni gospodar" (ili već obratno), pa možda nije ni čudo što sam se nekoliko godina kasnije zalepio za Dilana Doga. Očito da je od celog Zagora na mene najviše uticaja ostavio Sklavi. 

Iz ove perspektive, "Čovek-munja" je kao priča jeftin klon američkih superherojskih stripova, ali u vreme kada sam ja to čitao - što je neka osamdeset peta ili šesta, ova priča delovala je nenormalno dobro. Bilo je to i vreme pre nego što sam otkrio superherojski strip, a i vrlo malo stripova mi je palo šaka do tada, tako da nisam imao sa čime da poredim. Svejedno, ova priča ostala je sa mnom kroz celu osnovnu školu, odnosno kroz sve vreme tokom koga sam intenzivno čitao stripove i definitivno spada u meni najdraže.

Priča je sama po sebi vrlo jednostavna; čak bi se moglo reći i prosta. Međutim, od jeftine superherojštine spasava je motiv pohlepe i belačke nadmenosti, koji iz ove vizure deluje i kao kritika američkog odnosa prema svetu an ženeral - ali može biti da projektujem.

Kako god, ma koliko "Čovek-munja" inače bio priča o kojoj vlada loše mišljenje, za mene je jedan od najznačajnijih stripova koje sam pročitao, jer me je upravo ova storija, uz "Crnog gospodara" i epizodu Martija Misterije "Vampir u Njujorku", navela da uplovim u fantazijske vode, iz kojih sve do sada nisam isplovio.

4*

Ivan Jovanović Nightflier