Kraj 1966. godine. Ohrabrim se da u novoosnovanu Neoplantu film, odnesem predlog za petnaestominutni dokumentarac. Da se snima u okolnim mestima: Bukovac, Krčedin, Irig. Znao sam nekoliko drugara, iz gimnazije i sa fakulteta. Veseli i pametni mladići. Dolazili bi ranim autobusima u grad. Viđali smo ih kako dremaju na klupama. Posle škole žure, da ne zakasne na autobuse. Ideja je da dokumentarac pokaže kako žive kod kuće. Producent Svetozar Udovički, ideju prihvati. Postavio sam jedan uslov: neću off novinarski tekst, nego da se snima sinhrono, uživo. Producent se ozbiljno zamisli. Znaš li, vajni debitantu, da u Srbiji ima svega 3 tonske 35mm kamere? To su one velike i teške, „oklopljene“, da bi bile nečujne. Pitanje je da li je ijedna slobodna. Ubrzo mi jave: tri dana, pred novu godinu, budi spreman. Do 3. januara imamo ekipu iz Filmskih novosti. Stiže autobus, sa tehnikom i ljudima. Snimatelj Jovan Jovanović Ciga i dva asistenta su oko Arri blimp kamere. Četvorica zadužena za reflektore i kablove, tonac i asistent, šofer. Godine 1967, „Žurnal o omladini na selu, zimi“ pokazan je, uz burno odbijanje i prihvatanje, na Martovskom festivalu u Beogradu. 

Želimir Žilnik