Na kraju godine koju nećemo pamtiti po svirkama, druženju, radosti i putovanjima, na samom izmaku perioda koji smo računali po talasima koji su nas gurali u stanove i pustošili ulice, pojavilo se izdanje koje nas je uverilo da i u ovakvom svetu ipak ima nade i razloga da budemo srećni.

Biti živ i slušati muziku u doba apokalipse, zar ima veće privilegije za jednog ljubitelja dobrog zvuka?

Zahvaljujući Rundeku i njegovoj Ekipi, dvostruki EP album “Brisani prostor”, koji je objavljen u saradnji Menarta i Long Play-a, možemo da podignemo pogled sa brojki i deprimirajuće statistike i zagledamo se u put pred nama. I dalje koračamo, i dalje idemo ka nečemu što može da bude i život kakav želimo.

Rundeka znamo oduvek. On je jedan od onih muzičara-legendi koje slušamo cele godine, a ne samo za blagdane i praznike, kada ga uprave pozovu da okupi masu na trgu i očeše se o državni budžet. Njemu i njegovoj muzici se i dalje radujemo, jer on ne reciklira stari zvuk, niti ovisi o staroj slavi. Svaka njegova pesma je još jedan korak unapred, još jedno otkrivanje novih prostora i uvek hrabro proširivanje svevremenih tema.

Njegovu Ekipu smo do sada imali priliku da upoznamo i čujemo na nekoliko izdanja i više koncerata koji su obećavali (za mene nezaboravni koncert na poslednjem Demofestu u Banjaluci), ali ovo izdanje je kompletno delo u kojem se svaki od članova družine pridružuje u kreativnom procesu, ravnopravo sa Rundekom čak i u tekstovima, kao u pesmi “Mila”, koju je napisao Roko Crnić, a za koju je snimljen i spot.

Pored Igora Pavlice, čija truba i glas su prisutni još od Haustora, na ovom izdanju su i Ana Kovačić (saksofon, sintisajzer, gitara, bubnjevi), Miro Manojlović (vibrafon, udaraljke, sintisajzer, prateći vokali), Roko Crnić (bas gitara, glavni i prateći vokal), kao i glasovi Maje Posavec i Davida Vida Rundeka.

“Brisani prostor” je podeljen na dva dela, “Od” i “Do”, što ukazuje na putovanje pred kojim smo. Ovaj album nas suočava sa strahovima pred novim i nepoznatim, kao u pesmi “Tko su svi ti ljudi”; pesmom “Zovu te” zovu nas da se trgnemo i poslušamo glas iz daljine, a “New world” se nadovezuje na istočnjačku tradiciju i teme koje je Rundek načeo još sa Triom.

Za mene je “Sex epilog” jedino slabo mesto ovog albuma. Čini mi se suvišnim na ovakvom izdanju, ali prihvatam da je za neke pouke potrebno vreme, jer iako sam rastao uz Runeka, još uvek nisam ni blizu dorastao njegovom iskustvu i godinama.

“Brisani prostor” je ona otvorena, divlja čistina koju moramo da pređemo, izloženi pogledima, vetru, ali i ispaljenim hicima. Put od i do je deo svakog od nas, a ovaj album nas priprema i uči kako da ga preživimo.

Ovakvu muziku prati i sjajan dizajn albuma (Darko Kujundžić, Roko Crnić i Sandra Hržić), minimalistički sveden na belu, crnu i crvenu koje simbolično prikazuju i put, i patnju, i čoveka pred izazovom.

Ako nas ova godina nije ubila, “Brisani prostor” nas je sigurno iscelio. Još uvek hodamo i slušamo Rundeka i Ekipu.
Andrea Kane