"Ritam rata" je kvalitativno do sada ne samo najbolja već i najzrelija Sandersonova knjiga. Ovaj roman i dalje pati od tipično sandersonskih problema - insistiranja na comic relief likovima i dešavanjima kada autor nema zrnce smisla za humor, preobimnosti, previše sitnih detalja koji se primećuju tek na drugo čitanje - ali čitalac ne može a da ne oseća poštovanje prema autoru koji uspeva da drži sve konce ovolikog magnum opusa i da makar naizgled ne ispusti nijedan.

Moram priznati kako sada već sumnjam da je Sanderson jedini autor svojih romana, naročito iz serijala "Arhiva olujne svetlosti". Naprosto, ovo je toliko kompleksno i u tolikoj meri zahvata (skoro) sve ostale Sandersonove serijale, da jedan čovek to ne može da isprati. Sanderson i ne krije kako ima veliki tim koji mu pruža podršku, ali meni se čini da ta podrška prevazilazi puko pronalaženje dešavanja iz prethodnih knjiga i međusobno povezivanje. Nimalo ne isključujem mogućnost da neki drugi ljudi pišu čitave pasaže, a Sanderson ih sravnjuje. Na ovu pomisao navodi me neujednačenost teksta u nekim delovima. Možda grešim, a obaška ne smatram to nužno nečim lošim - s izuzetkom što mislim da bi takvi "pomoćni autori", ako ih zaista ima, trebalo da budu i pomenuti u toj ulozi.

"Ritam rata" je verovatno najambiciozniji roman epske fantastike koji sam u životu pročitao. Sandersonovo pisanje mene nikada ne uzbuđuje niti me usisava kao što to čine neki drugi pisci, tako da njega uvek čitam bezmalo pa klinički. Sanderson se čita ponajviše zbog razgranatih sistema magije u njegovim knjigama - ne karakterizacije, pa čak ni izgradnje sveta. To se u ovom romanu dramatično menja. Njegov osvrt na psihička stanja svojih protagonista i duševne probleme je bez presedana u epskoj fantastici, a čak ni u celokupnoj fantaziji koju sam čitao niko nije prišao ni blizu tome da se na ovako podroban i promišljen način pozabavi duševnim problemima. Istini za volju, Sanderson sada sebi može da dozvoli luksuz da odvoji stotine stranica za preispitivanje duševnog krajolika čak i sporednih likova, jer je ipak najveće ime u savremenoj fantaziji, ali svejedno zaslužuje svaku pohvalu. Na momente je neke delove bilo mučno čitati i ova knjiga bi trebalo da nosi upozorenje o sadržaju za sve čitaoce koji su u trenutno klimavom psihičkom stanju. Da stvar bude zanimljivija, Sanderson čak pruža i odgovore i rešenja ako ne na probleme, a ono kako se izboriti s njihovim simptomima. Mogao bih da još duže i šire pišem o ovim elementima "Ritma rata", ali bilo bi suvišno za ovako kratak osvrt, a premalo za ozbiljnu analizu. Svakako je taj deo knjige jedan od razloga za moju ocenu.

Poslednji deo svog osvrta posvetio bih prevođenju "Arhive". U "Ritmu rata" sada je već sasvim jasno da se Sanderson ne može prevoditi parcijalno - odnosno da nije moguće prevoditi jedan njegov serijal a zanemariti ostale. Doslovde jedini način da publika stekne sav potreban uvid u roman koji trenutno čita - ili makar roman koji pripada "Arhivi" jeste objaviti sve ostalo što je Sanderson napisao a pripada univerzumu kosmera. Za ovako malo tržište kao naše, to naprosto nije moguće. Za prevodioca kakav sam ja to naprosto nije moguće. S obzirom na Sandersonovu produkciju, ispalo bi da bih do kraja života prevodio samo njega. Sve i da se to stavi na stranu, vreme potrebno za prevod ovakvog čudovišta naprosto je predugačko. "Ritam rata" je po obimu možda i krai od "Reči blistavosti", koje sam prevodio devet meseci, ali je svakako daleko zahtevniji. Bez godinu do godinu i po dana intenzivnog rada, ovo čudo ne bi moglo da ugleda svetlost dana - a da ja potpišem taj prevod. Kada se tome dodaju vrlo specifične ugovorne obaveze koje Sandersonov tim nameće zainteresovanim izdavačima, mislim da u ovom trenutku - a i u neko duže predstojeće vreme - naprosto nije realno očekivati novi nastavak "Arhive" na srpskom jeziku. Izuzetak od toga može da nastane objavljivanjem pete knjige, koja bi trebalo da zaokruži prvu polovinu serijala. Videćemo.

5*

Ivan Jovanović Nightflier