Night – High Tides, Distant Skies



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Iznenađenje, iznenađenje, iznenađenje. Kao što se često događa, iz čiste radoznalosti, i puke slučajnosti (da li slučajnosti?) i ponovo sam nabasao na jedan vrlo interesantan bend. Meni prije nepoznati bend “Night“ su zapali za oko samo jer sam vidio da su na jednom od torrent sajtova podosta imali downloada. U opisu stoji Heavy Metal. Šturo, vrlo generalno, pa hajde da poslušamo. Možete zamisliti moje iznenađenje kada je bend krenuo sa prvom pjesmom i užarenim bunjarskim ritmom. Bolje nisu mogli otvoriti album, a i završnica je takođe za svaku pohvalu - no, o tom, potom.

Night su Šveđani. Opet Skandinavija, a kao što smo navikli, i oni donose nešto novo. Bolje reći, stari pristup hard roku u novom ruhu. Pjesme su svedene, čak bi se moglo reći i mršave, pa i pomalo lijene na momente, bez pretjeranih dodataka, suviše sitnih detalja i instrumentalnog pretjerivanja. Ovdje se cijeni dobra pjesma, sklad svih elemenata, dobar rif i dobra atmosfera. Produkcija je vrlo čista i igra bitnu ulogu. Nema niti „a“ od agresivnosti ili testosterona modernih nabildovanih produkcija i urađena je tako da se u prvi plan izrazi pjesma, a ne zaglušujuća kompjuterska tehnika i upravo taj svedeni i jednostavan zvuk opčinjava uši koje su naviknute na buku modernih studija. Donji registri bubnja su namjerno pojačani jer je zvuk gitara dosta tanak i u potpunosti nalik zvuku koji je preovladavao sedamdesetih godina (overdrive, ne distorzija, i to limitiran od). Nisu prvi bend koji se odlučio na ovakav pristup produkciji. Na skandinavskoj sceni ima sličnih primjera podosta (da krenem od „Thunder Express“ i „Dundertåget“). Veliko mi je iznenađenje bio zvuk, pa pjesme na albumu. Retro stil ovom bendu pasuje odlično. Čak se i oblače kao da su sad ispali iz sedamdesetih. Naslušali su se hard roka i AOR tih godina i emulirali su ga odlično dok su im kompozicije na raskrsnici između sedamdesetih i početka dvijehiljaditih. Dok ima ovakvih pojedinaca, ima i nade za rokenrol.

Donekle me podsjećaju na klasični Švedski hard rok ala The Hellacopters ali svedenijeg, jednostavnijeg zvuka, te blaže produkcije bez pretjerane oštrine. Poslušajte na primjer pjesmu „Running Away“. Pobogu, mogla bi se slobodno uvrstiti na jedan od velikih albuma pomenutih Hellakoptersa. A onda – završnica sa pjesmom Under the Moonlight Sky sa zaraznim melodičnim rifom koji nosi maštu i tijelo. Nisu bolje mogli otvoriti i zatvoriti album sa dvije odlične pjesme na dvije najbitnije pozicije.

Ako vam nedostaje vrijeme kada su vladali Yes ili Asia, ako volite i moderni Skandinavski hard rock, evo, izvolite, sada imate jedan bend koji emulira prošla vremena a zvuk je do bola dobar. Navali narode jer će planuti.

Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Vesti

10 najčitanijih

Arhiva