Ako je neki bend iz Srbije naširoko prepoznatljiv u sympho/power metal svetu, to je zasigurno AlogiA. Njena konstanta i kreativna snaga, Brankovići - Srđan i Miroslav, ne predaju se ni posle više od dve decenije na sceni i nastavljaju da guraju svoju viziju u neslućene visine. Prvenstveno kao vrsni gitaristi i kompozitori, naravno, uz pomoć mnogobrojnih prijatelja sastava i članova postave, koja se vremenom menjala.

Mišljenja o bendu su podeljena na sceni, stičem takav utisak, iako verujem da svi imaju makar zrno poštovanja prema njima, jer to bez pogovora zaslužuju. Ja bih se najradije vodio ličnim primerom, jer sam se svojim očima uverio da su oni primer benda koji se ne stidi da nastupi i u manjem mestu kao što je Majdanpek, gde sam prisustvovao koncertu i da su pošteno isprašili i pored malobrojne publike i prilično lošeg ozvučenja (na žalost). S druge strane, stoji činjenica je da su im veće bine i festivali na raspolaganju i da su neobično popularni u Bugarskoj i Japanu. Izdavačka kuća novog albuma "Semendria" to svakako i potvrđuje, jer je upravo u Japanu i izdat za Spiritual Beast, dok je evropski izdavač italijanski Elevate Records.

Nakon fenomenalnog albuma "Elegia Balcanica" (Miner Recordings), ove godine su se oglasili sa albumom "Semendria", na kom imaju pregršt gostujućih vokala, svetski poznatih pevača u domenu hard rock/metal muzike: Fabio Lione, Tim 'Ripper' Owen i Mark Boals, koje ćete prepoznati u nekim sada već esencijalnim bendovima. Pomenuću samo inkarnaciju Judas Priesta, kao meni omiljenog benda Njihovo prisustvo je svakako impresivno i pokazatelj kvaliteta, ali ne i presudno. To govorim najpre zato što je većina stranih medija izgradila mišljenje o albumu upravo samo na toj informaciji. Međutim, smetnuli su sa uma da su instrumentarijum i tvorci "magije" iza poznatih faca podjednako potkovani i da su kadri da stanu rane uz rame sa mnogo starijim i iskusnijim kolegama muzičarima. Pogledajte snimke uživo i biće vam sve jasno da sa našim Smederevcima nema šale.

Kad sam krenuo da preslušavam album, očekivao sam standardni power sa progerskim i neoklasičnim motivima, kako AlogiA i uobičava da radi, pomislio da će da "ispraše svoje", pa šta bude. Doduše, meni se uopšteno dopada njihov tretman pomenutih žanrova i gitarski rad, koji je apsolutno ludački, tako da moje standardno preslušavanje ("hladno ceđenje") albuma i dalje teče, i svoj tok će nastaviti dalje, jer mi je prirastao srcu. Na moje opšte iznenađenje, svojski su se potrudili da barem malo dotaknu bogatu istoriju svog grada i u 'formulu' ubace i netipične deonice koje uključuju zvuke, nama sada daleke, stare Srbije, poklekle pred naletom osvajača. Naravno, tome su doprineli ništa manje "rokerski", klasični instrumenti, koji se u pesmama pojavljuju u trenutku kulminacije, kao svojevrsni intermeco - dakle, pogođeno u istorijskom smislu, kompozitorski prilagođeno modernom vremenu i žestokom zvuku, ali čuvajući šarm prošlosti. Čak i delovi pesme koji su otpevani na italijanskom jeziku (neću otkriti u kojoj) su se uklopili u celokupnu atmosferu albuma, s obzirom na to da je i sam naziv albuma zapravo toponim za Smederevo na latinskom jeziku, što sam saznao zahvaljujući njima. Ovi uticaji su najočigledniji u pesmi "From East to West", a ako ste do sad imali predrasude o uplivima etno muzike u rock/metal muzici, vreme je da prestanete i prigrlite svoju balkanštinu.

Da nije sve samo "suva" istorija, tu su i hitovi-u-najavi, da se prostije izrazim "ložačke" pesme, "Like a Fire (Electrified)", jedna prava stadionska metal himna koja evocira osamdesete, sa nekim čudnjikavim pop-potencijalom zbog vokalnih deonica, ali mi je poprilično privukla pažnju i preporučujem da je poslušate i uvrstite u liste bez predrasuda. Takođe, tu je i "Raise Your Fist (For Metal Unity)", koja će izazivati salve horskog pevanja, kada dođe vreme za nastupe, a trenutno služi kao motivaciona poruka u ovim teškim vremenima. S druge strane, tu su i pesme koje su van pomenutih okvira, istakao bih "The Calling", harmonijski rešena vrlo interesantno, nekako napeto, ali i oslobađajuće i "Beyond Belief", koju bih okarakterisao kao standardnu tvorevinu benda i istakao bih Nikoline inače fantastične vokalne sposobnosti.

Imao sam čast da čujem i bonus pesme, koje se nalaze samo na fizičkom izdanju - "Visantia" (samo sa vokalima Fabia Lionea) i obrade pesama "Vengeance" (Yngwie Malmsteen), "Spirit Carries On (Dream Theater) i "Forever and One" (Helloween). Sad znate i ko su "dobri duhovi", čije ćete ideje susresti u zvuku benda AlogiA, ali prenešene na njima svojstven način.

Iako je možda neki raniji album podesniji za početak praćenja njihovog rada, "Semendria" zaslužuje šansu utoliko zbog ozbiljnog pristupa materiji, bilo muzičkoj ili u tematskom smislu, a jedina zamerka je što nema nijedne pesme na maternjem jeziku i pored ambasadorskog potencijala da se naša kultura približi svetu u prihvatljivom pakovanju. Prebolećemo i to. Takođe, gledajući u omot albuma ćete poželeti na odigrate neku old school PC igricu tipa Stronghold ili Age of Empires - pripazite se. Samo ne zaboravite da to učinite uz nove zvuke naše stare prestonice.

Daniel Tikvicki