Zlatni Kingovi dani. Definitivno jedan od bisera njegovog stvaralaštva. I svakako jedna od najboljih i najuspelijih ekranizacija njegovih dela (čitaj Šajning) sa maestralno-psihotičnom Keti Bejts u glavnoj ulozi. Ova priča je toliko poznata, da se čak neću ni truditi da je preterano opisujem, ali u kratkim crtama za mlađu generaciju i one koji još nisu čitali ovo delo.


Poznati pisac Pol Šeldon doživljava automobilsku nesreću usred nedođije. Od svih pogrešnh osoba na ovom svetu, zapao je kod fanatične obožavateljke Eni koja će svoje divljenje i opsednutost njegovim likom pretvoriti u manijakalnu torturu i zatočeništvo kako bi promenio kraj svoje knjige.

Ovde King sjajno barata sa psihologijom likova, dočaravajući nam kako se bezazlena stvar može pretvoriti u nešto nezamislivo. Eni ovde bukvalno gravitira između lucidnosti, histerije i monstruoznosti preskačući smene raspoloženja od kojih bi se i bipolarna osoba sa najtežim oblikom posramila. Pol sa druge strane nema mnogo izbora. Njegova raspoloženja se menjaju zavisno od nepredvidivih Eninih. Očaj, bes, pretnje, ulagivanje i dodvoravanje, sve je deo predstave koja za cilj ima da mu donese izbavljenje i spas i kao u "Isijavanju" ili "Keri", King nam odlično predstavlja psihoze i bolesti svakog od likova na načine kakve malo ko može da izvuče. U suštini pokazuje nam da za pravljenje dobre horor priče uopšte nema potrebe za litrama krvi, iznutricama i manijacima sa sjajnim sečivima. Psihološka bol nekad je gora od fizičke. Pol Šeldon je osetio obe. Čekirajte knjigu ili makar film i pogledajte zašto je Oskar otišao tamo gde treba.

Milan Simić