„Chiggie check, microphone check one
Chiggie check, microphone check two,
Chiggie check, microphone check three“

Ice-T? Nije. Ice Cube možda? Blizu. A da nije Dr. Dre pak? Jašta.

Pesma na kojoj mu gostuju Snoop Dogg, Nate Dogg i Dat Nigga Daz, ali za ovu priču još važnije, pesma po kojoj su australijski hardkoraši poneli ime. Deez Nuts su četvrti put posetili Srbiju, a prvi put zasvirali u Beogradu, preciznije u Elektropioniru.

Letos su ih ovdašnji fanovi mogli gledati u Pančevu na Wrong festivalu, a ja sam ih, ko što sam tada napisao u izveštaju, prvi put gledao u Novom Sadu krajem 2013. godine kada su sa bendovima Madball, Your Demise i Nasty posetili Srbiju na turneji pod nazivom „Enter The Nu Breed“.

Ovaj koncert je inače nazvan Hardcore Spring Fever vol.3. Prvi sam propustio, na drugom je bio Nasty, sad Australijanci, te ako se po imenima sa gorepomenute turneje budućnost raspoznaje, valjalo bi da neki od preostalih kapne za četvrtu ediciju. Hm?

Dosta istoriografije, davaj svirku.

izvor: MTA promotion
Za zagrevanje su bili zaduženi Mind Prison iz Kragujevca i Brat iz Užica. Strejt auta Šumadija, odnosno Užička repulika.

Prvi pevaju na engleskom, drugi na maternjem. Prvi obradili Terror, drugi odsvirali autorsku pesmu sa seksističkim tekstom - akcenat na muškom polnom organu. Prvi najavili novi materijal, drugima na prvom albumu gostovao pevač desničarskog benda. Prvima falilo podrške auditorijuma, drugima nije i da poentiramo, prvi moja šolja muzičko-tekstualnog čaja, drugi nisu.

I tako mic, po mic, majk po majk, na binu se penju, da se izrazim u stilu kolege Alekandra Stojanovića, Australci iz sastava Deez Nuts, predvođeni pevačem Džej-Džej Pitersom. Ipak, na binu se nije popeo gitarista Met Rodžers, poznatiji kao Ril Bed (Real Bad). Kako sam kasnije doznao, porodični razlozi su ga omeli da se otisne na ovu turneju.

Bilo kako bilo, instrumental Whoa! Black Roba kao uvertira za pakao koji je mogao da otpočne. Prvi deo su obeležile uglavnom numere sa prošlogodišnjeg albuma You Got Me Fucked Up, poput naslovne, Singalong i Crooked Smile, ali je bilo mesta i za klasike, recimo I Hustle Everyday i Stay True.

Masa se razgoropadila već sa prvim rifovima. Kako je koncert odmicao jedan stejdždajving je smenjivao drugi, baš kao i singalong, srklpit i ostale hardkor bravure. Rado viđen gost na rukama prvih redova bio je jedan burazer u majici benda Bronze, ali ono što je mene fasciniralo tim povodom jeste činjenica da naočare za vid nije skinuo ni u jednom momentu, kao i to što su iste ostale čitave. Opšti haos i ludilo, do daske pozitivno.

Lagano smo se bližili kraju, a tamo torta sa brdo šlaga. Dakle, Band Of Brothers gde je kraudsurfovalo i staro, i mlado, i žensko, i muško... Verovatno je najlepša uspomena sa ove svirke tada stvorena. Nakon nje, za definitivno doviđenja – trubice, što je značilo da nam sledi DTDFL4EVA. Australijance je sa bine ispratila trepčina – Pardison Fontaine i Offset, a nama ostalima žurku nakratko produžila repčina Mobb Deep-a. Džej-Džej se vratio na mesto gde je pre svirke prodavao majice, ne bi li sebi i fanovi priuštio još koju čašicu razgovora, grupno i selfi fotografisanje... Ma generalno druženje s ljudima.

Odličan koncert, ali pre svega perfektan doček. Da su znali da će na ovakvo ludilo i posvećenu fan bazu da naiđu, kapiram da bi se još ranije opredelili za posetu Beogradu. No, sad znaju, pa izvol’te, vratite se. Prolećna hardkor groznica siguno opet zove.

P.S. Pošto se niko na stejdžu nije setio da je bio Dan žena, jedan od najvažnijih datuma za čitavo čovečanstvo, ja ću iskoristiti priliku da ovaj izveštaj zaključim čestitkom. Srećan 8. mart svim hardkor/pank sestrama i svim ženama sveta, kako ove, tako i svake naredne godine.

Nemanja Mitrović Timočanin