30 godina benda OVERFLOW: „Još uvijek nas tjera isti onaj drive kao na početku“ | INTERVJU



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Točno na današnji dan prije 30 godina nastao je bend, bila je nedjelja, pomalo mamurna nedjelja. U sljedećih nekoliko dana dobio je ime Overflow, a samo šest dana kasnije dogodila se i prva proba na kojoj je nastala i prva pjesma Ball of Ice. Svirali smo na akustičnim gitarama i kanistrima. Bili smo jako mladi.

Jao! Jao! Što bih sve mogao reći tim mladićima da mogu, iako dobro znam da bi bilo sve uzalud jer me ne bi poslušali, a tako i treba biti. Bili smo najpametniji, najhrabriji i najbolji na svijetu što je posve prirodno za zdravog adolescenta. Sve smo znali i razumjeli. Ha! Prekrasne li zablude.

Od onda do danas jako puno lijepih i tek poneki ružan događaj, puno veselja, smijeha, prijateljstva, ljubavi. Najvažnije od svega i danas se prekrasno igramo i uživamo jedan u drugom. Danas u malo drugačijem sastavu, s dvije generacije koje skladno plešu ples koji se i dalje zove Overflow, a koji se razvio, promijenio, obogatio pa i osvježio.

I puno je lakše iz današnje perspektive sve to cijeniti. Lakše nego ikad prije.
Slavit ćemo ove godine ovu našu malu obljetnicu.


Overflow nekad; foto: Denis Lovrović
Ovako je Goran Živković, frontmen benda, 11. februara na fejsbuk stranici Overflowa najavio ovaj sjajan jubilej kultnog koprivničkog benda koji je devedesetih žario i palio tadašnjom scenom i na neki način odgojio nekoliko generacija ljubitelja alternativnog zvuka.

Mislim da su njegove reči sasvim dobar uvod u naš razgovor pa zato hajde da se zajedno osvrnemo na dosadašnji rad benda, vidimo kako sve to izgleda sa ove vremenske distance, šta se sve uradilo u ove tri decenije i da li je moglo više, i na kraju,... kuda dalje? Počinjemo...

Goran: Prije svega veliki pozdrav tebi Nenade, a onda i svim čitateljima Helly Cherry Web Magazina. Hvala ti na praćenju benda i na interesu.

Hvala i tebi na odazivu. Pa,... hajde odmah da pređemo na stvar. Kada pomisliš „30“ godina, šta ti prvo prođe kroz glavu i kakav se osećaj javi?

Goran: Mogao bih reći ponos prije svega, iako i „star sam malo“ (smeh). Trideset godina zaista je ogromno razdoblje, vrlo blizu dvije trećine mog života, a Overflow mi je ogromnu većinu tog vremena primarna zanimacija u životu. Ponosan sam na sve pjesme koje smo napisali, objavili i svirali uživo, ponosan sam što smo zadržali visoku razinu kvalitete kroz to ogromno vremensko razdoblje, a ponosan sam jer nas još uvijek tjera isti onaj drive kao na početku. Danas smo mnogo iskusniji, i kao glazbenici i kao ljudi, ali ostalo je u nama hrpa one dječačke vatre koja te tjera da imaš probe, da vježbaš, da se trudiš, da se igraš i da uživaš usvakoj odsviranoj pjesmi u bilo kojoj prigodi. Tako da, razmišljajući ovako naglas, na kraju se sve svodi na osjećaj ljubavi, zaljubljenosti čak, naivne, idealne zaljubljenosti u jednu avanturu koja eto traje već tri desetljeća.

Da li si očekivao da će ova priča trajati ovoliko? Da ti je neko tada pričao da ćemo obelažavati ovaj jubilej šta bi mu rekao? 

Goran: Mislim da od kad znam za sebe želim pjevati ljudima na pozornici, i sad mislim da ću to vrlo vjerojatno raditi dok god mi zdravlje to bude omogućavalo, a nadam se da će to biti barem još trideset godina. U dva navrata od nekih godinu, dvije Overflow nam je malo izašao iz životnog fokusa, ali smo se dva puta vratili u tu priču. Da mi je netko pričao o tome da ćemo jednom slaviti 30 godina benda rekao bih mu “naravno da ćemo slaviti 30 godina, pa zašto ne, što bismo uopće drugo i radili”. Život je htio malo drugačije, glazba nije jedino čime se u životu bavimo, ali glazba nam je, a onda i meni kao pojedincu, definitivno jedan od centalnih priča naših života.

Kako danas posmatraš Overflow? Da li ste uradili sve što ste želeli i koliko si zadovoljan učinjenim? Šta misliš da ste mogli uraditi drugačije/bolje? 

Goran: Ovo pitanje si postavlja svaki razuman čovjek o bilo čemu što je ikad radio. Mislim da je to odlično pitanje, ali je na njega jako teško odgovoriti. Mnogo puta smo čuli “e da ste rođeni u Americi imali bi puno novaca i svjetsku slavu.” Ta priča mi se nikad nije svidjela, siguran sam da ima hrpa bendova iz Brooklyna koji govore: “E da smo sa Manhattana bilo bi sve drugačije za nas.” Tako da vjerujem da je punk bendovima iz Turske u 90-tima bilo mnogo teže nego nama. Mi smo u početku bili jako jako mladi i prilično naivni, a s druge strane puni nekih ideala i čvrsto uvjereni da smo najpametniji na svijetu. To je dobro i zdravo za adolescenta, ali mi smo donijeli neke odluke u početku koje možda nisu bile pametne gledano iz današnje perspektive. Mogli smo odmah ostati vani. Prvu turneju u Francuskoj svirali smo u jesen 1991. kad je kod nas bila najžešća faza rata. Da smo tad ostali vani i da smo išli graditi karijeru iz Pariza vjerojatno bi naša priča imala drugačiji nastavak. Mi smo se odlučili vratiti i pokušati iz Koprivnice što je bilo teže. Nije bilo nemoguće, ali je bilo dosta teže i rezultati su zbog toga bili skromniji. S druge strane, iz današnje perspektive mogu reći i to da smo se svi u životu bavili i drugim stvarima, a to nas je jako obogatilo pa su svi bivši i sadašnji članovi Overflowa vrlo uspješni ljudi u svojim karijerama. Ja sam zbog toga dobio priliku biti pedagog u osnovnoj školi i u tome i danas neizmjerno uživam.

Možeš li uporediti scenu nekada i sada? Po čemu je ona drugačija a po čemu je ostala ista?

Goran: Priznajem da mi to nije lako, ali mogu pokušati. Dojma sam da je puno stvari ostalo slično. I dalje postoje ljudi koji će za ništa novaca ili eventualno na vlastiti trošak uložiti mnogo truda da omoguće publici da uživa u koncertima. Postoje ljudi koji će bez puno koristi za sebe pisati o muzici i informirati i poučavati publiku, postoje bolji i lošiji bendovi koji ulažu trud da budu što bolji na stejđu i da prave što bolje pjesme. Dakle, nije se promijenilo to da se ljudi trude, da se druže, da vole glazbu i da ih ona ujedinjava. Jako se promijenio način komunikacije, brzina dostupnosti glazbe. Danas je klincima nezamislivo da mo mi u 90-tima trebali mjesecima čekati da nabavimo ploču za koju smo vjerovali da je dobra, jer smo tako pročitali u “Ritmu” (rock magazine s početka 90-tih). Danas je sve brzo dostupno i zbog toga se dio čarolije i strasti svakako izgubio, ali s druge strane danas možeš bez problema čuti izvodače za koje u prošlosti nikad ne bi ni čuo.

Overflow danas u spotu "I know you"
Da li si očekivao ovako dobar fidbek od strane medija i javnosti povodom ponovnog vašeg rada?

Goran: Pa svakako sam se nadao da nas još nisu zaboravili. Hehe, ispostavilo se da nisu. Drago mi je da se Overflow prepoznaje kao značajan bend u Hrvatskoj i regiji i drago mi je da su novinari koji pišu o glazbi to prepoznali u tolikoj mjeri da smo bili nominirani u čak tri kategorije na nezavisnoj novinarskoj nagradi Rock&Off što je bila velika čast. Danas i drušvene mreže donose novu dimenziju komunikacije s publikom pa i u tom smislu možemo primjetiti da interes za Overflowom i dalje postoji.

Kako ste došli na ideju „3 koncerta u 3 grada u jednom danu” i koliko je bilo teško izvesti ovaj poduhvat (fizički, organizaciono)?

Goran: Krenulo je sa idejom o tri singla u istom danu, a ovo je samo novi izazov na višem nivou. Htjeli smo se vratiti na način koji će svima koji prisustvuju biti pomalo nezaboravan. Na kraju najnezaboravnije će ostati nama. Srećom sve je prošlo idealno, nije bilo neočekivanih prepreka i na kraju smo bili jako sretni što smo se odlučili za takav poduhvat. Momci iz Rocklive su snimili podcast koji možete pronaći na njihovom youtube kanalu "rocklive.podcast" i tamo je dočaran dio atmosfere pa preporučujem da bacite oko.

Na kraju bilo je više zabavno nego teško, ali sve je stvar dobre pripreme, jer kad se priprema napravi kako treba to je već pola posla odrađeno. Fizički smo još uvijek dovoljno fit (smeh).

Kuda sada dalje? Dakle, Overflow na kraće i duže staze za 1, 5, 10, 15,… godina?

Goran: Ono što sam sebi obećao ovaj put je da više nema smisla stati. Život je dramatično prekratak za sve što možete doživjeti, osjetiti, pomirisati, dotaknuti. Zbog toga će Overflow od sad pa dok god možemo svirati, pjevati i dalje stvarati novu muziku i izvoditi je uživo. To je glavni, globalni plan koji imamo. Konkretnije, imamo tri svirke ovih dana. 14.2. Novi Marof, 15.2. Zagreb, Antivalentinovo te 22.2. Split. Nedavno smo izbacili novi sigl I Know You, ali već su u planu i novi singlovi. Ove godine planiramo završiti album, a to će se vjerojatno dogoditi u drugoj polovici godine. Album još nema ime, ne znamo još koliko će pjesmama biti i koje će biti. Imamo u pripremi 21 pjesmu, ali neke nove još uvijek nastaju. Do albuma ćemo se truditi redovito izbacivati nove pjesme sa video spotovima. Vesele nas svirke jer nam je to prirodni habitat. Obožavamo vidjeti lica ljudi kad im isporučujemo našu energiju kroz pjesme. To je nekako najdublji smisao ove cijele priče.

Na kraju bih želeo da te pitam, jer svakako si prava osoba za tako nešto – kako u današnje vreme održati entuzijazam i cimati se i dalje, gde pronalazite snagu?

Goran: Ovo ću shvatiti kao kompliment, ali moram ti reći da mi nije potrebna neka velika snaga. Ili dovoljnu snagu crpim iz svega onog dobrog što imam u životu. Pa tako i iz druženja s prijateljima u Overflowu s kojima stvaram ovu glazbu, a koji su svi redom bolji, pametniji i kreativniji ljudi od mene. Razumijem kad spominješ “današnje vrijeme” kao nešto teško i kao prepreku za entuzijazam. Živimo u čudnom svijetu. Svijetu koji je prekrasan, pun zanimljivosti, u kojem su ljudi puno toga postigli. Danas ljudi žive dulje nego prije, sve je manje bolesti koje ne razumijemo, čini se kako se sve više brinemo jedni o drugima u globalnom smislu, kao da sve više ljudi brine o prirodi koja nas okružuje, ali unatoč tim pozitivnim kretanjima stalno smo u nekim sukobima, frustracijama, podijeljeni u tabore. Ljudi se jako slabo razumiju. Na žalost, a to vidim u druženju s djecom, naše nove generacije imaju velikih problema jer se ne znaju družiti, ne znaju prepoznati svoje emocije, njihovi roditelji ih ostavljaju ekranima. I zato mislim da je važno propitivati probleme, provocirati ljude na razmišljanje, izazivati. Treba pjevati i svirati.

Hvala ti još jednom na poticajnim pitanjima.

Hvala i tebi Gorane na “zaraznom” entuzijazmu! 

Sa Goranom razgovarao Nenad



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Vesti

10 najčitanijih

Arhiva