Promocija knjige „Život s idi(j)otima“ dr. Frica @ CK Pik, Apatin, 25. 10. 2019.
 
Kad Idijot neće k nama, moramo mi k Idijotu. Nenad Marjanović iliti dr Fric, oridžidži basist legendarnog pulskog punk benda KUD Idijoti, nalazi se na turneji od Vardara do Triglava na kojoj promovira svoju autobiografsku knjigu „Život s idi(j)otima“, pa kad sam nanjušio da dolazi blizu Osijeka, nije bio problem nagovoriti druga M. i druga Š. na još jednu nepodopštinu preko granice.

Teško je za povjerovati, ali nisam bio u Srbiji na nekom (ne)kulturnom događaju godinu dana. To sam zaključio po tome što mi je stari broj mobitela koji sam koristio preko u međuvremenu istekao. Alal vera! A i nedostajali su mi njihovi specijaliteti s roštilja, pa sam s velikim guštom smazao jednu ljutu pljesku kako bih se naoružao kalorijama pred početak promocije.

A sama promocija održala se u Centru kulture Pik, pubu u širem centru mjesta (dobro, u takvim malim mjestima je sve u centru) za koji nisam ni znao da postoji dok nisam nabasao na informaciju o promociji. To je rockersko mjesto, vjerojatno jedino takvo u gradu, gdje se održavaju svirke, a osim uobičajenih postera rock ikona po zidovima (Štulić, Mladenović i slična ekipa), fora mi je što se na ulazu nalaze isječci iz stripova o Alanu Fordu, što znači da ekipa koja vodi klub ima dobar smisao za humor. A ima i koka kole, one oridžidži u staklenoj boci, pa đe ćeš veće sreće u životu?

Fric u Apatinu, izvor: Fejsbuk stranica knjige "Život s Idijotima"
Već po redu i običaju, promocija je kasnila pola sata, no uz loše društvo i dobru mjuzu ni to nije bio smak svijeta. Inače, cijeli event, koji je uključio promociju i svirku Idijoti-tribute benda Lutke na koncu, organizirala je lokalna udruga Moj Apatin, pa njojzi hvala.

U uvodu je moderator događanja zahvalio Apatincima koji su došli duhovito rekavši da „ako se u Apatinu skupi više od 50 ljudi, to je dokaz da nije sve propalo“. Mi smo poslije komentirali kako bi se isto moglo reći i za Osijek koji je nekoliko puta veći od Apatina ali koji se u međuvremenu također pretvorio u prćiju kojom vladaju turbo folkeri i craperi. Reži me tu gdje sam najtanji ako bi na Fricovu osječku promociju došlo toliko ljudi…

Fric je rekao kako je knjiga zapravo opis njegovog života u razdoblju od 1984., kada su Idijoti nastali, do 2000. kada su on i bubnjar Ptica napustili bend. Na uvijek sklisko pitanje o razlozima odlaska, Fric odgovara novinarski hladno i klinički precizno, opisujući svoj odlazak s ljubavlju koja je pukla ili brakom koji se raspao: jednostavno, došlo je do zasićenja, olovna vremena 90-ih ostavila su trag na svakom od njih, love je bilo sve manje… Iskreno, bez filtriranja i pokušavanja uljepšavanja prošlosti, a to su i karakteristike Fricove knjige.

U njoj nema mnogo faktografskih podataka, ne opterećuje se datumima, već se trudio dočarati društveni i politički kontekst razdoblja sloma jednog sustava i jedne države i nastajanja drugog sustava i druge države, sve iz ponešto odmaknute pozicije nekoga tko dolazi iz Istre ti materine, poznate po toleranciji i snošljivosti, koja je fala kurcu ostala pošteđena rata, ali je za dulje vrijeme izgubila turiste, svoj glavni izvor prihoda, a također je na svojoj koži osjetila sve blagodati vampirske privatizacije i tajkunizacije u režiji generalissimusa Njofre.

Za nastanak benda Fric kaže kako je ključna bila činjenica da su sva četvorica bili iz radničkih obitelji, iz grada koji je bio prvenstveno vojni grad, a potom grad brodogradnje, no i grad uzbudljive underground kulture. Spomenuo je neke od bendova koji su se pojavili sredinom krajem 80-ih poput Spoonsa, Messerschmitta ili prve inkarnacije Gustafa, a tu su bili i starosjedioci poput Francija Blaškovića. Pomenuo je i neka druga poznata pulska lica poput Brune Langera, vječnog vođe Atomskog skloništa, ali je o njemu pričao ne baš biranim riječima. No, za Idijote kaže kako su bili prvi autentični pulski bend, a njihov kultni status opstao je i do dan danas.

Fric u Apatinu, izvor: Fejsbuk stranica knjige "Život s Idijotima"
A zanimljivo je to da je 2019. godina Idijota. Osim Fricove knjige, tu je i dokumentarni film o Tusti „Tusta“, a tu je i nevjerojatan podatak da je njihov nedavno reizdani album „Gratis Hits Live“ već dulje vrijeme najprodavaniji album u Hrvatskoj. Iako su današnje naklade samo sjena od onih od prije 20 i više godina, prvo mjesto ipak je prvo mjesto, i kao da je svih ovih godina marginalizirani i podcjenjivani bend tek u 2019. dočekao da mu se otvore vrata svih medija.

Bilo je tu, naravno, i mnogo duhovitih priča i anegdota iz knjige, ali i oštroumnih i pronicljivih pogleda na posljednjih 30-ak godina. Kao i na svakoj promociji, i u Apatinu su pitali ima li u publici neka Vesna, po jednom od velikih hitova Idijota, i ovdje je bila jedna ženska koja se priključila ekipi na pozornici i ispričala kako su Idijoti bili bend njezine mladosti te kako su joj posebno u sjećanju ostala prva dva nastupa benda poslije rata, u Novom Sadu i Beogradu gdje ih je najavio veliki prijatelj benda, poznati rock kritičar Petar Janjatović.

Promocija je trajala nešto manje od sat vremena, a nakon toga je trebao započeti koncert tribute benda Lutak na koncu koji izvodi samo obrade Idijota. Međutim, to „nakon promocije“ pokazalo se kao rastezljiv pojam jer je promocija završila oko 21:15, a bend je započeo tek iza 23 sata, pa ih nismo dočekali. Kao mrzitelju coveraša nije mi žao, no zanimljivo je da se bend sastoji od članova benda Dža ili bu s čijim smo bubnjarem malo popričali prije odlaska. Naime, bend je snimio svoj novi album i sad čekaju izdavača, a u međuvremenu frontmen Sabljar fura neki svoj electro- i industrial rock solo trip, a ostatak benda je u Lutku. Vjerojatno bi ostali malo baciti uvce da su počeli ranije, ali razumijem rezon organizatora: neka pivo i ostale tekućine što duže teku u potocima jer treba nešto i njima ostati u džepu kad se sve završi.

I to je bio kraj našeg druženja u Apatinu, ali ne i našeg druženja s Fricom. Naime, u sljedećem raportu pisat ću o koncertu za Koju koji se održao dan kasnije (u subotu) u Beogradu na kome smo bili drug M. i ja. Dan poslije, u nedjelju, dogovorim se ja s Janjatovićem da se nađemo na cugi u gradu, kao dvije stare rage koje se uvijek do sita napričaju kada se sretnu. I nađemo se mi, ali je Pera poziv proširio na još nekoliko prijatelja koji su tih dana boravili u Beogradu: jednog rock novinara iz Skoplja i jednog iz Londona. Što je bilo baš zanimljivo: za istim stolom su se našli novinar iz Hrvatske, zemlje članice EU; novinar iz Srbije, zemlje koja možda nikada neće ni ući u EU; lik iz Makedonije koja hoće ući u EU ali joj ne daju te lik iz Engleske koja hoće pošto-poto izaći iz EU. To ni Monty Python ne bi okupio za jednim stolom. A onda iznebuha pojavljuje se Fric i njegova ekipa koji su noć ranije imali promociju u Bačkoj Palanci i onda tek nastaje krš i lom. Tu smo imali vremena ozbiljnije popričati s njim i naš kratki boravak u BG-u završio je baš praskom.

Nekulturni idijot Hadžo