Nakon jedanaest godina i četiri albuma, Defeater nas je obradovao novim istoimenim albumom. Prošle su četiri duge godine od izlaska njihovog albuma Abandoned , ali sa više nego dobrim razlogom. Nakon stalnih turneja i raznih problema unutar benda, Defeater su odlučili da naprave pauzu od turneja, pa su nakon nekoliko meseci punjenja baterija i prikupljanja ideja, članovi benda krenuli sa razmenom ideja za novi album. Budući da pojedini članovi žive u Evropi, bend se okupljao svakih nekoliko meseci kako bi radili na tim idejama, a naposletku su odlučili da svoje zamisli pretoče u još jedno remek delo modernog hardkora.

Već nakon prvih par taktova, uočljivo je zašto su Defeater napravili pauzu. Članovi su sazrelili kao umetnici i muzičari, a ovaj istoimeni album donosi pregršt dobrih tekstova za koje je zadužen pevač i frontmen Derek Archambault. Članovi su sazreli i kao ljudi, Defeater zvuči još mračnije, ozbiljnije, depresivnije, ali i realnije u skladu sa svakodnevnim životnim situacijama koje pogađaju sve nas. Muzički gledano, Defeater donosi svoje dobro poznate melanholične melodije koje su isprepletane rifovima druge gitare. Dualitet dveju gitara upotpunjuju odlične bas deonice, dok impresivni performans bubnjara upotpunjuje zloglasnu, haotičnu i depresivnu atmosferu Defeatera koja nam je svima veoma poznata. Strukture pesama su neverovatne, a nov materijal je poput fine poezije praćene jezivim atmosferama koje donose različita raspoloženja u zavisnosti od teme koju svaka zasebna pesma nosi. Album je propraćen sjajnom fotografijom šaka koje drže špil karata za igranje, vizuelno opisujući život kao neprestanu igru koju čini splet raznih okolnosti. Novi album Defeatera objavio je Epitaph Records i dostupan je na vinilu, CD-u, kao i na svim streaming servisima.

Đorđe Miladinović