Kad Djeca Zaspu dolaze iz Zagreba i postoje kao kompletan bend od proljeća 2014. Trenutno sviraju u sastavu: Murija na bubnju, dr. Alan na basu, Kelava na gitari i Mucko i Jakov na mikrofonu.

U originalnoj postavi (sa Ivorom na bubnju i Šaxom na solo gitari) 2016. objavili su EP "Grehota da se baci", malu ploču o velikim problemima svakodnevice. Ove godine izašao je drugi album “Šetam Psa”, koji se bavi sličnom tematikom: pjesme obrađuju muško-žensko-dječje-obiteljske odnose, zatim gastronomske afinitete i naravno, zdravstvene probleme u ljudi srednje dobi. Svi u bendu su “normalni” obiteljski i zaposleni ljudi, sa svakodnevnim problemima i veseljima, pa se i pjesme bave onime što poznaju i proživljavaju.

Počelo je kao noćno druženje u dvoje – bubanj i bas, obično negdje sredinom tjedna, kad bi djeca zaspala, u Ivorovom uredu su Ivor i Kelava stvarali buku kako bi ispuhali dio stresa nakupljenog na poslu. Postalo je malo dosadno mlatiti rifove samo na basu, pa je Kelava kupio gitaru i dao svoj bas dr. Alanu (koji inače bolje svira gitaru od njega), pridružio se i Šax na solo gitari i Mucko na mikrofonu (koji inače odlično svira bubanj). Takva zamjena uloga je pomalo i odredila zvuk benda – izvan zone komfora, smanjenih sviračkih ambicija i s fokusom na jednostavan, žestok rif i jasan tekst.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?

Nije bilo nikakvog plana – počelo je kao instrumentalni ispušni ventil i malo-pomalo se uobličilo u vokalno-instrumentalni sastav. Nama i dalje znači dobru zezanciju, znojenje i smijeh jednom tjedno, a slušateljima bi trebalo donijeti osmjeh (ili psovku) na usta, ovisno gdje se vide i koliku toleranciju na buku imaju… dosta dobro reagiraju i djeca (ne samo naša) na te pjesme, prepoznaju se u nekim tekstovima.

Motivi i filozofija benda...

Nema tu neke filozofije ni kalkulacije, samo udri što jače pa ćemo poslije zbrajat' štetu.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?

„Društvo“ je dosta širok i rastezljiv pojam, recimo da smo si odredili uži radijus djelovanja i doseg našeg izričaja, ne samo potpuno nekomercijalnim zvukom, nego i tematikom pjesama. Ne zanima nas ispravljanje društvenih nepravdi i dizanje revolucije iz dnevne sobe, kao ni bavljenje nekim pretencioznim temama koje nismo izravno proživjeli ili osjetili. To ostavljamo mlađima i zabrinutijima od nas. Ne kažemo da je to loše, dapače, samo se ne vidimo u tome.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?

Obzirom na sve dnevne obaveze zaposlenih očeva (nemamo majki u bendu), nije baš lako, ali nije ni posebno teško, sve dok postoji volja i zajednički interes. Imamo i jednu pjesmu o tome, koja nije još gotova, a vrti se oko stiha „s koliko termina uđeš u brak, toliko puta možeš na zrak“ – otprilike kaže da nemaš baš veliki manevarski prostor u dogovaranju novih hobija, pogotovo kad se krenu rađati djeca, pa ako si u startu imao jedan ili dva izlaska tjedno, možeš računati na to i dalje, ali teško je povećati satnicu ☺

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...

Teško se probiti do radija ili televizije ako nisi na listi nekog izdavača, ali recimo da nam to baš i nije neki prioritet. S druge strane, možemo prihvatiti i teoretsku mogućnost da im uopće nismo zanimljivi.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?

Evo, baš ovdje i sada, čitateljima HellyCherry-ja:
https://www.reverbnation.com/kaddjecazaspu
https://kaddjecazaspu.bandcamp.com