Zaista bi bilo glupo da pominjem hiperprodukciju, ali broj albuma koji se izbacuju sada već na dnevnom nivou je prevelik. Radoznao kakav jesam, preslušavam nekoliko desetina albuma mesečno i taj kvantitet matematički mora dovesti do kvaliteta, sasvim razumljivo.

Taj kvalitet sam pronašao u četvrtom albumu finskih progresivaca De Lirium's Order (ovo namerno provlačim, jer su od death metal benda prešli put do klasične prog metal ekipe, jedino su u nekim delovima ostavili “growl” vokale).

Ne mogu da kažem da mi nisu poznati od ranije, ali se nisam nešto udubljivao u prethodne njihove albume. Kako sam odlučio da preslušam baš ovaj album. Iskreno, nemam pojma. Verovatno me je privukao naziv albuma – Singularity. Ako ćete baš da znate šta znači reč - singularnost, reći ću vam. Singularnost je deo crne rupe u kojoj ne postoji nijedna dimenzija. Liči vam na Srbiju? Zato me je i zainteresovao ovaj album.

Šalu na stranu… De Liriums Order je finski bend koji postoji već 15 godina. “Singularity” im je ubedljivo najbolji album. Instrumentalno, vokalno, aranžerski, produkciono. Već od prve pesme (posle introa), “Ayatollah”, naslutio sam u kom smeru će ova ploča otići. Kompleksni, izlomljeni, stop-go prog metal prepun tehnikalija…Samo za odabrane. A ja sam u toj priči odavno i kuvan i pečen. Malo Hakena, malo Ayreona, malo bendova kao što su Cynic ili Atheist i dobijemo De Lirium's Order i Singularity. Najbolji delovi albuma, mada mi ceo baš drži pažnju je onaj prelaz na sredini ploče, kada iz “Acoustic Medley”-a prelazi u “Orions Cry”, etalonu kakva moderna prog metal pesma treba da bude. Pesma sa dobrim rifom, odličnim growl/clean vokalima, fantastičnim bubnjarskim bravurama i čestim menjanjem tempa. Na prvo slušanje ubacivanje Pjacolinog “Libertanga” u ovaj galimatijas mi je delovao bizarno, ali sada mi je verovatno najomiljeniji deo ploče. Zar moram da vam kažem da se to dešava u pesmi nazvanoj “Piazzolla”? Za naslovnu stvar urađen je i spot pa ga pre preslušavanja ploče obavezno pogledajte. Ako vam se dopada, dopašće vam se i album. Ne traje dugo, samo 35 minuta što vam ne može biti opravdanje kako ne možete da stignete da ga čujete. Meni je uz Soenov “Lotus”, za sada ovo prog metal album godine. Zato…

9 / 10

Zoran Popnovakov