NOFX frontmen Fat Mike snimio je album pod imenom Cokie The Clown. ‘You’re Welcome’ nije standardno pank izdanje kako možda očekujete. Ovo je više u formi mjuzikla, ali ne očekujte da ćete ove pesme da pevušite dok šetate gradom. Protagonista Cokie The Clown nas vodi kroz priče koje su obeležile njegov život. On ovo ne radi iz sažaljenja ili da vas šokira, već da ga neko čuje.

Ovaj album je muzički drugačiji od svega što asociramo sa Fat Mike-om, ponekad peva samo uz klavir, ili gudačke instrumente, usnu ili običnu harmoniku, pa sve do žestokog panka. Ipak najvažniji aspekt su tekstovi, strašno lični i surovi do te mere da uhvatite sebe kako zurite u jedno tačku posle slušanja, nesposobni da se pomerite. Album počinje sporo, njegovim hrapavim glasom, narativno, priča o devojci koja je izvršila samoubistvo u tužnoj “Bathtub”. O životu prijatelja koji se ubio saznajemo u baladi “Swing and a Miss”. “The Queen Is Dead” ipak izvlači emocije iz Fat Mike-a, ili Cokie-a, kada peva o prijateljici sa pank scene koja je preminula. O mržnji i prevarama na istoj toj pank sceni u “Fair Leather Friends” i “Fuck You All”. Cokie nije preterano blag ni prema sebi, o svojoj sebičnosti u “Down with the Ship”, dok je “Negative Reel” posvećena njegovim BDSM sklonostima. “That Time I Killed My Mom” je o porodici, “Pre Arraigned Marriage” o (neuspelim) vezama. Album počinje sporo ali se završava žestokom, brzom “Punk Rock Saved My Life” a to je zapravo priča o njegovom odrastanju. Uvek iskren Fat Mike kroz Cokie The Clown-a koristi priliku da kaže sve ono što drugačije ne bi mogao ili hteo. “I intentionally made these lyrics vague enough, That you'll know who you are, but you won't call my bluff, If I hurt your feelings, don't get mad at me, This a business don't take it personally” – kao što je i sam rekao.

Na albumu su pored Fat Mike-a radili i producent Danny Lohner (Nine Inch Nails, A Perfect Circle), Travis Barker (blink-182) je svirao bubnjeve, a učestvovao je i klavijaturista Dizzy Reed (Guns N’ Roses). Cokie the Clown se prvi put pojavio kao NOFX EP iz 2009. godine, ali ovaj album je izuzetno drugačiji od tog izdanja. ‘You’re Welcome’ je poseban, surov, i izuzetno snažan. Ovo nije izdanje koje ću često da slušam, ne zbog razloga jer je loše, naprotiv, ovo je genijalan album koji je toliko ličan da slušaocu ne ostavlja prostora da manipuliše emocijama nego samo da saoseća sa autorom.

Mike Stankovich