Petnaest meseci posle sjajnog nastupa u Beogradskom Domu Omladine, islandski Solstafir je rešio ponovo da poseti Srbiju, ali je na moju radost, došao meni na noge, 100 kilometara severnije, u sjajan renovirani prostor MKC “Petefi Šandor” koji je kao stvoren za koncerte ovog tipa.

foto: Đorđe Gusman
Odlična akustika sale i gotovo rasprodat koncert obećavao je još jedan trijumf Severnjaka, ali se ovaj put to nije dogodilo u potpunosti. Šta je tačno razlog da količina energije poslata sa bine nije bila adekvatna onoj koju je publika vratila nazad, ne znam tačno, ali mogu da nagađam:
- redosled pesama, jer je prvi set od 45 minuta ispunjen stvarima sa poslednja dva, zaista odlična, ali prilično ambijentalna i atmosferična albuma,
- gudački kvartet sastavljen od devojaka koji je dodatno ublažio zvuk Solstafira (inače, celu prvu pesmu “Náttmál “ kvartet je bio skriven u potpunom mraku pa su neki koji nisu znali da je za celu turneju “The Midnight Storm: A Light Of The Storm” bend angažovao gudački kvartet i pravi klavir začuđeno gledali u pravcu bine) ili jednostavno,
- nenaviknutost publike na taj zvuk.

Ako dodamo i to da ceo prvi set frontmen Addi nije progovorio ni reč ne treba da se čudite zašto sam nekoliko puta ućutkavao neke ljude iza mene koji su nezainteresovano čavrljali. Da još bude gore, nisu bili jedini. Jedino je izvođenje pesme “Hula” nešto više zainteresovala baš sve posetioce. Posle 45 minuta nastala je pauza i ja sam očekivao da će drugi deo koncerta biti prilično drugačiji i da će cure zadužene za gudače otići u garderobu, ali je sastav na bini ostao isti. Jedina promena je bila što je “master of ceremony” Addi Tryggvason rešio da komunicira sa publikom i dodatno je zainteresuje za dešavanja na bini. To, a i promena repertoara (čeprkanje po sjajnom “Kold” i još boljem “Svartir Sandar”) i brži rtimovi uvukli su i gledaoce u sjajni performans pa su “Fjaru” otpevali zdušno u glas sa bendom.

foto: Đorđe Gusman
Duhoviti dijalozi frontmena i pojedinaca iz publike nasmejali su sve u sali pa je atmosfera do kraja koncerta bila baš odlična, a pevačevo mahanje srpskom zastavom je razgalilo i one najuzdržanije. Čak i malo nategnuti pozivi na bis nisu uspeli da pokvare utisak da je drugi deo svirke bio znatno zanimljiviji od prvog. Završili su sa atmosferičnom “Kukl” i kako je Addi rekao “romantičnom ljubavnom baladom” “Goddess Of The Ages” koja je bila dosta agresivnija i brža od ostatka sinoćnjeg repertoara i odlično je čučnula kao završetak dvosatne svirke.

Znači, neću da kažem da ovo nije bio dobar koncert, naprotiv. Bend je dao sve od sebe, zvuk je bio odličan, rasveta takođe. Minus ide za prvi deo koncerta i nezaintersovanost publike, ali je taj minus kasnije debelo prešao u plus. Solstafir su vrlo specifični i ne znam koliko uopšte može da se kaže da su metal bend. Njihova šetnja kroz žanrove je na trenutke fascinantna, očaravajuća i zastrašujuća i prosečan slušalac nenaviknut na to redovno bude zatečen. Ostali “openminded” muzički konzumenti, među koje sigurno spadam i ja, Solstafir vole baš zbog toga.

Još nešto, organizacija koncerta (SKCNS + MM concerts) je bila sjajna, a posebna zanimljivost vezana za sinoćnji nastup je taj što je kompletna svirka profesionalno snimana pa će svi koji sinoć nisu bili prisutni, a žele da pogledaju kako je to sinoć bilo u MKC “Petefi Šandor” moći da steknu svoje utiske i uporede ih sa mojim, jer je bend najavio da će snimak upotrebiti za lajv album i DVD.

Galeriju fotografija pogledajte ovde.

Zoran Popnovakov