Hrvatsku u bliskoj budućnosti pohara virus koji građane pretvara u zombije. Jedini koji su imuni na virus su hrvatski Srbi, a učinkoviti serum dobiva se miješanjem njihove krvi i rakije. Zvuči zabavno? Pa, kad to ovako sažmete u jednu rečenicu, jest. Sam film je mnogo manje zabavan.


Predragu Ličini ovo je prvi dugometražni film, nakon mnogobrojnih projekata koje je radio na televiziji i video spotova. Imao sam ga priliku upoznati dok sam onomad živio u Zagrebu i činio mi se kao vrlo duhovit i pametan lika, uvijek sa zajebancijom na umu, pa sam priznajem i ja imao možda i nerealno visoka očekivanja od ovog filma.

Prvo, ajmo biti iskreni, tko još radi filmove o zombijima u 2019. godini? To je totalno passe trend kojeg je progutala, sažvakala i ispljunula bulumenta filmova i serija koje se bave tom tematikom, a posljednji čavao u lijes zabola je serija „The Walking Dead“. Mislim, zaostajemo čak i za komšijama Srbima koji su svoj film o zombijima imali još prije desetak godina („Zona mrtvih“ dvojice Milana, Konjevića i Todorovića).

Drugo, možda i najvažnije, ovo nije smiješan film, a riječ je o komediji. Tu sam najviše očekivao od Ličine, a on je tu najviše zakazao. Film će vas nasmijati na samo nekoliko mjesta i to jedva, osim ako se baš ne palite na stereotipne šale o Hrvatima, Srbima, Slovencima i ostalim govnima s ovih prostora. K tomu, Ličina je svoj film pretrpao značenjima, aluzijama i forama kao da nije bio siguran hoće li dobiti priliku snimiti još jedan film pa ajd’ da ovdje umiksam sve što mi padne na pamet. Nema tu ništa pogrešno, Ličina niti ne skriva svoj ljevičarski stav dok secira Hrvatsku danas, ali sve je to već viđeno i, realno, ne morate zbog toga ići gledati film: dovoljno je prolistati bilo koje dnevne novine.

Produkcijski, vidi se da je budžet bio za kurac jer su maske očajne, zombiji ne izgledaju strašno već kao da ih je radio neki amater za lokalni fašnik, a CGI efekti, ako ih uopće ima, totalno su lame. Na trenutke imate dojam da gledate lošu parodiju na neki film o zombijima.

Sve ove mane daleko zasjenjuju dobre stvari kojih u filmu ipak ima. Ličina je pametno odlučio „lokalizirati“ svoj film kako bi ga približio domaćoj i regionalnoj publici, a strancima ponudio nešto egzotično i jedan novi pogled na već ustajao podžanr akcijske horor komedije o zombićima. Film je i dosta kratak, 90 minuta, što nije ni čudo obzirom da je Ličina zanat ispekao na TV-u i radeći video spotove gdje je svaka sekunda dragocjena pa tu nema puno praznog hoda, radnja počinje odmah i ne gubi se vrijeme.

Kada ne ide prvoloptaški na već prežvakane međunacionalne žvake, Ličina nas tjera da razmišljamo o nekim zanimljivima pitanjima: uticaj multinacionalki na zbivanja u svijetu, tezi da će se ratovi u budućnosti voditi oko vode a ne oko nafte; ismijava kojekakve aktiviste za ljudska prava (Seve Nacionale glumi talijansku aktivisticu za prava zombija jer „i oni su ljudi“) koji su se nakotili posljednjih godina pa danas svaki ubojica, silovatelj, kriminalac i sličan ološ imaju svoja „prava“, ismijava hrvatsku kinematografiju od 1991. naovamo… Sviđa mi se i štos sa miješanim brakovima, kao i twist na samom kraju filma, zanimljiva je i ideja da niti jedan glumac ne dijeli nacionalnost lika kojeg glumi, no moj dojam ipak je da je ovo tanak film koji ne funkcionira ni kao čisto žanrovski film, ni kao mainstream „crowd-pleaser“. Upućeni kažu da su se svi uključeni jako dobro zabavljali snimajući ga. Ja nisam gledajući ga.

(Ocjena: 2 i pol „serbuma“)

Hadžo