I nakon više od trideset godina Dža ili Bu se i dalje trude da dođu do svakog kutka ove zemlje
Helly Cherry
![]() |
foto: Goran Stepančev, HC arhiv |
U ovaj naš kutak na Moravi došli su po četvrti put, ako me moja računica (a i sećanje) ne vara. Prvi nastup ovog benda u Ćupriji bio je 1994. u hali sportova, a naredni put su došli posle tačno dve decenije (2014. u Bakardiju). Juna 2017. su nastupili na moto skupu a sinoć su se vratili da otpraše celovečernji koncert. Pa evo sad kad pogledam kontam da su Dža ili Bu ovde gostovali više od mnogih izvikanih imena. Vaš izveštač ih je u svom gradu gledao sva četiri puta. Prvi put kao predpubertetliji mi i nije baš bilo puno toga jasno šta se tu dešava. Sećam se kasete "Spremanje ribljeg gulaša..." koja je tad bila aktuelna, sećam se pesme "Rakete avion" koja ne može a da jednom klincu (i ne samo klincu) ne bude upečatljiva.
"Strašni sud" je došao nešto kasnije i ta, verovatno najpopularnija faza benda me je zakačila u sred adolescencije i mladalačkog bunta pa je i ta kaseta legla taman. Upravo je "Strašni sud" bio i okosnica sinoćnjeg nastupa sa koga su izveli "Večna lovišta", "Stampedo", "Ustani i kreni" i na moje iznenađenje "Zanimliva geografija" koju ne pamtim kada sam čuo uživo (od bar 8 puta koliko sam imao prilike da ih gledam uživo). Sa druge strane falila je i "Neki drugi grad" ali mi se svakako drago da bend šeta po diskografiji pa i pored redovnih favorita osveži set listu nekim starim a skrajnutim stvarima. Tu su i "Vip", "Diktatore", "Rasprodaja", "Živeo Staljin", "Odiseja", "Pomozi mi" (urađena sa Marinkom iz Bjesova) ali i dve nove stvari "Revolucija" i "Ja se smejem".
Atmosfera je istina bila malo stegnuta isprva od strane publike, dok se bend od starta dobro zeza međusobnim upadicama, doskočicama. Naravno, kako i vreme odmiče (pa i alkohol krene da radi) opušta se i druga strana te u drugoj polovini koncerta stvari lagano dolaze na svoje mesto. Paradoks kao klub zbog uskog a dugačkog prostora i ne dozvoljava neko divljanje ali smo na kraju i mogli svi da otpevamo omaž KUD Idijotima "Kad sunce opet zađe" i "Za tebe" do nekog narednog susreta.
Kad svedemo utiske - ovaj bend smo gledali u velikim i malim prostorima, na velikim i malim manifestacijama, pred većim i manjim brojem ljudi. Utisak koji imamo odavno je zacementiran: kad god i gde god svirali, bend se pošteno daje nakon svih ovih godina. Tri decenije bavljenja rokenrolom u ovoj zemlji je jednostavno stvar za poštovanje. Entuzijazam ih ne napušta i bend prosto nema nameru da stane. Upravo činjenice da se i dalje trude da dopru do svih, i da su sve vreme jedan od najkonkretnijih bendova su te koje nas teraju da im se iznova uvek vraćamo.
Što se sinoćnjeg nastupa tiče - bilo, ponovilo se (recimo nakon izlaska novog albuma).