Soyuz je raketa, raketa sa ljudskom postavom!
Ja nemam potrebe da vam suvoparno prepisem iz nekog infoa ili wikipedije ko su Dreddup i šta je ovaj album.
Ne, ovaj album nije dugačak, treba ga slusati od početka do kraja! Nisam hteo da pišem recenziju samo onog što sam čuo već i onog što sam osetio  i pronašao u sebi dok sam ga slušao! Zato nećete čitati klasican novinski tekst, dosta vam ih je, zar ne ?
Dreddup je bend Mihajla Obrenova, koji je alfa i omega, ali svakako je bitan i ostatak ljudske postave, postave koja se menjala mnogo puta za 20 godina postojanja benda. Zvuk se menjao, motor Soyuza se menjao, ali raketa je suštinski ostala netaknuta, i ponovo se vratila na svoje polazište, da još  jednom krene sa nama u medjuplanetarno putovanje.  Ja nisam imao priliku da gledam poslednju postavu ove rakete uživo, ali mogu da kazem da je impozantno ono što su muzički isporučili na poslednja dva izdanja.
Siniša Radovančev Simbe koji je deo ovog snimka, a više nije sa nama, bi bio ponosan da ovo čuje, negde gore daleko na nebu, kao deo ovo rakete koja ne prestaje da me fascinira.
Soyuz je osmi početak, osmi povratak, osmi putnik i nije ništa u goroj formi od svog prethodnika Death Oven.  Čak je začudjujuće svez i vitalan, na momente retro, a u drugu ruku toliko moderan album.
Moderan jer elektronika i sampling odražavaju vreme sadašnjosti, a pripadaju budućem, a retro jer mi se u pojedinim trenutcima učinilo da na Soyuzu pronalazim neki synth wave prizvuk.
Dreeddup su ratnici podzemlja! Borci  autorskog zvuka i borci za kapitulaciju dinosaurusa rock and rolla i konačni dolazak nečeg novog i svežeg. U isto vreme transcedentalan i  žestok zvuk sa Soyuza, protkan retro synth praksom uvodi nas u ovaj beskompromisni svet.
Instrumental na početku albuma,  A kings lies dead, poput  JM Jarre-a, nas uz pomoć sintetičkog zvuka gura parvo na ulice Bulevara sa polomljenim potpeticama, gde više nismo u stanju da razlikujemo prijatelje od neprijatelja.  Atmosfera kao iz Bladerunner-a! Bačeni u imaginarni svet plutamo kroz izmaglicu teskobnih osećanja, koja narastaju uz jezive sintisajzere Hudinijevog valcera. Radijacija, ljudski rod u procepu, ne tako daleke buducnosti!  Poznajete li tu buducnost, znate li svoju prošlost i sadašnjost?
Žestoke gitare škripe i lete, deponija novog sveta je oslikana turobnim tamno crvenim , krvavim bojam besa koji ne može da se izrazi! Besa koji prerasta u vrisak i finalni krik ljudkse vrste!
I onda prvi singl CTRL ALT DEL, vreme je za pregovaranja sa sopstvenim bivstvom u cilju pravilne evolucije! Restart, task manager svih zadataka čovencanstva je upaljen. Da li je to egzekucija Evolucije ili samo kraj sveta kakvog znamo? Pesma otvara toliko mnogo pitanja, ali i daje toliko mnogo odgovora.
Pad je definitivan, sada sledi Last Dance! Realnost je izbledela, ali mi i tako živimo na njenom ledenom bregu, mi smo Titanik koji je planirano udario u santu leda i tu ostao zauvek!
Da li je muzika došla do sante leda, ili naš um i mentalitet? Da li ćemo se iznova boriti za novo, ili ostati zarobljeni u prošlosti , svesni da ćemo zauvek stići samo do te sante leda! DANGER! DANGER!
Prelazimo li crvenu liniju? Dreddup je ovim albumum prešao sve crvene linije rock and rolla i elektra u Srbiji. Razapeti na krstu prete i dalje ! Album na svojoj sredini krvari i preti u isto vreme!
Brutalno se prelama u remek delo!
Kakav kolaž elektronike sa žestokim gitarama, prosto neverovatno da ovo ne moze da dodje do ozbiljnijeg slušalačkog miljea.
Priznajem, subjektivan sam, jer neke od najlepših trenutaka u svom životu proveo sam slušajuci uživo ovaj bend. Jos od daleke 1998 ili 99. kad sam prvi put dosao u dodir sa zvukom benda, pa do danas gotovo i da nisu imali promašaja u diskografiji. Na Soyuzu kao da su se pomalo vratili korenima.
Dick Rave ima baš taj klasičan tehno ritam iz nekih davnih vremena i sintisajzere poput orgulja. Come OUT! COME Out! Gde god da ste, izlazite, jer borba nije stvarna ako nas nema na frontu  industriala!
Pred kraj nimalo dosadnog dugosvirajućeg albuma, a ja upravo jesam jedan od onih koji muziku i dalje smatra magičnom snagom, konceptom, slušam cele albume, pokušavam da pronadjem svoju sliku i boju u njoj, nalazi se pesma koja deli sva moja trenutna osećnja i nemoć.
Brokken! It makes me sick!
Mnogo mi je drago da jos uvek ima nekog da podelim svoju razočaranost u stanje muzike, scene, odnosa u muzici.  Dreddup su i dalje moji Soul Mates i prijatelji u borbi za autorski rad!
It makes me sick!
Dosta kopija, dosta tribjuta, drzite se autorske snage jer ona je jedino deo vas, kao sto je Soyuz apsolutni DREDDUP! Nov svež i originalan, ali pri tom toliko retro na najbolji mogući način.
Kako glamurozno zvuči igrarija sa Fugom i tokatom pred kraj!
Živis li u proslosti?
Trgni se! Budućnost ti se dogadja pred licem!
Otvoriš prozor i gledaš svet budućnosti ! Noć civilizacije kakvu si znao , i zoru civilizacije koja dolazi! Dolazi tiho ali se brzo kreće!
Bespilotna letilica Soyuz 2018 ti prilazi ! Ulazis u nju i nestaješ! Živeti je lako i lepo!
Na trenutak mi se čini da čujem Klinik, mračni belgijski ebm iz nekog prošlog vremena kroz zvuke pesama koje nas polako privode kraju albuma. Možda je to samo eho mog uma!
Zima 2018. Proleće Distopije 2019.

Pedja Živanović (Figurative Theatre, Terror Couple)