Embassy 516 je shoegaze, post-rock ili tako nešto, nemam stvarno pojma kako se to sad naziva. Ima tu malo vokala u stilu Depeche Mode-a, par funky gitara pobeglih sa By the Way-a, neki synthovi i basovi New Ordera i mešavina hrvatskog NORD-a sa srpskim Nightshiftom – to je otprilike žanr ovog benda. Album sadrži deset pesama u tom nekom navedenom stilu i sve to zvuči vrlo interesantno, mračno ali i zabavno (ja iz nekog razloga imam četrnaest pesama, verovatno jer je u pitanju preorder izdanje, već sam zaboravio kako to ide).

Na samom početku primeti se miks koji odaje utisak živog snimka, bubanj je malo naglašeniji nego što bi trebalo, ali to mi se dopada jer dodaje kompletnoj slici određenu živost i energičnost. Već tu negde oko pete numere, priča postaje malo jednolična, vidi se da su ideje ostale na nekih tri četvrt razrade, da su tekstovi malo grubih ivica i neobrađeni do kraja, a svemu tome je kumovao samo jedan član koji je autor kompletne muzike i teksta. Album svakako izvlači solidnu ocenu, ali treba mu dati dobre šanse da bi lepo ušao u uši i da bi se iskristalisale interesantne numere sa dobrim idejama koje su zaokružene i obrađene do kraja, a to se dešava negde tek pred kraj albuma.

Gitarski efekti su baš dobro iskorišćeni, konačno da se pojavi neko ko će sve te silne programe da čačka i čačka dok ne pronađe neke kul moderne space efekte. Danas se masa bendova zakači za jednu distorziju i jedan delay i to je to, dok ovde ima svega, da više i ne znam imena svih tih efekata. Te spomenute poslednje četiri pesme ponovo podižu atmosferu na zavidan nivo, ne znam zašto nisu uvrštene u redovnu listu, ali kako god, dopada mi se njihov sentiment koji je na neki način dosta drugačiji od ostatka, tj. od suštine albuma.

Posebno mi se dopao dizajn omota, a pogotovo činjenica da je album izdat na ploči, tako da ceo omot dobija specijalnu notu. Ploče su isto livene od neke funky plastike, nije klasična crna, nego ima neke mrlje, vidim to je sad moderno i dopada mi se jako, tako da ovaj bend ima vrhunski nosač zvuka zaista.

Ako volite žanr s početka recenzije, dopašće vam se ova ekipa. Album je sasvim solidan, fali mu malo ličnog pečata, malo je na brzinu snimljen, ali van svega toga, ima štošta da ponudi slušaocima.

Tihomir Škara