Vratili se Ghost, ili, vratio se Ghost. Pošto su maske pale, istina izašla na vidjelo,  mistika oko benda će brzo iščiliti i bendu ostaju samo dva puta: da padnu u zaborav, ili, da izdaju odličan (odlične) album(e). Kako će biti? Pretpostavljam da je Tobias Forge mislio o budućnosti i ima neki „contingency plan“. Bilo bi potpuno djetinjasto misliti da će uspjeti da održi tajnost više od nekoliko godina. Ovoliko koliko je trajalo je pravi uspjeh, sam po sebi. Ali pošto više nema dijela faktora koji im je obezbjedio enormno veliku publiku, da li će bend uspjeti da zadrži dosadašnju poziciju jednog od najtraženijih živih akata?


Čovjekovu fantaziju inherentno privlači mistika, opasnost, sve što je zabranjeno. Zabranjeno voće je uvjek bilo i najslađe. Zato je bio Forgeov potez maestralan kada je povezao rock i metal sa izrazitim pop osjećajem i sve uvio u tekstove vrlo tamne orijentacije. Zamislite A-HA sa tekstovima o inkviziciji, vješticama i štovanju đavola. Luda zamisao prije desetak godina. (Digresija – metal i fanovi metala su uvjek bili optuživani da su nastrani, bolesni ili u najmanju ruku da nešto nije u redu sa njima jer vole muziku punu, između ostaloga, i „đavolskih uticaja“. Pošto publiku benda Ghost ne predstavljaju isključivo metalci već i ljubitelji drugih pravaca, pogotovo onih komercijalnijih, lako je zaključiti da nije do metalaca nego do ljudske psihe, kompletnog ljudskog roda.)

Za neupućene, tokom prošle godine, pojedini bivši članovi Ghosta su podigli optužnicu protiv Tobiasa Forgea, pjevača i glavnog autora Ghosta, u kojoj tvrde da im je uskratio novčana sredstva i autorska prava. Pošto je to legalan dokument, prava imena svih pravnih i privatnih subjekata su navedena tačno, i naravno, vrlo brzo je vijest dospjela u medije narušivši tako osnovno pravilo benda – da su imena tajnost i da su svi isti, sem Pape Emeritusa. Udarac po džepu benda, a meni se čini da je to namjerno urađeno da bi se čovjeku uradila namjerna, najviše ekonomska šteta. To je glavni motiv iza većine pjesama na albumu. „Rats“, pacovi, pantigane, je o ljigavim izdajicama, trogloditima, beskičmenjacima, gnjidama na dvije noge, osobama bez ikakvog moralnog integriteta (oh, koliko toga danas čujemo). „See the Light“ je slična tema samo u prvom licu čovjek kaže „everyday you feed me with hate, I grow stronger“ – sasvim jasno kome upućeno. Album nastavlja u sličnom raspoloženju.

Muzički je „Prequelle“ isto što su Ghost radili i prije. Nije puka kopija i ponavljanje prethodnih albuma, nisam to mislio. Stilski je isto, ali je dovoljno inovacija i kvalitetnih muzičkih i aranžerskih rješenja da se kaže da je album još jedan korak naprijed u karijeri benda. Pored gore pomenutih pjesama, „Dance Macabre“, „Life Eternal“ te „Witch Image“ su sve hitoidne i obezbjediće bendu slušanost (posebno u Kaliforniji J ). Album jeste dobar, bend je i dalje na pravom putu, ali i dalje to nije nekakvo čudo božije neviđeno bez koga se apsolutno ne može kakvim pojedini mediji žele da predstave bend i njihovu muziku.

Na kraju, Ghost su uradili još jedan dobar album. Što čekate? Kaliforniju?

Nikola Franquelli