Svojevremeno su The Hellacopters bili predvodnici i jedni od rijetkih koji su nosili i branili boje klasičnog visokooktanskog rokenrola. Danas imamo i Balkanskog predstavnika - Sarajevski Bogovi Rokenrola, Snake Eater su izdalinovi drugi po redu album, i njime ponosno brane iste boje. Iako ima mnogo rokenrol bendova, većina eksperimentiše, mješaju razne uticaje i pravce, i malo je onih koji direktno i jednostavno sviraju čisti i čvrsti rif orijentisani rokenrol koji tjera na ples, na urlanje, na blud i potpuno nepoštovanje moralnih ili bilo kojih zakona. Nema ovdje nepotrebne filosofije ili instrumentalnih pretjerivanja. Par instrumenata, vokal i kratke ali vrlo jasne i direktne pjesme. Od vas se traži samo volja za dobrim provodom, ukus za Rokenrol i oko za dobru žensku. Pjesme su natopljene testosteronom i vrlo je očigledno pokretačka energija benda, a iz tog jednostavnog hemijskog spoja su se uvjek rađale mini himne.

Da li ima kritika? Ne baš kritika, više opservacija. Pjesme su jako dobre i bend prži, ali se negdje u procesu snimanja izgubila vatra. Nemam niti malo sumnje da bend ne posjeduje tu istu vatru. Sasvim suprotno, Snake Eater su mnogo puta dokazali da su vreli kao vulkan. Pa što je onda problematično? Uvjeren sam da je problem tehničke prirode. Sumnjam da je bend u pokušaju da sve bude urađeno što bolje, malo pretjerao sa produkcijom i procesom snimanja. Osjeti se da su pjesme jake, ali kao da se bend suzdržavao u studiju, kao da ih nešto koči, i svako istrenirano uho će to osjetiti.

“Sam Protiv Svih” je jedan visoko kvalitetan proizvod iz Snake Eater kuhinje. Ovakvi albumi su sceni potrebni kao malo kiše nakon duge suše i bravo One Records koji su prepoznali kvalitet ovog benda. Svojevrsni su “lifesavers” koji svojom jednostavnošću i iskrenošću prosto plijene. Iskreno se nadam da ćete imati prilike vidjeti ih i uživo.

Nikola Franquelli