Septicflesh - Codex Omega
Helly Cherry
Malo kasno, ali svakako nikada prekasno da se piše o jednom ovakvom bendu i ovom albumu. "Codex Omega" je napokon "mirniji" i u prvom planu su sve audio rušilačke ideje benda, ono što bi rekli, gruv je u prvom planu, ali, kakav je ovo gruv ljudi moji! Ako su "Titan" i "The Great Mass" albumi bili za nijansu prebrzi, ovdje je postignut idealan balans između brzine, gruva i atmosfere. Sve je idealno urađeno da prosto ne mogu da zamislim kako bi bolje moglo od ovoga (a opet, nadam se da će sledeći biti još bolji).
Prosto se zaprepastim kako pojedine pjesme mogu da zazvuče tako zastrašujuće, a kao po nekom pravilu, uvjek su to najjednostavnije pjesme. Mislim na "Portrait of a Headless Man", i pogotovo na uvodni rif koji nemilosrdno gazi pred sobom. SepticFlesh su tokom godina ispekli zanat. Malo je bendova koji su tokom karijere imali dark gothic fazu, pa ekstremno divlju death metal fazu, pa sada neku vanzemaljsku gothic/death/simfonisku fazu. Prosto, obaraju sa nogu i kompozicije stvarno zvuče kao da ih stvara neki entitet iz neke druge dimenzije. Možda gledam suviše Star Trek, ali kada sagledate muziku, kada sagledate orkestraciju Christos Antoniou, kada sagledate vizuelne tripove Seth Siro Anton, pa jednostavno ta ideja ne izgleda nimalo nemoguća (preporučio bih da pregledate vrlo vizuelno detaljan cover za bonus disk albuma "The Great Symphonic Mass" iz 2011 godine).
I na ovom albumu je orkestracija dovedena do nevjerovatnih visina i rađena je kao sasvim odvojeni entitet. Ako se bendu može zamjeriti da donekle prate formulu koju su započeli prije dva albuma, sa orkestracijom to nije slučaj. I na ovom albumu Christos Antoniou je prevazišao očekivanja. Kakve su ovo kompozicije! Jednostavno nevjerovatno.
Tokom prvih slušanja, album mi je malo suviše zvučao kao prethodna dva. Zamalo sam upao u staru zamku da kažem da je donekle reciklaža tih albuma ... dok nisu počeli detalji da isplivavaju. Nove ideje, novi instrumenti i način na koji su korišteni da dočaraju ovu svemirsko-beznadežno-osvajačku atmosferu. Impozantno, na kvadrat. Ako je "Titan" bio remek djelo metala, kako onda okarakterisati "Codex Omega"? Ovo je jedno vrlo ozbiljno, kompleksno i nadahnuto djelo koje će vremenom samo biti sve poštovanije. Bend je osvojio vrh Olimpa metala.
Nikola Franquelli
Prosto se zaprepastim kako pojedine pjesme mogu da zazvuče tako zastrašujuće, a kao po nekom pravilu, uvjek su to najjednostavnije pjesme. Mislim na "Portrait of a Headless Man", i pogotovo na uvodni rif koji nemilosrdno gazi pred sobom. SepticFlesh su tokom godina ispekli zanat. Malo je bendova koji su tokom karijere imali dark gothic fazu, pa ekstremno divlju death metal fazu, pa sada neku vanzemaljsku gothic/death/simfonisku fazu. Prosto, obaraju sa nogu i kompozicije stvarno zvuče kao da ih stvara neki entitet iz neke druge dimenzije. Možda gledam suviše Star Trek, ali kada sagledate muziku, kada sagledate orkestraciju Christos Antoniou, kada sagledate vizuelne tripove Seth Siro Anton, pa jednostavno ta ideja ne izgleda nimalo nemoguća (preporučio bih da pregledate vrlo vizuelno detaljan cover za bonus disk albuma "The Great Symphonic Mass" iz 2011 godine).
I na ovom albumu je orkestracija dovedena do nevjerovatnih visina i rađena je kao sasvim odvojeni entitet. Ako se bendu može zamjeriti da donekle prate formulu koju su započeli prije dva albuma, sa orkestracijom to nije slučaj. I na ovom albumu Christos Antoniou je prevazišao očekivanja. Kakve su ovo kompozicije! Jednostavno nevjerovatno.
Tokom prvih slušanja, album mi je malo suviše zvučao kao prethodna dva. Zamalo sam upao u staru zamku da kažem da je donekle reciklaža tih albuma ... dok nisu počeli detalji da isplivavaju. Nove ideje, novi instrumenti i način na koji su korišteni da dočaraju ovu svemirsko-beznadežno-osvajačku atmosferu. Impozantno, na kvadrat. Ako je "Titan" bio remek djelo metala, kako onda okarakterisati "Codex Omega"? Ovo je jedno vrlo ozbiljno, kompleksno i nadahnuto djelo koje će vremenom samo biti sve poštovanije. Bend je osvojio vrh Olimpa metala.
Nikola Franquelli