Dalriada - Nyárutó
Helly Cherry
Da li je moguće spojiti u jednu koherentnu cjelinu tradicionalni Mađarski čardaš (vesela narodna muzika) i heavy metal? Dobro pitanje. Prije same najezde folk metala dobro bih se nasmijao ovom pitanju, međutim, odgovor je da je naravno moguće, i da je krajnje vrijeme bilo i za ovako veselu kombinaciju i preporučujem da na youtube pronađete pjesmu "Búsirató" prije nego nastavite sa čitanjem.
U posljednjih petnestak godina smo bili svjedoci miješanja pravaca koji su na prvu loptu izgledali u potpunosti nekompatibilni dok su vizije muzičara dokazale sasvim suprotno. U ovom slučaju Dalriada su uspješni u dvije stvari. Prvo, stil koji sviraju - potpuno razuzdani i ultra melodični čardaš metal. Drugo, pjesme su na Mađarskom. Znam, znam, upotreba bilo kojeg osim engleskog jezika u metalu je i dalje tabu tema, ali ovdje ne da ne smeta, nego se prirodna mekoća i muzikalnost jezika uklopila savršeno u muzičku podlogu. Prosto je nevjerovatno kako riječi i muzika klize jedno preko drugoga i stvaraju nešto što još niste čuli (OK, niste svakako čuli u jednoj ovakvoj izvedbi). Poslušajte višeglasje u pjesmi "Thury György Balladája - 1 resz" i kako pjevači uspjevaju da podignu atmosferu na najdramatičnijem dijelu pjesme. I još jedna činjenica koja plijeni pažnju je da ne forsiraju grube growl vokale sem u jednoj pjesmi, i muški i ženski vokali su idealno uklopljeni. Nije to ništa slučajno, već iskustvo. Ljubitelji Therion-a, ne propuštajte ovu priliku.
Najbliži opis onoga što čujem bi bio skandinavski folk metal. Međutim, i ovo je jedno ogromno MEĐUTIM, to bi bilo nanošenje velike nepravde ovom bendu. Uporedba sa skandinavskim folk metalom je čisto ovdje da stvorite neku osnovnu ideju o pravcu ako niste čuli sam bend, ali upoređivati Mađarski čardaš sa skandinavskim lupetanjem u kosti i zvečke je ... je ... je van pameti. Skandinavci, izvinite moju subjektivnost. Nije da omalovažavam. Mađarski čardaš posjeduje jednu opijajuću osobinu koja ga izdvaja - on je po svojoj prirodi brz i veseo i nabijen emotivnom izvedbom i potpuno je različit od tmurnog i nerijetko depresivnog skandinavskog folka. Jeste, tematski zna da bude malo peglav, ali u ovom primjeru, primjeru koji nam Dalriada daruje, uvjeravam vas da od peglavosti nema niti traga već samo ono najbolje što Čardaš čini prepoznatljivim u svijetu. Pjesme su sa jedne strane vesele, razigrane, prepune melodije, a opet ponosne, jake, dramatične i ispunjene instrumentima i muzičkim finesama koje su karakteristične za heavy metal. Upotreba tradicionalnih instrumenata poput violine, viole, harmonike, pištaljke, frule u kombinaciji sa modernim instrumentima ovdje daje samo najbolje rezultate jer su u službi kompozicija, ne suprotno. Neprestane borbe viole i violine sa klasičnom metal ritam sekcijom daju sasvim neočekivane rezultate koji opijaju. Dalriada su sa "Nyárutó" napravili jedan od svakako najboljih folk metal albuma od kada je pravac ugledao prve dane. Ovo je muzika za pobjede i uspjehe!
Ima jako dobrih primjera u folk metalu, od daleke i hladne skandinavije pa sve do užarenih pustinja bliskog istoka, ali je malo ovako upečatljivih bendova i albuma. Ako slušaoc uspije da pređete preko ustaljenih klišea i uroni u nešto novo i drugačije bez predrasuda, uvjeravam da će iznenađenja i zabave biti na pretek. Ako živite u Vojvodini, onda ovo morate da čujete, ali i vama koji niste pretjerano upoznati sa čardašem, preporučujem da zavirite u svijet ovog benda. Dignite pehare visoko i Nazdravlje braćo i sestre!
Nikola Franquelli
U posljednjih petnestak godina smo bili svjedoci miješanja pravaca koji su na prvu loptu izgledali u potpunosti nekompatibilni dok su vizije muzičara dokazale sasvim suprotno. U ovom slučaju Dalriada su uspješni u dvije stvari. Prvo, stil koji sviraju - potpuno razuzdani i ultra melodični čardaš metal. Drugo, pjesme su na Mađarskom. Znam, znam, upotreba bilo kojeg osim engleskog jezika u metalu je i dalje tabu tema, ali ovdje ne da ne smeta, nego se prirodna mekoća i muzikalnost jezika uklopila savršeno u muzičku podlogu. Prosto je nevjerovatno kako riječi i muzika klize jedno preko drugoga i stvaraju nešto što još niste čuli (OK, niste svakako čuli u jednoj ovakvoj izvedbi). Poslušajte višeglasje u pjesmi "Thury György Balladája - 1 resz" i kako pjevači uspjevaju da podignu atmosferu na najdramatičnijem dijelu pjesme. I još jedna činjenica koja plijeni pažnju je da ne forsiraju grube growl vokale sem u jednoj pjesmi, i muški i ženski vokali su idealno uklopljeni. Nije to ništa slučajno, već iskustvo. Ljubitelji Therion-a, ne propuštajte ovu priliku.
Najbliži opis onoga što čujem bi bio skandinavski folk metal. Međutim, i ovo je jedno ogromno MEĐUTIM, to bi bilo nanošenje velike nepravde ovom bendu. Uporedba sa skandinavskim folk metalom je čisto ovdje da stvorite neku osnovnu ideju o pravcu ako niste čuli sam bend, ali upoređivati Mađarski čardaš sa skandinavskim lupetanjem u kosti i zvečke je ... je ... je van pameti. Skandinavci, izvinite moju subjektivnost. Nije da omalovažavam. Mađarski čardaš posjeduje jednu opijajuću osobinu koja ga izdvaja - on je po svojoj prirodi brz i veseo i nabijen emotivnom izvedbom i potpuno je različit od tmurnog i nerijetko depresivnog skandinavskog folka. Jeste, tematski zna da bude malo peglav, ali u ovom primjeru, primjeru koji nam Dalriada daruje, uvjeravam vas da od peglavosti nema niti traga već samo ono najbolje što Čardaš čini prepoznatljivim u svijetu. Pjesme su sa jedne strane vesele, razigrane, prepune melodije, a opet ponosne, jake, dramatične i ispunjene instrumentima i muzičkim finesama koje su karakteristične za heavy metal. Upotreba tradicionalnih instrumenata poput violine, viole, harmonike, pištaljke, frule u kombinaciji sa modernim instrumentima ovdje daje samo najbolje rezultate jer su u službi kompozicija, ne suprotno. Neprestane borbe viole i violine sa klasičnom metal ritam sekcijom daju sasvim neočekivane rezultate koji opijaju. Dalriada su sa "Nyárutó" napravili jedan od svakako najboljih folk metal albuma od kada je pravac ugledao prve dane. Ovo je muzika za pobjede i uspjehe!
Ima jako dobrih primjera u folk metalu, od daleke i hladne skandinavije pa sve do užarenih pustinja bliskog istoka, ali je malo ovako upečatljivih bendova i albuma. Ako slušaoc uspije da pređete preko ustaljenih klišea i uroni u nešto novo i drugačije bez predrasuda, uvjeravam da će iznenađenja i zabave biti na pretek. Ako živite u Vojvodini, onda ovo morate da čujete, ali i vama koji niste pretjerano upoznati sa čardašem, preporučujem da zavirite u svijet ovog benda. Dignite pehare visoko i Nazdravlje braćo i sestre!
Nikola Franquelli