Dušan Mladenović, glavni urednik „Veselog četvrtka“: Strip je poslednji bedem odbrane kulture od neukusa i šunda [INTERVJU]



Sviđa ti se? Javi ostalima!

U januaru se navršilo 50 godina novosadske „Zlatne serije“, edicije koja je na ove prostore dovela junake izdavačke kuće „Boneli“. U februaru „Veseli četvrtak“, najtiražniji strip-izdavač u Srbiji koji izdaje upravo „Boneli“ junake, proslavio je deseti rođendan. Ova dva jubileja umrežena su pokretanjemnove edicije u „Veselom četvrtku“ – „Zlatne serije“. Ovo je direktni povod da glavnog urednika „Veselog četvrtka“, Dušana Mladenovića, propitamo o novim i starim izdanjima, junacima i stripovima. 


HELLYCHERRY: Za početak, kakav je osećaj nalaziti se za kormilom izdavačke kuće koja slavi deset godina?

DUŠAN MLADENOVIĆ: U onim trenucima kad zaboravim koliko je stresno, tad je baš lep osećaj. Predvodim tim koji stvara zanimljiva izdanja, trudimo se da verno predstavimo originalni materijal, ali i da ga unapredimo, odgajamo nove generacije čitalaca, a nadamo se da i publika to ponekad primeti. Velika je odgovornost na mojim plećima, a da stvar bude gora, imam i strogog supervizora – sebe, koji me tera da se trudim više nego što radno mesto zahteva. U poverenju rečeno, ne podnosim tog tipa.

Krenimo od nove edicije. „Zlatna serija” izlazi na kioske, i spojio si jubileje Veselog četvrtka i ove nekada omiljene edicije. Predstavi nam novu „Zlatnu seriju”.

San nad snovima, pesma nad pesmama, edicija nad edicijama. Zlatna serija je vrhunac našeg desetogodišnjeg rada na stripovima izdavačke kuće Serđo Boneli Editore i vrlo smo ponosni na ceo njen koncept, naročito na variant cover, tj. retro koricu. Konačno imam priliku da sarađujem sa domaćim autorima, to je prava stvar. Imam dogovore sa već desetak crtača, a spisak se svakim danom širi. U svakom slučaju, činjenica je da je Zlatna serija ponovo tu i da nema planova da bilo kud ode. Naša ZS biće uzbudjiva beskrajna priča, a u mesecima i godinama koji dolaze i čitaoci će moći da vide šta smo im sve pripremili... Ne krijem da su nam ambicije velike. Štaviše, mislim da se već i na primeru prvog broja to može zaključiti.

Često se ponavljaju ista pitanja – šta će sve ići, koji je tempo, zašto ovo na kioske a ne ono – zašto ne kažeš čitaocima sve odmah?

Deo štimunga koji je stara ZS nosila sa sobom, pored naslovnih strana domaćih crtača, bila je upravo i neizvesnost u vezi s tim šta donose sledeći brojevi. Danas, zahvaljujući internetu i neophodnim virtuelnim komuniciranjem izdavača sa svojim čitaocima, taj veo misterije se skoro potpuno izgubio, pa se stiče utisak kako su stripovi nekada bili više cenjeni baš zbog tog faktora iznenađenja. Iako se mi iz Veselog četvrtka i inače trudimo da ne otkrivamo prerano planove za buduća izdanja, ovo je edicija na kojoj ćemo dati sve od sebe da budemo najtajanstveniji do sada. Uostalom, i sama informacija o začetku jedne tako velike edicije pojavila se tek neposredno pre objavljivanja prvog broja, što je samo po sebi podvig. U eri digitalnog mi vodimo bitku za analogne vrednosti!

Bane Kerac, autor prve alternativne naslovnice
nove 'Zlatne serije' Veselog četvrtka
Kolika je realna popularnost Boneli junaka kod čitalaca? Da li su i dalje među najpopularnijima u regionu i koja je struktura publike?

Vrlo realna. Bez obzira na ponudu koja je svakim danom sve veća i šarenija, Bonelijevi junaci suvereno vladaju ovim prostorima. To se vidi i po tome što skoro da nema izdavača koji nije objavio neki Boneli strip ili će to u budućnosti uraditi. S razlogom, sigurno. Čitaoci imaju poverenja u Bonelijev brend i znaju šta od njega mogu očekivati – kvalitetnu i uzbudljivu pustolovinu. Nebitno da li se ona odigrava u Severnoj ili Južnoj Americi, Evropi ili nekom potpuno izmišljenom svetu, široka lepeza Bonelijevih junaka, uz sve svoje međusobne različitosti, omogućava publici (koja je šira čak i od one čuvene Zabavnikove ciljne grupe) da zajedno s njima proživi najuzbudljivije trenutke u životu, a zatim da se iduće nedelje ponovo sretnu u novoj avanturi većoj od života. Veliki deo čitalaca smatra da je Boneli strip jedini pravi strip i vrlo su verna publika. Moramo se samo truditi da je još uvećavamo, da i novim naraštajima objasnimo zašto su stripovi tako genijalna stvar. U Boneliju razmišljaju slično, svedoci smo modernizacije kroz koju prolazi Dilan Dog, ali vidimo da se stvari pomeraju i kod Zagora (primer za to je i 42. broj naših Odabranih priča, eksperimentalna epizoda sa pet narativnih lukova i premijernim pojavljivanjem jedne scenaristkinje i jedne crtačice na serijalu, a sve to sa odličnim rezultatima).

Veseli četvrtak je tokom deset godina svog postojanja pokrenuo brojne edicije. Krenulo se od osnovna četiri junaka na kioscima, pa su dolazile druge edicije. Kako sada stoji stvar u odnosu kiosk izdanja i kolekcionarskih knjiga? Šta bolje prolazi kod publike?

Izdanja koja su dostupna na kioscima, naravno. To i jeste naša primarna delatnost. Izdanja za kolekcionare su nešto što je stvarno fenomenalno, ali ona ne smeju biti kičma izdavačke kuće ili tržišta. Zbog tiraža, pre svega. Ali ukoliko želimo da kulturu čitanja širimo dalje od začaranog kruga koji sačinjava famozna grupa od 200-300 kolekcionara, stripu je mesto na kioscima. Ja sam jedan od tih kolekcionara, ali savršeno mi je jasno da kao urednik ne smem da se obraćam samo sebi, već i svima onima koji će stripu možda samo jednom u životu dati šansu. Ta šansa ne sme biti propuštena prilika i zato svako izdanje mora biti napravljeno što je kvalitetnije moguće, da bi taj jedan strip koji će doći u ruke potencijalnog čitaoca (bez obzira na to da li se s njim sreo na kiosku ili u knjižari) pokrenuo lavinu i naterao ga da nastavi da istražuje dubine devete umetnosti.

Često pitanje je zašto neke stvari ne idu češće ako su već navodno rasprodate. Pa, da li je stvarno broj rasprodatih izdanja toliki kao što se priča, a ne objavljuju se nove knjige jer se pokreću druge edicije, poput sada „Zlatne serije”?

Sve je stvar potražnje na tržištu, što neki čitaoci ne mogu da uzmu u obzir. Ono što mi nazivamo kolekcionarskim izdanjima i objavljujemo u tiražu od 500 primeraka nešto je što se u Italiji štampa u desetinama hiljada komada, u identičnoj ili čak luksuznijoj opremi. Međutim, dok oni samo drugačije preslože već potpuno gotove stripove, mi krećemo iz početka: skeniramo table, retuširamo ih, prevodimo, prelamamo, trudimo se da svaka reč bude ona prava, jer težimo da to budu ultimativna izdanja. Sve to zahteva mnogo više vremena od objavljivanja jednog kiosk stripa, s obzirom na to da su naša kolekcionarska izdanja prave pravcate zbirke epizoda. Naravno, tamo takva izdanja u prodaji koštaju neretko i triput više nego ova naša niskotiražna, ali kod njih je potražnja tolika da se isplati štampati velike tiraže i prodavati ta izdanja po, sa naše tačke gledišta, sumanutim cenama. Da je kod nas veća potražnja za kolekcionarskim (ili kiosk) izdanjima, sasvim sigurno bi ona brže izlazila, ali realnost je već takva da dobar deo ljudi koji bi želeo da prati neku ediciju to ne može sebi da priušti ako novi brojevi izlaze suviše često. Pritom, mi ne želimo da se obraćamo malom broju čitalaca, želimo da stripove čitaju svi i od toga nećemo odustati. Mi smo izdavač koji ima najveće tiraže u celom regionu i vrlo dobro znamo šta i kojim tempom tržište želi. Čitaoci nam to poručuju pre svega kupovinom (ili nekupovinom) naših izdanja.

„Majke i očevi” su dokaz da publika voli tako luksuzna i dobro osmišljena izdanja, ali i Dilana Doga. Na Hellycherryju je ovo izdanje ponelo titulu najboljeg u 2017. godini, i rasprodato je u rekordnom roku. Kako ti se sada čine „Majke i očevi” sa ove distance?

Kao nešto zbog čega će me osiguranje automobila ove godine izaći više zbog saobraćajne nesreće koju sam imao dok sam jurcao do dizajnera kako bismo uneli poslednje izmene i ispravke, i što pre ga pustili u štampu. „Majke i očevi” su izdanje u koje je uloženo dosta vremena, truda i ljubavi, i drago mi je što je publika to prepoznala, iako se postavlja pitanje da li bi uspeh bio podjednak da nije bilo cele kampanje oko tridesetogodišnjice Dilana na srpskom jeziku i cene koja je bila niža od realne. Zato je komunikacija sa publikom bitna isto koliko i kvalitet izdanja. Podjednako ambiciozan princip uređivanja korišćen je i prilikom izrade dva albuma Velikog Teksa, pa se nadam da će čitaoci i njima dati šansu, jer se radi o takođe vanserijski dobrim stripovima u izdanjima koja bi mogla da se objedine pod sloganom „Više od stripa”. Eto ideje za novu ediciju... ;)

Da li se planira nešto slično i imaš li neke najave i prognoze?

Planova mi nikad ne manjka (štaviše, moglo bi se reći da sam prilično nerazuman maštovit i da ih imam suviše), ali ostaje da se vidi šta ću od toga uspeti da sprovedem u delo i kad. Zato se trudimo da ne najavljemo ništa sve dok to neko izdanje ne bude spremno za puštanje u prodaju. Opet taj efekat iznenađenja.

Pored nekih od klasičnih junaka, moj lični favorit je „Dragonero”. Sjajno osmišljen i sve bolje realizovan serijal. Kako ti gledaš na njega? Kako prolazi kod publike i kolike su šanse za brži ritam?

Najviše bih voleo kad bismo mogli da ga objavljujemo mesečno, jer se radi o zaista zanimljivom serijalu, definitivno najboljem od svih koje je izdavačka kuća Boneli pokrenula u XXI veku, sa sjajnim crtačima. Međutim, situacija na domaćem terenu se nije pokazala isto toliko sjajnom. Praksa je pokazala da naša publika većinski nije otvorena za nove stvari. To, naravno, ne znači da ćemo smanjiti tiraž, povećati cenu (jer izdanje mora biti najpristupačnije moguće, a sa tiražima manjim od 500 primeraka to nije izvodljivo) ili odustati od njega, niti od bilo kog drugog junaka, već samo da će taj mali broj čitalaca koji se oko njega okupio morati da ima više strpljenja nego što bismo svi zajedno želeli. Ipak, ove godine planiramo da objavimo najviše kolekcionarskih izdanja od kada postojimo (naglasak će biti na novim brojevima naše Biblioteke Obojeni program), pa ćemo na taj način još jednom dati priliku publici da iskaže svoje mišljenje i da nas na taj način natera da ubrzamo ili usporimo neku ediciju. 

Koji junak ili autor je tvoj lični favorit u Veselom četvrtku?

Ne bih mogao da se opredelim, zato što zaista obožavam svakog od njih. Neke junake sam u ovim godinama čak bolje razumeo i više zavoleo nego što je to bio slučaj kada sam bio mlađi čitalac. Nekim danima više se zagrejem za pojedine junake, ali kad se podvuče crta voleo bih kad bismo mogli da objavimo sve epizode svih naših junaka dok sam živ. Što nije realno, jer se nadam da će me ti junaci daleko nadživeti.

Talični Tom nije najbolje prošao na kioscima. Albumom „Čovek koji je ubio Taličnog Toma” simbolički je ubijena i kiosk edicija ovog junaka u Veselom četvrtku. Pominjani su albumi/integrali. Ima li budućnosti za Taličnog u VČ?

Ima, nego šta. Radimo već dosta dugo na prvom integralu koji će, uz pregršt dodatnih materijala za sladokusce, ljubiteljima kauboja bržeg od svoje senke predstaviti njegove prve korake u svetu stripa, ali i vrlo zanimljivu životnu priču njegovog tvorca, čuvenog Morisa. U planu je za ovu godinu, definitivno.

Hajp desetogodišnjice je u jeku. Nema ko te nije pitao za planove, iako se zna da ne odaješ spojlere. Da li će VČ doživeti treću, četvrtu deceniju rada?

To bi bilo lepo. Pre svega zato što bi to značilo da će VČ objaviti još mnogo odličnih izdanja. Inspiracije sigurno neće faliti, bez obzira na to da li ću ja biti na čelu redakcije.

Svedoci smo da kiosci (ili distributeri), što namerno što nemarom, ubijaju strip u tom obliku. Da li će strip kao takav opstati ili se definitivno seli u knjižare?

Ubijaju štampanu stvar kao takvu i nesvesno nas teraju na sledeći veliki korak, koji će jednog dana morati da se napravi, prelazak na digitalno objavljivanje stripova. Na kioscima u bliskoj budućnosti više uopšte neće biti mesta za štampu. Već sad je situacija takva da distributer sam određuje koliki će biti tiraž nekog izdanja, a to je samo nekoliko koraka daleko od potpunog istrebljenja papira sa kioska. Zato ćemo naglasak sve više stavljati na naš Klub čitalaca (011/2710-488, ehm) i striparnice, jer to su kanali prodaje koji će nam preostati, i na to ćemo morati da navikavamo polako i publiku. Striparnice će biti novi kiosci, kao u Americi, i nadam se da će ih biti sve više u budućnosti, te da će svaki veći grad u našoj zemlji imati bar po jednu.

Koji su najpopularniji stripovi/junaci VČ, a koji najteže prolaze kod publike?

Situacija se zna: Zagor i Dilan Dog su najpopularniji strip junaci u Srbiji. Svi ostali su daleko ispod njihovih brojki, ali mi se trudimo da specijalnim izdanjima podstaknemo i podsetimo ljude na to da postoje i drugi vrlo kvalitetni serijali, što stari što novi.

Zašto sebi nekada dodatno otežavaš život i loviš autore za propratne tekstove, alternativne ilustracije za naslovne... Zar nije lakše samo prevesti, prelomiti i odštampati strip?

Zato što ne mogu da se oduprem težnji ka tome da sve ovo ima smisla jedino ako pravimo savršena izdanja, to jest ono što ja pod tim podrazumevam. To je svakako teži put, ali barem posle toga mogu mirno da spavam tih nekoliko sati u pauzi između dva puštanja u štampu i nerviranja oko toga kako će ispasti dorada. Šalu na stranu, ne šalim se.

Da imaš mogućnost da odabereš jednog autora i objavljuješ njegove stripove bez ikakvih ograničenja, koji bi to bio?

Osamu Tezuka.

Objave se dve verzije naslovnice ZS, pojave se kritike na internetu. Rasproda se alternativna verzija, pojave se kritike zbog malog tiraža. Najavi se novi tiraž zbog fanova, i to se iskritikuje. Kako reaguješ na sve to?

Pitaju me često ovih dana kako reagujem na kritike upućene našoj ZS koje iznosi  manji broj ljubitelja stripa sa interneta. Sve je to očekivani i unapred osmišljeni deo plana. Sve dok čitaoci ne počnu da kače snimke na kojima spaljuju naša izdanja, kao što se desilo Marvelu prošlegodine, nema mesta brigama. A eto, Marvel se ni tad nije potresao i ispostavilo se da im je cela akcija samo donela još besplatnog publiciteta. Iskreno, lično bih najviše voleo kad bi se zbog malog tiraža alternativne retro korice narod širom regiona pobunio, izašao na ulice i počeo da pravi nerede i sukobljava se s policijom, jer bi to značilo da u čitaocima još ima snage, a i medijski bi dosta skrenulo pažnju na strip, što bi svima odgovaralo. Dakle, čuli ste, ukoliko ste nezadovoljni nekim izdanjem – javne demonstracije su jedina prava stvar u borbi za svoj stav i popularizaciju stripova. Vidimo se na barikadama, jer strip je ionako poslednji bedem odbrane kulture od neukusa i šunda...

Razgovor vodio: Nikola Dragomirović



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva