Silazak u andergraund: Brigand i Nula u CK13



Sviđa ti se? Javi ostalima!

CK13! Ili kako mu Novosađani tepaju „Crna Kuća“, klub koji već godinama nudi razne kulturne sadržaje i osim muzike, mahom alternativne tu često možemo naići na književne večeri, projekcije kultnih filmova, čitanja poezija, radionice raznih sadržaja. U moru neukusa, Omladinski Centar CK13 je bastion zdravih i pravih vrednosti u današnjem, bolesnom društvu.
U subotu, 17. februara 2018., „Crna Kuća“ nam je ponudila dva vrlo dobra i zanimljiva benda, pančevački Brigand (koji je već prilično etablirano ime i sa svoja dva albuma „Zaplešimo, grešnici“ i „Daleko je Vavilon“, dobrano skrenuo pažnju na sebe). Drugi bend, Beograđani, NULA sa svojom verzijom bučne muzike se tek probija, svojim prvim EP-jem pod imenom „Kenoma“ na alternativnu muzičku scenu.


Momci iz „Nule“ su krenuli negde oko 21:15, prilično agresivno i dosta žešće i brže nego na disku. Iako najavljeni kao sludge/post metal ja sam tu našao i dosta hardcore uticaja, naročito u načinu pevanja Miloša Miloševića. Ritam sekcija u sastavu Marko Mijajlović / Milan Sarić  je gruvala gotovo svih pedesetak minuta koliko su svirali, a Milan Vicić na gitari je mitraljirao rifove uz pomoć nekoliko pedala pomoću kojih je menjao zvuk gitare, već prema potrebi i senzibilitetu pesme. Novosadska publika koja je solidno popunila klub (da se ne lažemo, moglo je biti i više ljudi, ali se bojim da je količina koncerata u poslednje vreme u Novom Sadu premašila sve rekorde i da publika koji voli ovakvu vrstu muziku često nema ni vremena, ni energije, a ni para da bi ispratila sve događaje koji im se nude) od starta je dobro prihvatila momke i aktivno je učestvovala od početka do kraja nastupa benda. Sedam pesama (četiri nove, koje su već pripremljene za snimanje novog albuma i tri sa „ Kenome“, koje su, uzgred i sasvim očekivano, posetioci bolje prihvatili) je bilo sve što smo od Nule dobili, ali su u tih sedam pesama progurali toliko energije da je temperatura u CK13 ozbiljno porasla. Na kraju moram da kažem da je srpski rok dobio jedan ozbiljan bend koji će u budućnosti imati šta da kaže, u to sam siguran.


Velibor Nikolić i njegov prateći bend „Brigand, kako bi ustvari trebalo da se zove ova grupa, jer je Velibor „sve i svja“ u Brigandu, izašli su samo par minuta pošto je Nula sišla sa bine i odmah krenula što bi rekli KUD Idijoti - „drito u glavu“. Muzika koju Brigand svira bih najlakše opisao kao alternativni rok gde su na mikseti svi potenciometri i regleri podignuti do daske. Rifovi ispaljivani do granice buke, bas koji melje sve vreme i bubnjar koji bije one bubnjeve kao da su mu neprijatelji (inače, bubnjar Briganda je onaj isti koji je do malo pre nosio dres „Nule“, Milan Sarić i za mene je on, uz dužno poštovanje Veliboru Nikoliću, bio zvezda večeri). Tekstovi Briganda su posebna priča i česta poređenja sa Nikolom Vranjkovićem uopšte nisu bez osnova, jer su vrlo kvalitetni, nose svoju poetiku i vrlo lako bi prošli i kao deo neke knjige poezije, na šta Velibor odbija svaku pomisao jer misli da je bolje biti „dobar tekstopisac nego loš pesnik“. Na nekim pesmama, publika je bolje reagovala nego na ostalim što je valjda, sasvim normalno, tako da je zdušno sa Veliborom pevala „Daleko je Vavilon“, „Nekromantik“ i pogotovo „Nevena“ koju su neki gledaoci tražili još od samog početka koncerta. 
Kad bih bio iskren, morao bih reći da sam od Briganda očekivao za mrvicu više entuzijazma i ili drugačiji raspored pesama ili možda čak ubacivanje još jedne gitare, jer mi je sam nastup u jednom trenutku postao monoton, ali to je samo moje mišljenje i verovatno nije mnogo relevantno, zbog toga što se ostatak publike vidno dobro zabavljao. Žao mi je i što nisu svirali, meni omiljenu, „Vašingtonsku ulicu“ ali, možda neki drugi put. 
Za kraj bih upotrebio još jedan citat Velibora Nikolića iz jednog ranijeg datog intervjua – „Alternativni rok stran je srpskom plebsu“ i sa kojim bih se samo donekle složio. Naime, možda broj ljudi koji prati underground scenu nije velik i sigurno bi mogao biti veći, ali su zato ti ljudi toliko odani i privrženi alternativnom zvuku da ih čak i opšta hiperprodukcija u svemu pa i u broju bendova i koncerata ne sprečava da redovno posećuju iste. Rekao sam već da klub nije ispunjen baš do poslednjeg mesta, ali je broj ljudi koji je došao bio sasvim dovoljan da se ovaj koncert nazove sasvim uspešnim...

...Sve u svemu, još jedno lepo veče uz crno pivo i više od dva sata kvalitetne muzike... Pored toga odradio sam i intervju sa momcima iz NULE pa ćete moći pročitati i nešto više o njihovim iskustvima, afinitetima, planovima...

Zoran Popnovakov



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva