Poslednjih dana godine koja je na izmaku, srpska metal/crossover supergrupa pod nazivom Deca apokalipse nas je počastila vanserijskom pesmom koja traje gotovo punih četrnaest minuta. Ekipa bazirana u Valjevu, ali sastavljena od ljudi iz drugih gradova Srbije, je još jednom pokazala svoje umeće u najboljem svetlu. Gostovanje glumca Saše Joksimovića i pevača Hadži Nikole Mijovića (Eshaton) je umnogome pomoglo da samo izdanje deluje još potpunije.

U svom saopštenu za medije kažu „da su dugo radili na ostvarenju pesme posvetivši joj vremena kao jednom čitavom albumu i da jedva čekaju rekacije kako onih koji vole bend, tako i onih koji će se tek sresti sa njim“. I, zaista – Zalog večnosti je kao pravi pravcati mini album. Ne samo zbog same dužine, već zbog celina iz kojih je sastavljen – kako vokalno-instrumentalnih, tako i tekstualnih.

Bend je, što se muzike tiče, podigao lestvicu još više u odnosu na prvi album (Era papirnih grobova iz 2013. godine): sama struktura je kompleksnija, ispresecana detaljima koji odudaraju od modernih konzumentskih standarda. Atipičan singl u svakom pogledu, ali svakako u duhu onog najboljeg što metal nudi, a što se ogleda u eksperimentisanju i traženju nečeg novog kao načina za iskazivanje ideja. Odsustvo barijera koje bi ih stilski strikno definisale se pokazalo kao pun pogodak, jer nema bendova sa kojima bi se mogli porediti.

„Muzika je kompleksna i slojevita i svakako nije stvar za samo jedno slušanje. Možda ni dva. Kao i svaka pesma „Dece apokalipse“ do sada, pored jasnog i očiglednog, „Zalog večnosti“ daje prostora slušaocu za sopstveni doživljaj i interpretaciju.“

S obzirom na to da su im tekstovi i do sada bili i te kako živopisni i maksimalno angažovani, mislim da su ovog puta nadmašili sebe. Teško je ne zamisliti scene koje su u stihovima ispevane, naći se na mestu naratora i osetiti jezu koja prolazi telom. Što se tekstualnih segmenata tiče, oni su detaljni, a opet koncizni; direktni i bez uvijanja, ali uglađeni; prkosni i ponosni, ali sa smernim tonom prema onome kome su upućeni. Slušajući ih, čini mi se da se ne govori slušaocima, već svima onima koji su makar jednom svoj kažiprst stavili na deo mape koji predstavlja Srbiju.

„Osnovna tema ove pesme, Prvi svetski rat, je zapravo pozornica na kojoj „Deca apokalipse“ govore o univerzalnim temama koje se tiču i nas u današnjem trenutku.“

Period stradanja, koji je istovremeno bio i vrhunac uzdizanja ponovo rođene zemlje, je u amanet srpskog naroda ostavio smernice za oblikovanje budućnosti. Hrabrost, prkos i (kako je sada popularno reći) „pozitivno“ ludilo su vezda pratili ljude sa ovih prostora, pogotovo u najtežim mogućim trenucima. Upravo zbog toga su uspešno prebrođene albanska golgota i devastirajuća kapitulacija zemlje. Isto tako se zbog svih nabrojanih razloga išlo napred do konačne pobede. Samo, nije tu akcenat na pobedi nad neprijateljem, već pobede nad zlom sudbom i lošim dobijenim kartama, nad nesrećom pojedinca i nad samim sobom. Jer, tek kada se nađe u blatu, čovek je načisto sam sa sobom i upravo u kaljuzi u kojoj se mešaju kiša, zemlja, krv i iznutrice bira put kojim će krenuti.

Zato je pravo uživanje slušati pesmu i čitati njene stihove gotovo naglas, osetiti njihovu snagu u kojoj su sadržani i bol i ponos i tuga i sreća. Nema ni najmanjeg traga kajanja, proklinjanja, tugaljive patetike ili neke vrste proglasa za široke mase u bilo kom trenutku. „Zalog večnosti“ je patriotski ep, skladan i uglađen, lišen bilo kakvog koketiranja sa šovinizmom, čist u svojoj nameri da ispriča priču iz ugla pojedinca koji se našao u vrtlogu ratnog trenutka, umornog od stvarnosti kojoj pripada.

Zalog večnosti će se zajedno sa prethodna dva singla snimana u studiju Blaze (Linije fronta i Blok 12, zgrada 44) naći na mini albumu koji će objaviti Nocturne Media.

Antonio Jovanović