Tokom vojne operacije dolazi do prvog kontakta sa vanzemaljcima. Vojni šifrarnik dospeva u posed moćne korporacije. Dešavaju se vremenski paradoksi i anomalije, otvara se magijski portal. Događaju se samoubistva prouzrokovana muzikom. Izbija krvavi građanski rat. Nauka napreduje, kloniraju se davno izmrle životinje, stvaraju se androidi sa ljudskim mozgom i nova oružja za masovno uništenje, a neki ljudi stiču besmrtnost. Virtuelni svet zamenjuje stvarni svet. Zemljani stižu do zvezda, međutim, sukobljavaju se sa kolonistima sa Venere koji žive u sasvim drugačijem društvenom uređenju. Na Zemlji besni rat, u gradovima izbija revolucija. Nastaje kataklizma jer je planeta Zemlja prestala da se okreće oko svoje ose. Završava se Stari Svet i započinje Novi, u kome hara smrtonosna groznica i pored ljudi obitavaju raznorazni mutanti. U dalekoj budućnosti ljudi kao civilizovana vrsta više ne postoje, dok međusobno sukobljene vanzemaljske vrste ostatke ljudske rase smatraju životinjama koje pretvaraju u jahaću i tegleću marvu koju koriste u svojoj ishrani. U još daljoj budućnosti na Zemlji uopšte nema ljudi, ali su delfini stvorili svoju civilizaciju, koja se zbog tehnološkog napretka suočava sa problemom obezvodnjavanja mora i okeana.
       
          Ovo nije siže nekog obimnijeg SF romana, već je reč o sadržaju priča i novela iz zbirke Viva la revolución Stevana Šarčevića, koje poređane po hronološkom ključu stvaraju koncept o usponu i padu čovečanstva.
Na taj način zbirka Viva la revolución prerasta u fix-up, odnosno u zbirku priča i novela koja se može čitati kao roman, ili bolje rečeno - u zbirku koja bi mogla da se čita kao roman, jer valja napomenuti čitaocima da priče i novele iz zbirke nisu planski pisane za koncept uspona i pada čovečanstva, već da je reč o međusobno nepovezanim radovima koji kao celina vode u smeru mračnog i krajnje ponižavajućeg kraja epohe čoveka.
U tome i leži draž koju zbirka Viva la revolución poseduje, jer se sklapanjem mozaika sačinjenog od nepovezanih fragmenata iz pojedinačnih priča i novela dobija usložena celina koja daje širi čitalački pogled na ovu zbirku, te sažima kompletnu Šarčevićevu sagu koja započinje prvim kontaktom i završava se u dalekoj budućnosti, kada na planeti Zemlji više nema ljudi.
Koncept uspona i golgote bez vaskrsa čovečanstva je Stevan Šarčević takođe iskazao u priči Daničina ljubav: Pričalo se da je pre Obesvećenja čovek bio gospodar mašina, životinja i kamenja, da je suvereno vladao planetom, stigao do zvezda i bio potisnut, i ta njegova misao predstavlja epitaf čovečanstvu čije su uzdizanje i sunovrat u ovoj zbirci prikazani.
Ovakav koncept uspona i pada čovečanstva donekle podseća na misao koju je Ursula Legvin iskazala u romanu Grad opsena: Ljudi su stigli do zvezda i bili potisnuti nazad u varvarstvo.
Obzirom da je Šarčeviću upravo ova autorka jedna od uzora, kao i da sa njom deli anarhističke stavove, zbirka Viva la revolución bi se mogla posmatrati i kao njegov nesvesni omaž upućen Ursuli Legvin.
        
         Za razliku od Šarčevićeve prethodne zbirke Dolazak tame, zbirka Viva la revolución je stopostotno usmerena ka naučnoj fantastici, pa se u njoj nalaze priče i novele različitih SF podžanrova (prvi kontakt, vremenski paradoks, roboti, veštačka inteligencija, kiberpank, spejs opera, apokaliptični i postapokaliptični SF, distopija...) prožete ratom, akcijom, bizarnošću, crnim humorom, krimi, trilerom, narodnim i mitološkim predanjem, hororom, morbidnošću, seksom i sadizmom.
U većini radova iz zbirke preovladava mračna atmosfera u koju su utopljene lične sudbine protagonista, dok neke priče/novele kao pokretač imaju ljubav u svojim varijantama ljubavi i osvete, ili ljubavi i izdaje.
Na lične odnose među likovima iz priča i novela je stavljen jak akcenat, a često su u radovima iz zbirke akteri potpuni marginalci, pa opisujući njihove doživljaje i međusobne odnose, bilo u futurističkim svetovima bliske budućnosti, bilo u jezivim postapokaliptičnim svetovima, Stevan Šarčević u stvari opisuje izopačeni svet današnjice koji ide ka svom neumitnom završetku, te na takav način iskazuje kritku postojećeg kupi-upotrebi-baci društva i loših međuljudskih odnosa koji u njemu vladaju.
Šarčević u svojim pričama i novelama bespotrebno ne komplikuje, ideje su mu originalne i odlično razrađene, a njegova moć mašte dovodi do toga da svakom svojom pričom i novelom postiže željeni efekat koji čitaoca može naterati na promisao o mogućnosti da se ono što je napisao zaista ostvaruje ili bi se moglo ostvariti.
On i dalje u svom pisanju koristi opise na kome mu pojedini zameraju, ali u pitanju je živopisno, a ne sterilno i suvoparno pisanje.
Kvalitet radova iz zbirke Viva la revolución je ujednačen, jer kao što sam već naveo - sve priče i novele se nalaze u službi misije koja vodi ka mračnom finalu čovečanstva, ali ako bih morao da istaknem neke od njih, onda bi to po redosledu iz zbirke bile: Opus 64, Tropikana, A lepo su mi govorili..., Raskršće, Dosadno popodne, Povratak u Berlin, Frekvencija, Jedini siguran put, RX5, Oktobar, Odmetnik, Idem kući, Carstvo Venere, Viva la revolución, Obala, Groznica, Sa one strane reke, gradovi, Zašto poštar mrzi kišu, Daničina ljubav, Reči u vremenu.
        
         Šarčevićev usud je taj da je on godinama najobjavljivaniji domaći fantastičar, ali istovremeno i najosporavaniji i najpotcenjeniji žanrovski pisac po određenim domaćim krugovima koji su povezani sa tom istom fantastikom, pa se situacija u takvim krugovima verovatno neće promeniti ni nakon objavljivanja zbirke Viva la revolución.
Ali, uzimajući u obzir da su neke od priča iz ove zbirke prevođene i objavljivane u Americi (Buđenje), Mađarskoj (Dah lokomotive) i Sloveniji (Viva la revolución), činjenično stanje je da Stevan Šarčević trenutno predstavlja ključnu figuru domaće fantastike i da njemu pripadaju sadašnjost i budućnost ovog žanra, što je apsolutno i potvrdio svojom novom zbirkom Viva la revolución.

Aksentije T2 Novaković