Twin Peaks Dejvida Linča, možda i najvećeg režisera današnjice, ostao je zapamćen ne kao jedna od najboljih televizijskih serija svih vremena, već i kao prekretnica u razvoju televizije, približivši je filmskim standardima. Naizgled jednostavna priča o Dejlu Kuperu, specijalnom agentu FBI-a, koji dolazi u mali američki grad, smešten usred divlje i opčinjavajuće prirode, ne bi li istražio ubistvo srednjoškolke Lore Palmer, razviće se u zapanjujuću storiju nepredvidivih, višeslojnih likova, iskonskih sila i unikatne, snolike metafizike, koja će osvojiti brojne gledaoce širom sveta. Prevrat koji je Twin Peaks izazvao bio je toliki da je od sebe oterao veliki deo američke publike, nespremne da pojme Linčovu viziju; ipak, u Evropi dostigao kultni status, koji i danas uživa.


Opadajuća gledanost i donekle smanjeni kvalitet kasnijih epizoda, uzrokovan mešanjem produkcijske kuće, doveli su do ukidanja Twin Peaksa. Dve sezone originalne serije završile su se klifhengerom, ostavljajući gledaoce u iščekivanju koje će trajati preko dve decenije. Film Twin Peaks: Fire Walk with Me, snimljen kao prikvel serije, nije postigao očekivani uspeh, i činilo se da priča nikada neće dobiti kraj. Sam Linč je 2001. godine izjavio da je Twin Peaks “potpuno mrtav”; međutim, dvanaest godina kasnije čula su se govorkanja o mogućnosti treće sezone, koja su se pokazala istinitim. Dejvid Linč je 15. maja 2015. potvrdio da će serija biti oživljena u produkciji Showtimea.

Kajl Maklaklan (specijalni agent Dejl Kuper), ubrzo je obznanio svoj povratak; nestrpljivi obožavaoci su u predstojećim danima dobili priliku da saznaju više o novom Twin Peaksu. Najavljeno je da će se sastojati od osamnaest epizoda i da će se Anđelo Badalamenti vratiti kao kompozitor. Veći deo originalne glumačke postave vratio se; Frenk Silva (Bob), Don Dejvis (major Garland Brigs) i Dejvid Boui (specijalni agent Filip Džefris) preminuli su pre snimanja, ali su prisutni kroz arhivske snimke. Majkl Ontkin (šerif Hari Truman) odbio je povratak iz razloga koji nisu poznati, dok Majkl Anderson (Ruka), nije želeo da učestvuje zbog problema u pregovorima sa Showtimeom, iznevši pride i brojne neistinite i gnusne optužbe na račun Dejvida Linča. Nekoliko glumaca, poput Heder Graham (Eni) i Džoan Čen (Džosi), nije dobilo poziv da se vrate u seriju.

Snimanje je trajalo od septembra 2015. do aprila 2016, a premijera je bila 21. maja 2017. Nekoliko dana kasnije novi Twin Peaks prikazan je na filmskom festivalu u Kanu, gde je dobio petominutne stajaće ovacije (čime se kanska publika donekle iskupila za hladan prijem filma Fire Walk with Me, potcenjenog dela koji je komercijalni uspeh doživelo samo u Japanu). Kritika je izuzetno blagonaklono dočekala nastavak kultne serije, dodelivši najviše ocene; odziv publike je odličan, dok je Showtime zabeležio najveći porast pretplatnika u svojoj istoriji. Postavlja se pitanje kakav je zapravo Twin Peaks: The Return, i da li je dostojan naslednik svog prethodnika?

Već od prve epizode The Returna razlike postaju očigledne: za razliku od campy humora originala, kroz koji tek provejava mrak zla imanentnog ljudskoj egzistenciji, sada dobijamo punokrvni linčovski horor, koji u sebi održava teme prisutne u njegovim filmovima (što potvrđuje i činjenica da su prisutni glumci iz svih, sem The Elephant Man). Linču su u ovom projektu date odrešene ruke, te su izostali pritisci koji bi razvodnili kvalitet materijala; može se reći da je konačni rezultat čisti destilat linčijane. Prvi kadrovi asociraju atmosferu čuvenog Eraserheada; ubrzo ćemo shvatiti uticaj svih rediteljevih dela (i to ne samo u svetu filma) i opsesija (među njima zvukom i elektricitetom) koji čine samu srž The Returna. Priča iz lokalnih poprima globalne razmere, i u toj evoluciji dostiže novi nivo. Ne izostaje kritika zapadnog društva (koja čini značajan podtekst originalnog Twin Peaksa, dekonstruišući tipične američke ideale porodice i života u malom mestu); takođe, uočljiv je element metafilma.

Sam Linč je novi Twin Peaks opisao kao film od osamnaest sati, i sa tim je nemoguće ne složiti se. Sinematičnost ovog ostvarenja zaista je neosporna, što je jedan od njegovih velikih kvaliteta. Iako nije sniman na 35mm traci (kako je prvobitno planirano), već digitalno, predstavlja pravi eye candy, kome se može zameriti samo dosta loš CGI u par scena. Ono što se posebno izdvaja jeste fantastičan dizajn zvuka, na kome je radio sam reditelj; replika “Listen to the sounds.” sa početka prve epizode istovremeno je i poruka gledaocu da je zvuk integralni deo ne samo atmosfere, već i same priče. Takođe, treba pohvaliti sjajan odabir glumaca i njihovo tumačenje likova. Stelarni performans Kajla Maklaklana, koji faktički glumi četiri različite uloge (!), pravi je glumački poduhvat i za očekivati je da dobije nagradu Emi.


Sam razvoj fabule je odlično izveden. Mistično-okultna originala dobijaju na značaju, dok sve naznake sapunice nestaju: konačni rezultat je nerazblažena, hrabra i nepredvidljiva priča, koja uspeva da proširi univerzum Twin Peaksa i ponudi unikatnu kosmogoniju. Linč napušta ono što ograničeni umovi smatraju zdravim razumom i prikladnim pripovedanjem, stvarajući oniričko delo koji ne daje odgovore, već postavlja pitanja (što je ono što bi umetnost i trebalo da čini). Epizoda koja je zasigurno najviše podelila publiku je osma, koja predstavlja nadrealističko remek-delo i sama za sebe stoji među vrhuncima Linčove kinematografije; u njoj se svaka iluzija normalnosti ruši, a mi najzad uspevamo da saznamo nešto više o prvom prodoru entiteta Crne kolibe u našu dimenziju, nastanku Boba, Beloj kolibi i Lori Palmer.

Priča ima nekoliko glavnih tokova, koji se prepliću kako serija odmiče: jedan od njih prati Dejla Kupera u Las Vegasu nakon oslobođenja iz Crvene sobe, drugi Mr. C-a i njegovu potragu, treći tim Gordona Kola, a četvrti dešavanja u Tvin Piksu. Odnosi likova, njihove motivacije i planovi predstavljaju pravi primer majstorskog vođenja priče; za razliku od, na primer, širokim narodnim masama omiljene pornografske sapunice smeštene u fentezi svet, The Return je do samog kraja nepredvidljiv, ali i ubedljiv u onome što nam pruža. Jedan od najtajanstvenijih likova i dalje je jednoruki Majk, čija ambivalencija ostaje nerazjašnjena; svakako vredi spomenuti i tajanstvenog Filipa Džefrisa iz Fire Walk with Me, koji dobija važno mesto u celoj priči, kao i Džudi.

The Return je oniričan, na momente čak i frustrirajuć; u pitanju je mnogo hermetičnije delo od originala. Ako uporedimo serije sa Linčovim filmovima, stari Twin Peaks je bez sumnje spiritualno dete Blue Velveta (zapravo, Mark Frost i Dejvid Linč su upravo na osnovu njega i došli na začetak ideje o seriji), dok novi evocira Eraserhead, Lost Highway i Mulholland Drive. Rediteljeva preokupacija snovima, identitetom i prirodom stvarnosti dolazi do izražaja, te će bez sumnje mnogi stari fanovi biti razočarani kada ne budu dobili ono što su želeli. Sam kraj je izazvao rasprave i gnev velikog dela gledaca; završna, osamnaesta epizoda gotovo potpuno raskršćava s Twin Peaksom koga znamo, i umesto toga nam zapravo nudi film Dejvida Linča. Da bi razumeli Linčove namere, moramo znati da ni ubistvo Lore Palmer nikada nije trebalo da bude razrešeno, već samo da pokrene zaplet u pravcu otkrivanja novih misterija (odgovor je dat tek na insistiranje producenata); dakle, dobijamo prevashodno nova pitanja, a ne odgovore.

Koani su u budizmu zagonetke ili paradoksi kojima se želi pokazati neadekvatnost logičkog mišljenja; moglo bi se reći da The Return predstavlja jedan kinematografski, osamnaestočasovni koan. Ta opskurnost zasigurno će biti odbojna mnogima, i to je sasvim u redu. Na svakome je da odluči šta misli. Ako ste očekivali originalnu seriju, bićete razočarani i iznervirani; ako vam, pak, u njoj nije bio važan zaplet, već ono što kazuje i pokazuje, sva je prilika da ćete u The Returnu videti pravo remek-delo.

Miloš Mihailović