Skoro od početka rada benda pratim Artane, i mogu reći da su mi se u startu svideli. Poneo me sav taj hajp kao posledica kvalitetno odrađenog marketinga oko pesama, sukcesivno izdavanje albuma i cela ta priča. Pratio sam skoro svaku premijeru, bilo na MTV-u, bilo na bandcampu. Zaista su delovali kao osveženje, kombinovali su underground zvuke sa keči melodijama i uspeli su da dopru do svakog. Postajali su mainstream ali ne i užasna komericijala. Prvi album mi je stvarno bio do jaja, na Srce i dan danas odlepljujem, a tu su i Najbolje što znam, Novi zvuk u gradu, Džoni - masa kvalitetnih pesama. Nisam bio baš toliko ishajpan kao neki, jer iako su postigli veći uspeh evidentno je bilo da ima još puno mladih, underground, neafirmisanih ili kako god želite da iz zovete, bendova koji su isto toliko dobri (tu i tamo i bolji). U početku mi stvarno nije smetao imidž koji su pravili - urbana, kanda rasipnička (mozda je bolje hedonistička), beogradska družina kojoj je bitna ekipa, ljubav, trud. Intimni tekstovi, jednostavni a lucidni. Nije mi smetao ni utisak "kruga dvojke" koji su ostavljali jer budimo realni savršeno se sklapao sa celokupnom idejom benda, hteli oni to ili ne. Čak je ta njihova pristupačnost, baš zato što su doslovno rečeno veliki, urbani, popularan bend, čini mi se jedan od bitnijih faktora.

A onda je došao poslednji singl - Salonac. U sonični deo ne želim puno da ulazim. Sve što mogu reći je da se već jako dugo vremena ponavljaju, vrte u krug i ne rade apsolutno ništa novo što se zvuka tiče. Zbog toga postaju mnogo nezanimljiviji i gube svežinu koju su imali kada su se pojavili, ne čine ništa da zadrže interesovanje publike (bar ne moje). Igraju na kartu zaraznih melodija i peglaju zvuk sve više i više. Deo o kojem bih rekao koju reč više je tekst. Kao što sam spomenuo, tekstovi su im se uvek oslanjali na ekipu, provod, trud, ljubav i činjenicu koliko je sve to bitno u životu. Sve te teme su obrađivali na originalan i zanimljiv način stavljajući sebe u svu tu priču i ziveći je. Naravno u svemu tome mora se naći mesta za buntovničke stavove i kritiku sistema. Taj bunt se kod njih najčesše oslikavao kroz ne jebanje okoline dva posto, samo furanje napred dignute glave, što je sasvim okej. Onda su ga malo konkretizovali pesmom Na vodi. Kroz tekst su uspeli da na sasvim svoj način iznesu svoj stav o “Beogradu na vodi” i takođe daju umetnički doprinos toj "borbi". Pesma se naravno sasvim korektno moze generalizovati na ceo sistem i shvatiti kao bunt protiv istog. Angažman su nastavili na Profesionalcima uz dobar i na momente groteskni spot, doduše tekst mi se činio slabijim od prethodnog singla, ali svakako nije za zanemariti. Tu su i Nojzična deca koja mi se najmanje sviđaju od sva tri. “Saloncem” su nastavili društveni angažman, ali su previše skrenuli i izašli iz svog polja.
Povod ovog singla su očigledno protesti, a tema su salonski revolucionari koji naravno sve to sputavaju, ili u najmanju ruku daju lažnu nadu. Tekst nije loš iako mi se čini da su mogli još malo da bde nad njim i ulepšaju ga, mislim čak i da ima nekih killer lineova kao sto je : Briraju sebi skotovi razni/Datum rođenja za državni praznik. Problem je što su se oni uhvatili ove tematike, mislim da je zaista licemerno da oni izvode ovaj tekst jer se nikako ne sklapa sa njihovim imidzom oportunističkog, uspešnog, "Telenor" benda. Naravno, daleko od toga da im iko brani da se izjasne i zauzmu stav, umetnici su zaboga, u opisu im je posla, ali je nezahvalno sa njihove strane prozivati ljude sa protesta a u isto vreme ništa ne raditi povodom toga, čak i odbiti ponudu da sviraju na istim (na prošlogodisnjim tačnije) pod izgovorm "da im trenutno ne odgovara jer imaju uskoro svirku u Beogradu". Kada je došlo do direktne akcije nisu učinili ništa, ali sada su tu da prozivaju. Naravno nikome ne trebaju salonci, ali svim ovim gore navedenim, sami ostavljaju utisak salonaca. Vremenom su stvorili takvu sliku snalažljivog, marketinško oportunističkog benda, i svakako, neka oni koriste prilike kako god žele, ali ako već pevaju o revoluciji, pobuni, stavljaju je u prvi plan i insistiraju na njoj, sasvim razumno bi bilo da na tome i rade. Jednostavno previše igraju po pravilima da bi mogli na polažu pravo na kritiku revolucije/protesta. Sami rade protiv sebe i predstavljaju se kao moderni bend, koji je sasvim svestan kako funkcionišu stvari i to koristi maksimalno. Daleko su od običnih radnika, protestanata, "revolucionara" kojima se približavaju u pesmi. Naravno, ako ih uzmemo kao goreopisani bend pesmu možemo shvatiti i kao solidarisanje, ali samo na rečima ne i na delu - i baš u tome je problem.
Realno verujem da imaju navedene stavove, i daleko od toga da mislim su režimski bend (kako ih neki optužuju), ali koliko god bili iskreni jednostavno ceo imidž benda i rad na polju borbe protiv sistema se maksimalno ne uklapa sa tekstom. Puno im više stoje "stari" tekstovi i teme o ekipi, ljubavi, podršci. Sve u svemu podržavam njihov društveni angažman kroz pesme, iako mislim da u tome nisu preterano dobri, ali i oni moraju da shvate da ljudi imaju sva prava da ih kritikuju kako guraju nos gde im nije mesto, jer sami o sebi stvaraju takvu sliku.

Mladen Ilić