Rep slušam od svoje osme, devete godine života i do sada sam se stvarno naslušao svakojakih izvođača i grupa iz ove branše. Domaći rep dosta pratim, ali baš retko i na kašičicu uspevam da nađem nešto što mi se baš dopada. Muzički je sve to ok, manje više, ali tekstualno baš, baš retko pronalazim neki kvalitet. Imao sam sreću da sam već uradio intervju sa jednim od onih koje veoma poštujem na domaćoj rep sceni, a upravo je on bio medijator u dogovoru za intervjuisanje druge, meni interesantne, osobe iz rep ekumene. Prvi je Bege Fank, a druga je Sajsi MC. U vreme kada sam se povezao sa Bege Fankom rekao sam mu da bih voleo sa Sajsi da uradim intervju. Prošlo je neko vreme, ja spremio pitanja i konačno našao vremena, a on nas spojio. Nakon par razmenjenih mejlova, pao je i dogovor. Posle nekoliko dana našli smo se u jednom kafiću u Krunskoj ulici i prošetali se kroz moj repertoar pitanja. Sat i dvadesetšest minuta razgovora i intervju je bio završen, a za nama su ostale mnoge teme kojih smo se dotakli i o kojima smo razgovarali. Ne mogu da kažem da je preda mnom bio lak zadatak jer toliko dug audio zapis valja lepo transkribovati. Ipak, sve je došlo na svoje i nakon nešto više od mesec dana eto ga! Pred vama je razgovor sa Ivanom Rašić, devojkom koja je javnim nastupima i iskrenim pristupom gazila preko stakla, nekada i doslovno, ne bi li stigla do ovde dokle je stigla. Pank, familija, festivali, klabing, izdanja i pesme, Jelena Karleuša, Severina, Krankšvester, DJ BKO, Damjan Eltech, spotovi, prava diskriminisanih, politika, identitet, Grand... sve su to ljudi, pojmovi i teme koje smo dotakli u ovom iscrpnom i zanimljivom razgovoru. Ivana je carica i prava je čast bila razgovarati sa njom i napraviti, zajedničkim snagama, ovakav jedan fenomenalan intervju. Uživajte...

foto: Stanislav Milojković
HC: Za početak pitanje: Koja ti je omiljena pesma od Kontejner A.D?
Sajsi MC: Aaaaa... Ok. Ja sam imala njihovu probu snimljenu, tipa, vokmenom, i ja sam to slušala kao da je album. I oni su ustvari snimili fantastičan album gde su njihove priče između pesama bile intro. Ustvari, ne intro, nego one bre... kao između pesama oni delovi, gde sam ja to religiozno preslušavala. One tri pesme koje svi priznaju što su snimljene studijski i da su prihvatljive, kao ’’Gore na Senjaku’’, koja je drugačija verzija od one koju ja imam sa te njihove probe koju su snimli... Priznajem ja te pesme, ali sve te druge pesme koje nisu stigle da... pošto su prestali da rade. Ne znam ’’Deni’’...

HC: ’’Grčka’’.
Sajsi MC: ’’Grčka’’, ’’Gore na Senjaku’’...

HC: ’’Neki deo’’.
Sajsi MC: ’’Neki deo’’... Ne znam, ne mogu da izdvojim jer ne znam koja je bolja. I krivo mi je što nisu nastavili da rade. I Ex-Cess i oni nisu nastavili da rade. Velika je šteta zato što su neki drugi bendovi posle napravili studijska izdanja koja nisu toliko idejno bila dobra kao što su meni Konterjner A.D. i Ex-Cess bili. Ne znam, ’’Babylon by bus’’, znači i spot, i pesma, i sve je, kao, genijalno. I posle kad sam čula da je pevač iz Skojevskog naselja odakle je moja baba i mama... ja sam pomislila - to je takav respect, to je tako predivno. Tako da ne mogu da ti odvojim. ’’Deni’’ je prva pesma koju sam čula definitivno, a posle kada sam nabavila... A vidiš ne znam ni kako sam ja došla u posed jer, to je ’96 verovatno, kada sam ja to nabavila. Kako sam ja došla u posed toga, te njihove cele probe gde su oni sve pesme koje su imali, pretpostavljam, odsvirali. To se ne sećam, ali sam kasnije i upoznala pevača koji je preminuo pre 2 godine, ja mislim. I rekla sam mu: ’’Čoveče ja imam vašu probu, a ti sigurno to nemaš.’’ I to je bilo meni drago što sam bila toliko tada stara da sam mogla da iskusim muziku bez interneta što ja vidim da je jako bitno, bar je meni to bilo bitno. I nisam mogla da nabavim sve. Sad mogu sve da nađem, ali nešto nije ok sad, mislim, stvarno. Sinoć sam gledala Nardwuar-a. Nardwuar je kanadski novinar, ali muzički novinar, koji intervjuiše sve, i hardcore, i punk, i Lady Gagu, i Wu Tang, i Drake-a, i sve, sve, sve, sve, sve. Morala sam da gledam Fat Mike-a i njega iz 2002, 2006, 2009... 11 puta ga je intervjuisao, da bi se setila. Bend koji je isto kanadski Propagandhi, nisam mogla da nađem 1997. Bilo mi je nemoguće to da nađem. Ali, eto, trebalo je to da se desi da ja gledam intervju, da ih Nardwuar spomene i da ja kažem: ’’Jao, pa eto to bi mogla, sada to mogu da radim, sada to mogu da slušam.’’ Ali, ne znam, meni mozak nije više kao tad. Tad su se te stvari lepile za mene toliko. Ne znam da li je to do mozga ili do nečeg drugog? Tad mi je bilo bitno da nabavim. Sad ne mogu da nabavim. Mislim, tad nisam mogla, sad mogu i onda kao...

HC: Nema više taj šmek možda, istražiteljski.
Sajsi MC: Pa da, ali svakako sam preslušala danas Propagandhi.

HC: Posle ovog intro pitanja, možeš li našim čitaocima i čitateljkama reći zašto si baš odabrala to ime za svoj umetnički pseudonim?
Sajsi MC: To je bila neka davna zajebancija. Ja sam imala neku staru pesmu gde je nešto bilo kao ‘’Sajsi ga MC.’’ Verovatno sam ja tad nešto bila po gradu, tukla se za mikrofon, neko me od repera iznervirao, gde sam ja nešto to, kao, dodala. Onda je gitarista koji je bio sa mnom u bendu kasnije počeo tako da me zove. Ja sam htela tako da se nazovem, al’ sam nešto dugo tražila ime. I kao sve mi je bilo neka dođe prirodno i onda je on izvuko iz te moje rime. Tako da je bend posle nastao, mislim, nazvao se po meni.

HC: Mi iz Zaječara smo imali priliku preko plombi i karijesa upoznati se sa tvojim ocem Jovom Rašićem.
Sajsi MC: Ne verujem da je to baš bilo prijatno.

HC: Haha, da pogotovu u to vreme kad smo odlazili na kontrole i to. Reci mi da li je on možda indirektno zaslužan što si se opredelila za muziku i da to kasnije bude tvoj glavni poziv? I kad smo se već dotakli početaka možeš li nam reći kako je zapravo sve krenulo, mislim na muzičko interesovanje, o repu ćemo kasnije...?
Sajsi MC: Pazi, ne. Nije. I hvala mu na tome, stvarno. I mama i tata su bili iz fazona da ni u kom slučaju ne nameću. On nije nametao nikada da to... Kako bi ti objasnila? Ja nisam ni znala da se on bavio muzikom do neke moje 17 godine. Ta neka atmosfera je bila da Tijana i ja smo bukvalno same, bez uticaja nikog, birale šta ćemo i da slušamo, i da, ne znam, čime ćemo da se bavimo. Oni su samo možda kad... Mislim kod Tijane se to više videlo, ona ima dosta talenata više nego ja. I onda su oni, eto tako: ‘’Idi u muzičku školu, idi na ples’’, a ja sam bila ono dete koje nije pokazivalo apsolutno ništa. U suštini hvala im na tome jer mi nisu nametali ništa, to je pravi put. Znači, ja i da sam slušala bilo koju vrstu muzike, nikad se oni ne bi u to mešali, a ja vidim da je to nešto što roditelji ne mogu da odole. Imam dosta primera negativnih gde moje prijateljice koje imaju decu šize ako njihova deca slušaju narodnjake. I prave kontra efekat. Da sam slušala i narodnjake, i sve to, reč mi ni jednu ne bi rekao. Mislim, ne znam kako su došli do toga da skapiraju da je jako bitno da ne utiču. Tako da ne, nije on zaslužan. Njemu čak je bilo čudno kad sam ja ušla u taj rep, baš mu je bilo čudno odakle sve to. Međutim kod mene nije bilo muzički presudno, kod mene je bilo tekstualno presudno. Gde mi je to bio centar, a i sada mi je centar svega.

HC: Super. Kad sam već pomenuo Zaječar možeš li odmah sad da nam rešiš misteriju, pošto je među Zaječarcima ona prisutna...
Sajsi MC: Čula sam da je ta misterija prisutna.

HC: Jesi li ti iz Zaječara ili iz Beograda? I na koji si zapravo način povezana sa Zaječarom?
Sajsi MC: Znači, mama mi je iz Beograda, ja sam se rodila ovde, živeli smo ovde, pa smo onda živeli tamo. Onda su oni i ostali tamo, ja sam se vratila ovde. Tako da sam ja tu, eto, pola-pola. Ali, moj identitet je uvek bio jako vezan za ovde (prim.aut. za Beograd) jer mi je sva familija bila ovde, i tatina, i mamina. I onda nekako tamo nisam toliko uspela da se povežem. Ali, svakako volim taj grad i moji su tamo. Ja moram jednom godišnje tamo da odem, kad je leto, kad je zima ne, jer je baš depresivno.

HC: Ulaziš u Mordor kad pređeš Čestobrodicu.
Sajsi MC: Da, to je taj malo deprimirajući momenat, ali mi je super zato što ja znam šta se onda dešava. To ti je pokazatelj šta se dešava u Srbiji. U manjim gradovima u Srbiji mislim da su isti. Mislim da su svi devastirani siromaštvom i ne bih znala da moji nisu tamo, ne bih znala šta se dešava. Tako da sam obogaćena time što su se oni spojili. Što je tata odande došao ovde, pa je našao mamu ovde. Odande - ovde. To je kao neki regionalni brak, nije regionalni, regijski?

HC: Međugradski.
Sajsi MC: Međugradski.

HC: Prestoničko-provincijski.
Sajsi MC: Da, da, da. Tako da eto. Mislim, čudno je to. Nisam nikad nastupala tamo. Ja sam ovde počela, mislim, ovde mi je počeo, da kažemo, život odrasli i nikad nisam... Mislim, ne znam zašto imaju tu nedoumicu znajući odakle mi je majka, ali dobro. Čula sam to. To mi je neko reko. Neko od mlađih, pošto tih par ljudi sa kojima sam se družila više nisu tu.

HC: Dobro, rešili smo misteriju.
Sajsi MC: Nije toliko bila teška.

HC: To je to. Ok, hajde sad malo da pređemo na tvoju karijeru. Tvoj prvi nezvanični nastup se vezuje za Barutanu, jel tako? Tamo negde početkom...
Sajsi MC: Ja mislim da je to 2003. Ne verujem da je 2004. jer ja sam sad već isto malo pozaboravljala. Ta Barutanu je meni bila... mislim, to nije ništa spektakularno. Ta priča nije spektakularna, ali meni lično je, kao, nešto najbolje što se desilo na svetu meni.

HC: Šta se desilo?
Sajsi MC: Pa desilo se to da sam ja kretenka, razumeš, videla da ima nastup. Ortak moj, koji sad živi u Poljskoj, oženio se, sa kojim sam se tada, da kažemo vukla po gradu.

HC: Jel to Deki?
Sajsi MC: To je Deki Raspekt. Mi smo, znači, imali jednu fazu kad smo izlazili svako jebeno veče, ali izlazili i nastupali. Tipa, odemo prvo u Dolar, vidimo šta i koga ima. Akademija je tada radila, prošetamo se do tamo, vidimo koga i šta ima, nastupamo malo. Ja radim neki fristajl koji je bože me sačuvaj, sigurno, ali sam u tripu da je to nešto najbolje što su ljudi čuli. Onda se prošetamo do Kućice. Imali smo tačno rutu. Sokolska je tada radila. Sokolska je bila neki ilegalni klub, ustvari kuća od nekog ortaka koji je napravio tu kafić, koji su srušili na kraju. Onda su neku zgradu tu izgradili. To je postojalo baš tad u tom trenutku kad je meni bilo bitno da postoji. Uvatila sam taj... Sada nemaš više taj klabing da imaš ponedeljkom, utorkom, sredom i četvrtkom. Petak i subota to se već ne izlazi. Znači nikad vikendom. I tako da je, eto, tako posle nekog vremena našeg vukljanja po gradu i mog vežbanja javno da svi mogu da vide, jer to je vežba kad izađeš na binu, on dobio poziv da nastupa na tom festivalu gde nastupaju svi živi reperi. Ja sam bila iz fazona: ’’Hoću ja.’’ I on kaže: ’’Pa nemaš matricu’’, ja kažem ’’Znam, al’ ’oću.’’ Da bi on reko: ’’Pa dobro, evo ti moja matrica’’, ali mi ne možemo da je čujemo jer nema, nisu tad bili ti telefoni, znači nemaš na čemu da čuješ. I on kaže: ’’Pa znaš ono, neki ti je srednji tempo.’’ Ja kažem ’’Pa ok.’’ Ja izađem na binu i kao pokušavam da čujem matricu. A na tom festivalu nastupaju, ono, Prti Bee Gee, Bad Copy, i VIP, i sve to. Ja izađem i kao, ne znam šta ću da radim. Ja ću nešto da radim, ja ću nešto da repujem, ja ću nešto da pokušam da to zvuči kao da je to pesma koja je snimljena, da je to pesma koja već postoji i da je to pesma koju ja znam. Međutim, ja ni ne znam... Ja izlazim na binu, držim mikrofon, slušam matricu koju prvi put čujem na bini i iz fazona sam: ’’Možda ovo nije bila dobra ideja. Jebemu mater, tu sam gde sam. Sad ću ja da njima pokažem kako sam ja najbolja na svetu i to.’’ Mislim, ono što je zanimljivo je da sam ja sišla sa bine i rekla... (prim.aut. pokazuje rukama kako je pokidala) To je ta nesvest, to je to. Dva dana sam bila pod utiskom kako je to do jaja. Znači, pazi to je stvarno velika bina bila za mene. Mi smo po klubovima malim se vukli, po klubovima koji nemaju binu, znaš. Sad si odjedanput na velikoj jebenoj bini i vidiš more ljudi. Tad me Gru snimio i to pustili na nekom... pustio svoju reportažu sa tog festivala. Samo se vidim ja jednog trenutka i samo čuješ nešto u visokim frekvencijama jer ja sam pod totalnim udarom adrenaline i ludila. I mislim, ovo je baš ono moj subjektivni doživljaj toga, ne znam da li je ljudima zanimljivo kad im prenosim to, ali, kao, to je meni bilo, znaš kao...

HC: Dobro to je tvoje...
Sajsi MC: Prvi put je bilo baš vatreno krštenje. I onda sam posle skapirala da je glupo da tako levitiram. I onda ono, kao, ’’ok, moraš da sedneš i da počneš stvarno da praviš da pesma bude pesma, a ne da jedna strofa traje tri godine’’. Taj amaterizam je bio baš jak kod mene do skoro. Ja nisam želela ništa da prihvatim, ništa. Ceo ’’Daleko je Dizni’’ album, ja sam prenatrpala rečima zato što je to odlika amatera. Ne zna kad je dosta, ne zna da balansira pesmu, ne zna da pusti muziku, ne zna da da dušu. Znaš ono, alavost, hoću ja. Mislim, tipična reperska odlika svih repera, samo što sam ja to sve javno radila od početka. Ako sam u sredu srela tog Dekija Raspekta u Dolaru kad je Juice puštao muziku, ja sam već u petak bila na bini i u subotu, i u ponedeljak, i u utorak. I onda je sve javno bilo. Nije to bilo ’’ajmo da vežbamo, pa da prezentujemo’’. Ne, nego bilo je... Čak je bila kriza ako se ne izađe u grad i ne dobijem ja svoju dozu adrenalina tj. bine. Bila je kriza jaka, znaš. I ako ne mogu da izađem zato što kao treba da učim, to je bilo: ’’Jao, šta onda ja sad da radim, svi se zabavljaju.’’ E, al’ trebalo je meni pet godina da ja to, se izludim na tom planu da bi počela da, kao, razmišljam o tome kako nastaje pesma.

HC: Nakon tog pojavljivanja i svega toga osnivaš bend pod imenom Sajsi, koji si malopre pomenula. Možeš da nam kažeš nešto više o tom bendu, kako ste se okupili, kakva je bila saradnja, što ste se raspali...? Imate i album ‘’Misi Nači Naaš’’ pa možeš malo i nešto o tome.
Sajsi MC: To je bio da kažemo jedan korak. Ne, znaš kako, svi su, kao,  tražili DJ-a, svi reperi. DJ i producent. Ja nisam mogla da nađem nekog sa kim bih mogla da radim i ispalo je da sam... da je lakše bilo da skupim bend, što je nelogično. Gitarista i ja smo se sreli negde. Ja sam znala da je on svirao u Direktorima i onda je bilo kao... on kaže: ’’Ti si super, aj napravimo bend’’, ja kažem: ’’Mislim nemam pametnija posla, ’ajde da napravimo bend.’’ Mislim, bukvalno je bilo tako. I onda radili baš dugo, dugo. Dugo smo radili. Ali, znaš ono, bend je jako skupa stvar u Srbiji. Iskreno, ja sam se bila umorila od međuljudskih odnosa. To je iscrpljujuće. Bend je baš iscrpljujuć.

HC: Poznata mi je ta stvar.
Sajsi MC: Eto, ti razumeš. Ja sam uporedo radila ’’Daleko je Dizni’’, uporedo smo radili kao naš prvi album i ja sam mogla i treći da radim jer sam imala dovoljno tih kao pesama, samo što nisam našla sa kim bi radila tu neku treću varijantu koja bi možda otišla, ne u rep smeru, u nekom drugom. Ali je onda to počelo to, da se malo kolje. I jednostavno znaš... probe, plaćanje proba...

HC: Da, sve što prati rad sa bendom, tj. sam bend.
Sajsi MC: To je bilo malo...

HC: A ko je bio gitarista?
Sajsi MC: Gitarista Peđa.

HC: Peđa, aha.
Sajsi MC: Oni su bili stariji od mene. Dosta sam ja tu naučila. Mislim, znaš ono, ti imaš probe dva puta nedeljno, ti jebeno onda moraš da kidaš. Mi smo stvarno dobili super binu. Mi smo svirali Exit. Fusion stage smo svirali, možda smo imali dve pesme. Nismo imali ni album. Imali smo dovoljno pesama za nastup, ali nismo snimili to. Dobili smo, eto, priliku da radimo festivale, što je strava.

HC: Da, da, jeste. Danas je to baš, onako malo i teže.
Sajsi MC: Da, da. Tad nije bilo toliko teže jer nije postojalo ništa. A i to nije bio rep. To baš što smo mi radili, to je... Ja sam želela klasičniji rep. To nije zadovoljavalo moje potrebe jer je muzika... Mislim, mi smo radili muziku na moj već kao postojeći tekst. To je previše otišlo u tom nekom pravcu... Super je meni bilo to. Ja sam htela, mislim, htela sam sve da radim. Htela sam to, i ovo, i nešto treće, i hajde neki trip hop da uradimo. Al’ nemoguće je toliko proizvoditi pesama jer je lako meni sednem i pišem, pišem, pišem, posle neko to stvarno treba da sedne... Mi smo, kao, svi radili aranžmane, znaš, pa to je bilo previše posla. Onda sam ja rekla: ’’Ne, ne, ne, ja sad hoću da radim solo.’’ Mada sam ja radila solo i pre benda i nastavila da radim solo. Isto sam rekla: ’’Hoću klasičniji rep.’’ Što nisam ni uspela klasičan rep nikad da napravim, da se razumemo, ali da se odvojim malo od tog... Frustrirajuće je kad si vokal u bendu i kad neće da se stišaju. To su klasične fore bendovske. Kada odemo i sviramo, i ozvučenje je jako loše, i kao ne čuje se ništa šta ja repujem, a ono teksta milion, mislim baš dosta je bilo tu teksta. To je bilo frustrirajuće meni, meni lično. Ja sam želela malo da se to čuje šta ja kažem jer to je poenta. Ja nisam tu kao neka figura koja kao đuska, repuje i ne radi ništa. Mislim hoću da se razume šta ja repujem, što je bilo moguće samo ako su bile profi bine u pitanju, a to ti je jedan nastup godišnje. Trenchtown, Exit... eto dva i ne znam... Nisomniju smo radili, tj. ne Nisomniju. Radili smo u Pirotu neki festival koji je imao kristalan zvuk i to je bilo to. Nije zadovoljavalo moje potrebe.

HC: Deo benda je bila i tvoja sestra Tijana. Kako ste došle na ideju da krenete zajedno da radite muziku i koliko vidimo ta saradnja nesmetano traje do dana današnjeg?
Sajsi MC: Pa Tijana pošto živi sa mnom, to je nekako bilo prirodno da ona ide sa mnom. Ona je išla sa mnom ranije, mislim izlazila i ostalo. Onda je nekako bilo prirodno da je povučem. Poenta je što ona peva, ja repujem. Meni je bilo dosadno da bude samo rep i mislim da smo dosta obogatili bili muziku tim, kao, pevajućim delovima koji su njoj bili, ono, ovako. (prim.aut. pokazuje kako je sa lakoćom otpevala te delove) Mislim, ona je studirala i stizala da ide na probe i sve to. I ona je muzičar, ja sam tekstopisac. Ona je neko ko je mnogo, mnogo više uradio nego što se vidi. To je ono što je glavno. Ona je mnogo, mnogo više radila. Znači, to je ono kad imaš ekipu koja se ne javlja, a radi za tebe. Koliko i BKO je puno uradio za mene, time što je napravio matrice i producirao pesme, toliko je i ona bila tu, uvek deo pravljenja svake pesme. Znači, kao neko ko ima jako dobar sluh, koga ne zanima toliko tekst, kao mene. Meni je bilo super da ona napravi balans kad ja preteram u svom iživljavanju. Ne znam da li bih mogla neku drugu osobu toliko da smaram koja mi nije rod. Tijana je bila savršena da bude deo.

HC: Super. Pa eto. Napravile ste dobru priču zajedno.
Sajsi MC: Pa da.


HC: Godine 2010. izdaješ svoj prvi samostalni album ‘’Daleko je Dizni’’? Kako je tekla putanja ka izdavanju prvog samostalnog albuma i zašto si tako dugo čekala na prvo zvanično izdanje?
Sajsi MC: To je jako dugo. To je stvarno dugo. Ja sam do tada nešto i izdavala samo singlove. Kao ’’Krofna’’, ’’Mališa’’, ’’Wu Tange’’... Pa onda sa bendom singlovi. Zašto je trajalo dugo? Zato što dugo nisam mogla da nađem sa kim ću ja da sednem da radim prvo matrice jer je mnogo bolje kad se radi matrica od početka sa idejom. A da mi neko šalje matricu, to je malo bilo... jer na primer nisu jednake strofe, ili negde hoću ovo, ili jednostavno... Eto, zato je to toliko dugo trajalo. Jer dok nisam srela Đeru i Mojne Selekta nisam se upuštala u to, a pesme su se gomilale i kao, eto, čekale da se nađu ljudi koji će to da prave. I onda njih kad sam našla, mi smo snimili to za šest meseci. Ja sam snimala pesmu, po pesmu. Radili matrice kod mene. Neke oni radili kod kuće, pa ja se ubacim. Ono, dođem poslušam, pa promenim ili ne promenim. To je samo bilo to, čekala da se... Ali, ni oni isto se nisu mešali u taj moj tekstualni deo kao producenti, nego su me pustili. Baš mi je trebao možda neko da me kao ’’Brate’’, nego sam ja u fazonu... ’’BMX’’, krene od prvog takta do kraja, znači, bez muzičke pauze. To ja sad ne bi tako radila. To sam tad mislila da je to nikad jača fora. To je tako super fora, da se urade tri strofe, ovolike, super. (prim.aut. pokazuje rukama preveliku dužinu strofa) Mislim, njima se to svidelo, ali... ne znam možda sam to morala da radim da bi došla do ovog sad. Pretpostavljam da je to taj deo.

HC: E, sad, ispravi me ako grešim, ali pesma koja te je lansirala široj muzičkoj orbiti bila je ‘’Mama’’.
Sajsi MC: Da, ’’Tifani’’.

HC: Da. Tu negde kreće tvoja saradnja sa Damjan Eltech-om, a vrhunac saradnje jeste album ‘’Od dvanaest do šest’’. Možeš li nam reći kako je ta saradnja krenula. gde je stala i nešto o albumu? Takođe, možeš li mi reći nešto više o samoj pesmi ‘’Mama’’ i kako si se nosila sa svim tim moralisanjima koja su pratila pesmu, spot i celokupnu priču?
Sajsi MC: Nije imalo uticaja na mene nikakvog. Mi smo započeli saradnju zato što je njemu trebao gost za tu pesmu. On je imao sve, tj. imao je strofe bez teksta, imao je refren, onda je pozvao mene da mu budem gost. Ja sam bila iz fazona, šta sad ja tu. Ono što mi se nije svidelo što on peva refren jer sam ja navikla da Tijana peva refren ili da ja pevam refren.

HC: Porušio je koncept.
Sajsi MC: Ja inače ne volim saradnje. Non stop ih radim. Znači, ne volim jer nisam, kao, ja glavna u pesmi. Ja sam njemu poslala tekst ’’Roze tašnica’’ za tu pesmu. On je reko: ’’Ne, ne. Nije mi to za to. Napraviću ja tebi posebnu pesmu za ’’Roze tašnicu’’, posebnu matricu za tebe. Aj mi daj nešto za ovo.’’ Ja mu pošaljem još nešto, on kaže:  ’’Jao, al’ nije mi to, to.’’ Ja tu naravno, kao svaki ego manijak, iz fazona sam: ’’Bože zar ćeš ti meni da naručuješ’’, iz zajebancije više. Onda sam otišla u studio, u Bigzu je on bio, reko da vidim šta hoćeš brate, ne razumem. On kaže: ’’Pa, jao, da bude malo n, n, n.’’ Ja reko: ’’Ok, ’ajde, ’ajde.’’ I onda sam sela i napisala tekst, koji jeste za 5 minuta, samo da bi to završila i da bi ja radila ’’Roze tašnicu’’ jer mi je to bilo tad glavno. Ja sam onda bila oduševljena što će on da uradi to, jer on stvarno dobro pravi matrice. Dobar je producent i super je stvarno. I onda sam ja bila iz fazona... Tifani mi je bila, znaš kao, ono, B strana. Singl, neki maksi singl, pa B strana. Mi smo posle toga, posle dva, tri dana, uradili ’’Roze tašnicu’’ i ja bila iz fazona: ’’To je najveći hit koji postoji na svetu, to je super.’’ I mislila sam da to neće nešto da prođe. Međutim, Tifani je pesma koja je u neku ruku mene definisala. Meni to ne smeta, ali je problem zato što svi svaku moju pesmu gledaju kroz prizmu tu da sam ja ironična. Ja nisam. Sarkazam je nešto čime se ne služim tako često, ali sam jebeno obeležena da sam cinična žena, što stvarno nije. Jer ti kroz tu prizmu možeš sve da posmatraš tako, a ljude mrzi da analiziraju, što razumem, i onda mi daju taj epitet koji u suštini znaš... Samo mi to smeta što me je definisao u tom smeru jer ’’Roze tašnica’’ nije ironična pesma, osim kad ja kažem, samo na početku ’’On ne razume moj sleng’’, al’ to je više ogorčenost ili ’’Nadrkano hodanje’’, ako uzmemo da analiziramo strofe nisu ironične, tako da... Njah.

HC: Ja sam zapravo krenuo više da te pratim od sledećeg EP-ja ‘’KNVK’’ i to najviše zahvaljujući pesmi ‘’Antifa Kučke’’. Mislim, jeste ona kao najslušanija, ali meni je tematika i sam naziv pesme bio baš carevanje, ali posle imam pitanje konkretno za tu pesmu. E sad, da li je istina da je tebe i Baćka, tj. BKO-a na neki način, spojio Peđa Bege Fank?
Sajsi MC: Mhm, mhm.
BKO, Sajsi, Tijana, foto: Stefan Momirov

HC: Da, onda to, haha. Imao sam nastavak pitanja, ako nije istina - kako ste započeli tu saradnju... Nije bitno. Da se vratimo na pitanje. Kasnije ste saradnju, BKO i ti, nastavili preko EP-ja ’’Pokvarenica’’ i danas ona postoji u različitim oblicima. Možeš nešto više o tome da mi kažeš? I kako ta saradnja danas izgleda s obzirom na to da ste i ti i on jako aktivni muzički, obaška?
Sajsi MC: Pa, ja sam pitala tada... Tada je on bio, nije bio DJ Ape... (prim.aut. govori o Peđi Bege Fanku)

HC: Lou Benny?
Sajsi MC: Ali je bio Lou... Da li je bio Lou Benny? Nisam sigurna. Verovatno jeste. A ja ga znam kad je bio DJ Ape.

HC: Da. Pominjao je on tebe... Pamti te od tvog prvog nastupa.
Sajsi MC: On je bio, on je došao... Mislim, nije bio na prvom nastupu, on je bio, možda, dve godine kasnije. On je došao jedanput kad sam radila... pošto sam imala fazu d’n’b kad sam ja vežbala u Akademiji sa četiri ribe koje vrte d’n’b na gramofonima.

HC: E da, ustvari, to je pominjao.
Sajsi MC: Gde je on bio na nekon nastupu i onda me je...

HC: Da, on je bio, tipa, u maloj sali, u maloj Akademiji ili si ti bila u maloj?
Sajsi MC: On je valjda bio u maloj, da. Ali je on meni posle sredio prvu plaćenu svirku.

HC: To je to. To je konekcija ta.
Sajsi MC: Ustvari, on me je pozvao da radimo srpsku Novu godinu 2014, ne 2004. Haha, dobro... I ja sam bila plaćena za to. To su mislim moje prve pare, dobila od njega. Elem, meni je bila sređena svirka na Zrenjaninsku pivskom festivalu i tad je nastupao Rambo posle mene i Marčelo je bio posle mene. Ja sam bila iz fazona: ’’Ok, ne mogu da se pojavim’’, a tad se već ’’Tifani’’ pojavila i ’’Roze tašnica’’, da  l’ se ’’Lajkiram’’ pojavila, ne znam... Bila sam iz fazona, a velika je bina bila, ja ne mogu da se pojavim tu bez DJ-a. Ne mogu da dam toncu da pušta, ono, sa diska matricu. Nisam znala koga da pitam da mi preporuči nekog DJ-a i setim se da Lou Benny zna sve ljude sa scene i dobar je sa svima, što ja i dalje ne razumem kako je to moguće. To je... on je supermen, on je super rep.

HC: Dobarep.
Sajsi MC: Dobarep. I onda sam ga pitala: ’’Ajde majke ti, preporuči mi nekog ko će moći da prati mene’’, ne u smislu sad sam ja nešto zajebana, nego ja znam da ljudi baš ne razumeju na prvu to što radim. I onda mi je trebao neko ko može da me, ko bi me razumeo i ko bi mogao da me prati, ko je super i ko radi skreč jer sam htela da uvedem skreč. Onda mi je on preporučio DJ BKO-a i mi smo počeli da imamo probe u BIGZ-u. Baćko je tada nosio u velikom koferu veliki gramofon. Mi smo vežbali. Bilo je 40 stepeni. Mi smo išli u BIGZ jako često. Spremali smo se za taj nastup baš, baš. I ono nam je prvo to vatreno krštenje bilo, nama troma, Tijani, meni i njemu, da smo onako... Bilo je baš puno ljudi i dobro sam ja ukapirala da moram da se spremim za taj nastup, tako da smo nastavili da radimo. Onda smo Damjan i ja počeli da radimo album zato što je mnogo više bilo poziva za Damjana i mene. U isto vreme smo spremali to, a Baćko i ja smo spremali EP. Tako da je meni Baćko bliži muzički, nego Damjanova muzika. Meni je super bilo da izeksperimentišem ceo album. Ne znam, eto da se pesma ’’Miki Kimi Zini’’ samo ponavlja non stop. To mi je bilo super i to sam htela da probam i sve sam to leto natrpala. Uradila sam to i onda je izašao taj EP i to je to. Onda smo krenuli da dobijamo pozive za našu trojku. Damjan je želeo da se bavi nekim drugim stvarima, što je razumljivo jer njemu rep nije, niti je njemu zanimljivo da pravi rep, ono matrice. A meni je sa druge strane već dosadilo da mi i drugi album bude u tom fazonu. Mislim, ja sam htela da idemo na breakbeat i idemo na nešto klasičniji oblik. I tako smo mi počeli da pravimo pesme, da nastavimo da imamo probe i promenili koncepciju nastupanja. To je Baćkovo famozno skraćivanje pesama. Što je meni bilo skandalazno, ali radi posao za nastup. Dinamičnije je, mnogo je bolje. I potrebno nam je bilo jedno godinu dana vežbe dok smo isfiltrirali koja pesma radi posao, a koja ne radi posao za nastup. Testirali smo sve to mi.

HC: Mhm. Super. Ok, sad sam pomenuo ’’Antifa Kučke’’.
Sajsi MC: Najneshvaćenija pesma moja.

HC: Baš sam hteo malo o njoj da pričamo. Po meni se ona pojavila u pravo vreme na pravom mestu. Kakva je bila reakcija ljudi? Da li si imala neka negativna iskustva zbog nje u smislu da su te oni ‘’drugi’’ smarali zbog pesme?
Sajsi MC: U suštini ne. Jedino što je bilo smarajuće što su desničari mislili da je pesma afirmacija njih, što nikako nije bila. Kad se taj spot pojavio, ja sam baš bila iz fazonu, da je tu vrlo jasno sve. I iskreno bila sam iznenađena da ljudi, ne da nisu skapirali... Nisam ja namerno zakomplikovala pesmu. Ja sam je napisala najprirodnije moguće i kao afirmaciju levog, i kao... Posle vidim da su drugi nastavili tu ideju. U suštini ja sam afirmisala dizelaša koji je levičar u pesmi i posle su se pojavili neki likovi. Vidim ja da ima nekih marksista koji su dizelaši.

HC: Pa to je baš vreme kad je krenuo taj miks. Možda čak i malo ranije ili tu negde, ali da.
Sajsi MC: Tako da meni tu nije bilo jasno šta tu nije jasno. Kad sam videla da fašisti prihvataju pesmu kao njihovu...

HC: To sad prvi put čujem iskreno. Haha.
Sajsi MC: Da, da. Komentari na youtube-u su fenomenalni. Ali ja nisam dugo, dugo, ni izlazila sa objašnjenjem šta je. Namerno. I onda sam pre, ne znam koliko godina, možda pre godinu, dve i počela da objašnjavam pesmu, što inače mrzim da radim, ali ovo mora da se objasni, da ne bi bilo zabune.

HC: Ali kao, jasna je pesma. Baš se zato čudim kako...
Sajsi MC: Možda ljudima sa društvenih nauka. Nesvesno sam koristila to neko FPNovsko predznanje. Mislim, ono što sam ja bukvalno htela da uradim je afirmaciju dve utopijske potkulture. Znači utopijske, znači ne postoje. Znači to je model na koji se ugledaju, znači to je u sferi fantazije, znači šta ste vi tako ozbiljno shvatili, to ne bih znala. To mi nije bilo jasno. I nisam samo dizel baticu anarho levog afirmisala, nego sam mu dala i drugaricu da ima sa kim da se druži u pesmi. To su antifa kučke, amazonke, urbane, društveno osvešćene, antifa. Znaš, razbijala sam predrasudu o vrlo površnoj stvari, a to je izgled devojaka koje su aktivistkinje. Mene je to jako nerviralo i onda sam im ja dala novo ruho. Znaš, dala sam im drugačiju fizičku... To su bukvalno amazonke. To je to. To je prosta stvar.

HC: E sad, naš sajt je više na toj nekoj alternativnoj strani, ali ću ja ipak da ti postavim ovo pitanje. Ko mari. Letos je izašla pesma sa Severinom ‘’Silikoni’’. Pre toga je trebalo da izađe numera sa Jelenom Karleušom. Šta se desilo sa tom pesmom i zašto je još nema vani?
Sajsi MC: E, nemam pojma. Ja sam gost u toj pesmi. Ja kad sam gost u nekoj pesmi, ja stvarno se ne mešam. Ne osećam se kul da se meštam i ne bih volela da se meni neko meša ko mi je gost. Tako da vezano za tu pesmu, nemam pojma.

HC: Znači na Karleuši je bilo sve...
Sajsi MC: Mislim stvarno... (prim.aut. obostrani grohotan smeh) Taj njen pristup što se naljutila zbog Severine, ja sam iz fazona, ja nisam ničije vlasništvo. Ja sam toliko dugo radila na tome da sam jebeno nezavisna, da ne nećeš ti sada da se ponasaš kao da imaš bilo kakve... ne znam ni da formulišem.

HC: Da. Da polaže prava na tebe.
Sajsi MC: Pa da. Brate kad te Seve zove, razumeš.

HC: To se ne odbija.
Sajsi MC: Pa brate, normalno.

HC: E, baš je sledeće pitanje vezano za tu saradnju. Kako ste se vas dve našle? Jel te ona isto zvala da gostuješ...?
Sajsi MC: Da, da. Ona me je zvala. Nikog ja nisam zvala na saradnju. Osim što ću zvati Krankšvestere na saradnju. Ali, mislim, oni i ja imamo već, kao, baš odnos...

HC: Da, da. Imam pitanje i za to.
Sajsi MC: Pa ništa, njoj se svidelo to i kao htela je nešto da uradimo i pustila mi je tu pesmu, tj. otpevala mi, pošto je carica neviđena. Mi smo se našle, ona je meni ’’Silikone’’ otpevala, ja sad onako slušam i kao... Rekoh: ’’Jebote, ovo je feministička pesma’’, jer znaš, ima taj fazon. I... pa da, hajde. Pa radimo? Pa naravno. Mislim, pesma je bila gotova jako brzo. Ja ovaj moj deo brzo napisala, snimilo brzo. Snimile spot. Napravila se velika drama – Sajsi se prodala. I tako, mislim... To je to. Ova ispizdela. Ja sam bila iz fazona: ’’Nisam ja komad neke garderobe koju možeš da uzmeš i da ostaviš.’’ Nisam ni izlazila nešto u javnost sa tim. Jednostavno sam, znaš... Radim...

HC: Sa njom si ove godine gostovala u Guči, jel tako? Kakav je osećaj bio nastupati tamo. Ti si verovatno prva reperka ikada koja je gostovala u Guči?
Sajsi MC: I posle mesec dana na Beer festu.

HC: Kakva je bila reakcija publike u Guči?
Sajsi MC: Ona je meni dala da ja imam svoj deo, svoj prostor, na sredini baš njenog nastupa. Mi smo izvele ’’Silikone’’, onda sam ja nastavila ’’Pokvarenica’’ refren, ’’Došla sam da dam’’ i ’’Bot’’. I znaš kako, svi me pitaju kako je sad to drugačije. Ja nikakvu razliku nisam osetila jer videla sam da su ljudi pevali ’’Došla sam da dam’’. Videla sam da su ljudi znali tu pesmu, tako da mi nije nešto bilo drugačije. Stvarno mi nije. Mislim, bina je bina. Guča ili ne Guča, bina je bina. Al’ mi je baš bio osećaj, kao ’’brate... do jaja’’. Mislim, retko koja pevačica bi mi dala toliko prostora, nekoj reperki, razumeš. Nas dve imamo neku super konekciju.

HC: Sad kad smo pomenuli ove festivale, a pominjali smo ih i pre... Ti si nastupala i na Exitu sa bendom, nastupala si i na Beer Festu...
Sajsi MC: Da. I solo sam nastupala na Exit-u. Na Explosive... Future Shock stage, ali to je Explosive sada. (prim.aut. Riffs and beats se na kratko tada zvao stejdž)

HC: Generalno nastupaš dosta i po regionu si nastupala. Reci mi gde je najbolja publika u Srbiji i u regionu i koji bi nastup izdvojila kao najbolji do sada?
Sajsi MC: To je kod mene vrlo subjektivno. Ja ću verovatno da izdvojim neki nastup koji je sad meni bio...

foto: Alek Živković
HC: To je i draž. I treba subjektivno.
Sajsi MC: Pa u Sarajevu sam nastupala pod nekom ludačkom maskom od nekih lanaca i bila sam sva u lancima i bio mi je izazov da izdržim to. Znači, znoj koji se sliva niz lice, to što me udara u mikrofon...Svaki mi je nastup super, al’ taj mi je bio dodatno zanimljiv jer sam tad bila kostimirana baš. Mislim, bila sam kostimirana i na Kalemegdanu (prim.aut. festival ’’Beogradski manifest’’ iz maja ove godine) sa maskom i šta je ono bilo, mačka, miš... ne znam šta sam bila. I sve vreme sam držala tu masku. Baš je teško, ali držiš onu masku i radiš. Sad, to je meni zanimljivo jer je to nova dimenzija. Nije klasično. Zbog toga imaš neke druge senzacije. Ja, mislim, često izujem štikle na sred nastupa. I tad sam na Kalemegdanu izašla bosa. Bilo je neko trnje i bilo je staklo, i fazon, ništa mi se nije desilo. Mogla sam da se posečem, ali nisam. Bog čuva pijanice ili bog čuva...

HC: Reperke, haha.
Sajsi MC: Bose reperke. Ne znam. Svi ti nastupi gde sam dodala nešto posebno su mi super. Gde imam prostora da napravim neki...

HC: Neku egzibiciju.
Sajsi MC: Da, neki element mora da bude moj. E sad neki...

HC: Dobro, mislim, ako ne možeš da se setiš...
Sajsi MC: Pa ne znam, to Sarajevo mi je bilo super. I onda sam rekla: ’’Ok, više ne radimo maske.’’ I onda sam posle dva meseca u Nikšiću radila istu masku samo druge boje. Sad sam birala crne boje.

HC: Ok.  Od 2014. godine do danas nisi objavila ni jedno izdanje koje sadrži više od jedne pesme. Dakle, samo singlovi. U tom moru saradnji meni su posebno interesantne ‘’Liz Taylor’’ sa Krankšvesterima i ‘’Papa’’ sa Riot 87. Reci nam nešto više o tim pesmama i saradnji sa Krankšvester i Riot 87? Kako se sve odvijalo i kako ste došli na ideju o zajedničkom radu?
Sajsi MC: Krankšvester me je pozvao da radimo pesmu. Onda sam ja poslušala njih, pošto je opšte poznato da ja ne slušam repere uopšte. Nisu mi bili zanimljivi ni 2000, a kamoli sad. Ali Krankšvester... Znači, kao, prvo poslušam tri pesme i kao, jebote, ovo su levičari, totalni levičari. I uradimo i ’’Sashu Grey’’ i ’’Liz’’. I baš je posebna čast biti jedini gost kod njih, pošto sam bila jedini, kao, gost kod njih na tom njihovom zadnjem albumu. Upoznamo se tako što odemo u Osijek, Tijana i ja, da snimimo spot. Na istom smo, znači kapiramo se sve. I onda sam skapirala zašto ja nikad nisam mogla sa reperima to jer nikad se nisam osećala da se mi razumemo u dovoljnoj meri da bi sarađivali, a sarađivanje sa nekim je vrlo intimna stvar i baš mora da bude... Ne može tek tako, ne može da se spajaju neke energije. Ne kažem da su oni loši, neki drugi reperi, samo ne bi pesma dobila to šta... Ja ne volim da se meni neko meša u tekst, a oni bi se mešali. A Krankšvester se naravno nije mešao. To je bilo savršeno. Baš sam srećna zbog te saradnje, zato što je i to mene afirmisalo u Hrvatskoj dosta, bez obzira što sam ja i pre toga, kao, imala neke hitove ovde. Dosta te drugačije gledaju ako dva ćelava lika stoje pored tebe. Zanimljivo. Mislim, da ja sama stojim i repujem istu stvar... nije isto, nije ista percepcija. Jednostavno, tako ne stoje stvari. Ljudi ti veruju više kad dva ćelava lika stoje pored tebe.

HC: Haha, to je to. Ti si gostovala sad kada su bili na Sajmu. Jel tako?
Sajsi MC: Da, da. I trebali smo da radimo i ’’Sashu Grey’’, al’ su im prekinuli nastup. Svima su, kao, skratili nastup. I ja kao: ’’Ali moja omiljena pesma nije išla.’’ I smorila sam se.

HC: Šteta. A ova ekipa Riot 87?
Sajsi MC: Oni su posebni ludaci, oni su super. Oni su meni poslali... ne, ja sam njih otkrila. Otkrila sam ih ja i počela sam da puštam njihovu muziku kad gostujem negde kao DJ. I čak sam i Tijana dok je bila DJ pravi, ne kao ja, njoj sam dala da ih pušta. Ne znam kako smo došli do toga da je nečija devojka mene fotografisala, pa je rekla da je sa nekim od njih dvojice u vezi. Gde sam ja bila iz fazona: ’’Jebote, ja njih puštam.’’ Oni imaju neku dubstep, remix neki AC/DC koji je jako zanimljiv i još dosta lepih pesama su imali. I ona kaže: ’’Pa to mi je dečko.’’. Ja kažem: ’’Brate pozdravi ga, strava.’’ Mislim da nas je ona spojila, da su oni čuli da sam rekla da su strava i onda kao hajde da radimo pesmu. Poslali matru. Ja uradila ’’Papu’’ tekst jer je matra bila takva, težak rif.

HC: Odlična je pesma.
Sajsi MC: Hvala. Može tu da se ode u ekstrem. Tako da... Darko je radio spot iz Riot-a. On je inače onako talentovan dosta za video, za estetiku. Baš je onako pretalentovan. Spot smo snimali u sportskoj nekoj hali u Kragujevcu. I mislim, svašta se dešavalo na tom snimanju spota. Sad da ne dužim priču jer bi to onda ispao mnogo dugačak intervju.

HC: Dala si mi sad šlagvort za sledeće pitanje, baš vezano za spotove. Sarađuješ sa mnogim ljudima oko spotova i poslednji tvoj spot je radio Dejan Milićević. Da li si i ti sama uključena oko režiranja ili jednostavno pustiš ljude koji to rade i koji znaju?
Sajsi MC: Zavisi od spota. Što je neko neiskusniji, to smo svi uključeniji. Ako su likovi ili lik koji radi spot toliko profi da znaju sve, ne mešam se. Ne mešam se u stvari u koje se ne razumem. Dam predlog, smislimo zajedno nešto, ali ne... Dejan te vodi, on najbolje zna šta vidi i to. Darku se isto niko nije mešao. Darko je osmislio sve, to se znalo šta se radi. Kada radimo, a radili smo milion puta sa nekim ko ne zna, uključeni smo svi. Na primer, Baćko je dosta... on zna da montira i te stvari, tako da dosta, isto se meša u to. Ali ja ne, ne toliko. Mislim, znaš ono, aj ja da budem lepa i to je dovoljno. Ne zanima me, radite šta god.

HC: Kul, kul. Imaš ovu novu pesmu ‘’Derište’’ sa Savom Perovićem. Kako se dogodila ta saradnja sa čovekom koji je na Grand Produkciji? Takođe, tvoj poslednji singl ‘’Sedativ’’ si predstavila na emisiji o Zvezdama Granda. Da li to možda znači da će tvoj budući, drugi samostalni, dugoočekivani album upravo Grand izdati?
Sajsi MC: Nemam pojma. Nisam dobila poziv. Meni je bilo revolucionarno i fascinantno da odradim ’’Sedativ’’ na Grandu i znala sam da će svi da budu iz fazona da je to jako strašna stvar. Mislim, ja sam svesna reakcija, nisam pala s Marsa da ne znam. Ali, kako ne odraditi underground pesmu na Grandu, da vas pitam ja. Tako da sam ja i tu bila iz fazona - Šta sam prva radila, Grand sam prva radila. Mislim, meni je to nekako najpankerskiji potez koji sam mogla da uradim. I ne znam zašto, vidim da su se svi jako zabrinuli, ali bukvalno zabrinuli. A ja kao... Ali ja radim isto što sam radila i 2005. Mislim, ovo nije ništa drugačije.

HC: E pa ovo je možda nešto što očekuju ljudi da čuju jer i ja sam čuo isto razne reakcije.
Sajsi MC: Pa mislim, ja razumem reakcije, ali ako ja na Grandu sam sa pesmom ’’Sedativ’’ koja ni po kojim merilima nije pop pesma. Čak je strofa prva veća od druge, pa imamo ove prelaze, pa imamo ovo, pa imamo ono... Mislim, naravno da ću da koristim šta god mogu da koristim da prezentujem svoju muziku. Naravno da neću reći ’’fuj Grand’’. Mislim, ne postoji fuj medij, postoji fuj muzika, ali ne postoji fuj medij. Postoji muzika koja nije dovoljno dobra, ali mediji su mediji. Ti im diktiraš sadržaj koji će biti, što se tiče tebe. Ja sam mogla da odem sa lošom pesmom, pod uslovom da sam je snimila, ali kao ’’Sedativ’’ je jako dobra pesma. ’’Sedativ’’ je radio Hrvoje Marijanović iz Krankšvestera. Naravno da ću raditi. Naravno da ću, ono, da sedim u beloj fotelji, kao da sedim na tabletici i da repujem o sedativima. Znači, nekako mi nije bilo jasno čemu tolika frka kad smo prošli Severinu, kad sad više ništa nije toliko šokantno. Sad bi šokantno bilo da odem i napravim old school rep pesmu, to bi stvarno bilo šokantno. Ali ovo nije šokantno, ovo je nekako prirodno. Mislim, da bi svaki izvođač...

HC: Misliš da je evolutivni tok neki... ili ne?
Sajsi MC: Da li je to evolucija ili ne, to ne znam, ali nekako...

HC: Podrazumevajuće...
Sajsi MC: Da. Tu sam. Hoćeš da radiš svoju pesmu? Da, hoću. Naravno da hoću. To gleda milion ljudi. Mislim, svi živi bendovi... Pistolsi su bili na milion nekih njihovih emisija tamo, svakakvih.

HC: Njihovih Grand produkcija.
Sajsi MC: Da, svakakvih. Ja sam tamo imala tretman fantastičan. Ja sam tamo imala tretman kao da sam zvezda, ozbiljna zvezda. Molim lepo, ja ne odbijam komplimente i uslove koji su mi super.

HC: Kul. Sad ćemo na neke druge teme da pređemo. Izvini što se ovo odužilo malo.
Sajsi MC: Opušteno.

HC: U dosta svojih pesama pominješ levicu, anarhizam, Marksa, feminizam, antifa... U pesmi ’’Džesika’’ bacaš bekove za Prudona, Orvela, Bakunjina itd. Da li možeš da definišeš svoju političku poziciju i koja je ona? Koji su tvoji politički ciljevi i imaju li direktne veze sa pojmovima i ličnostima koji se mogu naći u tvojim stihovima?
Sajsi MC: Ne usko. Ja gledam da to baš bude... da ne bude stručno definisano u pesmi. Ja, inače, tu Slobodanu gostujem, znači to je njegova pesma. (prim.aut. govori o pesmi ’’Džesika’’ u kojoj Sajsi MC gostuje sastavu L2K) Ja tu njemu dajem...

HC: Baš sam zato i naznačio da bacaš bekove tu...
Sajsi MC: Da, da, da. Moj levičarski angažman nije u onom smislu aktivistički, u klasičnom aktivističkom smislu. Nisam deo neke ekipe, ne družim se sa ljudima koji su u tom fazonu. Ja sam samac. Jel se kaže samac? Ja sam... Kako se kaže ženski samac? Samica? Ja sam samica.

HC: Solo borac.
Sajsi MC: Pa ja sam solo igrač koji radi na svoju ruku. Imam svoju definiciju levog i desnog što nije vezano za literaturu koja je stručna, koja se bavi time i ne gledam levo i desno kao političke pojmove. Više gledam kao šire društvene. Nisu mi usko vezani. Ne zanima me ako je neka partija deklarativno levo, a nije stvarno levo. Ne ubrajam to u levo, razliku pravim. Uzimam malo toga i stavljam u pesmu zato što smatram da je bitno da se definišem tako, ali ne smaram da to bude opterećujuće za slušaoca da ne razume. Pokušavam da ne preopteretim. Ja u pesmi ’’Nadrkano hodanje’’, koja ima skoro, ne znam koliko, više od milion, milion i osamsto, ja kažem: ’’Danas sve marksice, nose maksice.’’ Znači to je po merilima pregleda, znaš kao, pop pesma. To ljudi stvarno slušaju. Ja koristim to. Jedan stih ubacim, čisto da onaj ko želi da razume može da nađe to šta mu treba. To je neka moja idealna pozicija, gde sam ja našla tu meru da ne odem skroz u aktivizam i da mi ne budu sve pesme obojene društveno ili politički. Gledam da doziram jer mislim da nema efekta nekog napraviti od toga proglas neki ili ne znam...

HC: Manifest.
Sajsi MC: Manifest. Mislim možda napravim manifest, nemam pojma. Ali jednostavno ne opterećujem pesmu toliko. Svoje lične stavove ubacim kad mogu, ali nisam samo to.

HC: Ok. Prošle godine si nastupala na queer festivalu ‘’Merlinka’’. Kapiram da imaš pozitivan stav prema LGBT i queer zajednici, ali ipak da pitam – kakav je tvoj stav prema ovim diskriminisanim seksualnim grupama?
Sajsi MC: Pa kao stav svakog normalnog, svake normalne... kad kažem čoveka, onda me to nervira. Svakog normalnog ljudskog bića stav prema bilo čemu što je diskriminisano treba da bude... ovde treba da te pogodi, (prim.aut. pokazuje na srce) a ne u glavu, znaš. Tako da ja nikad ne mogu do kraja da razumem kako je to jer nisam diskriminisana po tom pitanju. Ja u ’’Papi’’ kad kažem onaj početak: ’’Ja sam feministkinja, ja sam lezbejka’’, to je moj pokušaj da razumem, da se približim samo korak jer koji ću hejt dobiti od ove strane kad to kažem može da mi malčice samo pojasni kako je njima. E, to je to.

HC: Mhm, mhm. Jeste, jeste. Super obrazloženje. To i jeste tako.
Sajsi MC: Pa to mi je bila neka vizija. Kad to kažem onda ću ja moći možda da razumem. Pokušavam, ne znam da li uspevam, ali pokušavam da razumem. Mislim, ne samo njih, nego generalno. Naravno da sam i kao žena u Srbiji, kao reperka... (prim.aut. objašnjava da je kao žena i kao reperka izložena određenom tipu diskriminacije) Nije moj položaj loš zato što moja snaga volje da ja radim ovo što radim je mnogo jaka, ali ne treba biti otežavajuć kao što jeste za nekog drugog ko nema ovakav mentalni sklop. Ne kažem da je sjajan, nego samo je takav, da mogu da, ono, sebi rovem put. Ne znači da za nekog drugog ne treba da bude olakšavajuće to. Taj slut-shaming, taj ageism koji postoji, body shaming. To su stvari koje su zbog interneta, ti stoje ovde. One su ranije bile tamo negde daleko. Ja znam kako je meni bilo 2005. da repujem u Akademiji. Pa ti dođe visok lik, pa kaže: ’’Skini se sa bine.’’ A ja kažem: ’’Dobro, ’ajde skini me sa bine.’’  A znam i šta ti je taj isti stav, šta ti tu hoćeš. Pa ti stoji ovde. (prim.aut. pokazuje fizički koliko joj blizu lica stoji taj visoki lik) Jednostovano, približilo se, kompresovalo ti se sve ovako tu. Za nekog ko se bavi javnim poslom, ne mora da bude reperka, to može da bude ne baš kul stvar. Neko može da odustane od toga jer ne može da podnese pritisak. Ako ti imaš za ’’Antifa Kučke’’ pesmu toliko, ono, reakciju, neko to ne može da podnese, neko ne želi da trpi to. E, zato ja ne smem da govorim iz pozicije... Meni je ok. Meni je ok jer ja moram da budem ok, ali nekom drugom nije ok, zato je to... Ne smemo izjednačiti to.

HC: Jasno, jasno. E pa super, sad smo pričali o tome šta znači biti reperka i sledeće pitanje se tiče toga. Kako je bilo u vreme kada si krenula da repuješ, za tebe kao ženu, a kako je danas? Dobro, tu si manje više odgovorila, ali ipak... I da li si ikada pronalazila inspiraciju u ženskim reperkama i ako jesi koje su to bile?
Sajsi MC: Generalno ja za tekst nisam bila inspirisana repom koliko sam bila inspirisana pank lirikom, pre svega Kontejner A.D. Zato što sam bombardovala sebe time. A reperke koje su bile tad kad sam ja počinjala su bile Foxy Brown, Lil Kim... pa one su bile, onako, najvidljivije. Ali ne, nikad meni nisu one bile inspiracija jer sam ja bila u nekom svom posebnom ego tripu i imala sam posebno pravilo gde ja uopšte nisam slušala druge repere da ne bi oni nesvesno uticali na mene jer sam tražila svoj specifičan izraz. To ti je ta amaterka u meni koja se tripuje da je bogom dana i da je nešto najposebnije na svetu. I imala sam taj stav. Mislim, meni lično nije bilo ništa izazovno u reperima ni tada, ni sada. Bez nekog disrispekta stvarno. Tu ima stvarno kvalitetnih likova koji stvarno pišu super tekstove, podržavam sve ja, ali meni lično... Mene lično, pošto sam ja već matora počela to da radim, ništa nije moglo da bude da me zaseni. Ja sam već bila zasenjena 10 godina pre toga i obožavala neke bendove. To me je prošlo. Ja sam želela i jedini mi je cilj bio da ja nađem svoj izraz koji će da bude specifičan i da kad se čuje pesma da se zna da sam ja. Znači ovo čista definicija najvećeg ego tripa. Ali reper, reperka, šta god mora da ima ego trip. Nemoguće je da ga nema.

HC: Pa da. To je onda loš rep.
Sajsi MC: Da.
 
HC: Tvoj prvi EP sa BKO kaže ‘’KNVK’’ odnosno ‘’Ko nije voleo Kleš’’. Ljudi oko tebe, a i ja, znaju da si fan pank muzike, što se dalo primetiti i kroz intervju. Reci mi da li još uvek voliš Kleš i koji su ti omiljeni pank bendovi i koje od pank bendova i danas pustiš sebi?
Sajsi MC: Aha. Ko je voleo Clash, voli Clash do kraja. To je kao opšte poznato. Meni je Clash bio bitan zato što je on uneo formu koja nije klasično punk i to je bilo revolucionarno za mene jer kad si klinac onda, znaš ,voliš ti to da odvojiš u katergorije i nemoj ti da mi se tu nešto mnogo šetaš. Međutim, Clash... Znaš, kao, i dalje. To ’’Ko nije voleo Kleš’’ se meni činilo kao: ’’Ma ovo je kul za naziv za EP.’’

HC: Ja sam se oduševio kad sam video.
Sajsi MC: E, pa drago mi je.

HC: To me je bilo i privuklo. Uvek sam voleo bendove koji rep i pank negde susreću. I kao ’’Ko nije voleo Kleš’’, još pesma ’’Antifa Kučke’’ tu. Ovo mora da valja. Pritom tada ništa nisam znao o tebi... To mi je baš bilo carski.
Sajsi MC: Strava, strava.

HC: Imam još par pitanja. Puštaš i muziku inače...
Sajsi MC: Ma da, haha.

HC: Kad nisi muzičarka i DJ, šta drugo radiš u životu? Gde te ljudi mogu videti mimo TV ekrana i bina klubova?
Sajsi MC: Pa volim da blejim, volim da ne radim ništa. Pa ne znam, mislim svašta nešto. Ništa sad ja ne radim specijalno drugačije od drugih ljudi. Šta radim? Gledam serije ko nenormalna, čitam, nešto pišem, nešto... Odem u neke velike šetnje, blejim sa nekim... Znaš ono...

HC: Ok, da. Znači regularna...
Sajsi MC: Pa ono, penzionerski.

HC: Haha, ok. Reci mi koji ti je najbolji koncert koji si posetila do sada? Znači, ne onaj gde si ti bila učesnica. Računaju se svi žanrovi, podžanrovi...
Sajsi MC: E, pa bili su The Walkabouts u Domu Omladine. Sad, koje je to bilo godine, nemam pojma. Da li je 2006. ili ’07? Možda i ranije? I sad The Walkabouts sam ja slušala u osmom razredu osnovne, i dođe jedan takav bend... I meni je baš bilo bitno da ih ja vidim jer kao... To je ta neka velika tuga što ja tada, kad sam to slušala, nisam mogla da gledam. Jesam gledala ’98. GBH. To je bitno.

HC: Imao sam taj snimak na CD-u nekom. To je u Domu Omladine bilo, jel tako beše?
Sajsi MC: Da. Kad je bina bila sa druge strane. Ustvari, ne znam sad.

HC: Sad je pravo kad uđeš. Tad je bila odmah od ulaza levo.
Sajsi MC: Sad je pravo. Da.

HC: Da, to su te godine kad su bili D.R.I, Toy Dolls-i.... Ustvari oni su kasnije bili...
Sajsi MC: Toy Dolls-i su kasnije bili. Toy Dolls-e sam gledala. I D.R.I. sam gledala. To je dok sam bila aktivinija. Sad više ne idem na svirke kao ranije, ne znam šta je u pitanju. Valjda nemam više sa kim da idem. Mislim da je to. Ali, eto ti Walkabouts su došli i to mi je baš bilo kul. Ono što je meni bilo baš, kao, bitno je što sam posetila izložbu fotografija panka u SKC-u u maloj sali 1996. Baš sam bila mala. Gde sam ja to mogla da pročitam, nemam pojma. I zapela sam, i moji me puste, i odem na tu izložbu.

HC: Jel to domaćih panker ili panka generalno?
Sajsi MC: Domaćih, domaćih. Ko je to slikao, ne znam, ali to je meni bilo bitno. Mislim, stvarno te neke ključne stvari koje su me odredile nisu vezane za rep. Jesam ja čula u petom osnovne Warren G i Nate Dogg i bila sam iz fazona: ’’Šta je sad ovo, čekaj, čekaj.’’ Baš sam bila opčinjena tom pesmom. Rep se uvek provlačio zato što si imao na MTV-ju nedeljom od deset do jedanaest ’’Yo Raps’’ i ja sam pratila to. Pratila sam sve, ali nisam ja baš mogla da prevedem sve te tekstove. Ja sam se mučila za Warren G i Nate Dogg-a dok sam prevela. Znači, moje znanje nije bilo tad dovoljno dobro da mogu da prevedem. Zato sam se ja ukačila na ono što sam mogla da razumem u to vreme, a do čega sam mogla da... Mislim, tek sada razumem sve.

HC: E sad, imam još dva kratka pitanja. Mislim, ja sam dao pet, ali ti ne moraš uopšte toliko da nabrojiš. Omiljenih pet izvođača ili grupa, domaći i stranih?
Sajsi MC: Domaćih? Bilo kojih ili samo rep?

HC: Bilo kojih, čak ne mora ni rep. Možeš i rep, i ne rep, i šta god. Ja volim ova pitanja da postavljam da bi ljudi koji te prate videli šta slušaš, da čuju nešto novo, a da nije, znaš...
Sajsi MC: Da, da, da. Evo rep, ja volim Paris-a. On mi je zajeban i dobar i tehnika mu je fenomenalna i tekstovi su mu super. Krivo mi je što on nije napravio veću karijeru, mada ja mislim da je on u Americi veliki. Eto tog Paris-a volim. OutKast mi je jebanje keve i niko nije uspeo da ih prejebe u tom njihovom... Krivo mi je što ne rade više. Baš, baš ono, bezveze. Oni su mi miljenici jer su radili ono što ja pokušavam, a to je da ne jebu živu silu i da rade svašta. I njihova produkcija, mislim da je posebna priča. To je ludilo. Ja jako volim Misfits. Prvu tu neku kasetu koju sam nabavila njihovu je neki bootleg i neki live snimci. To je bilo neslušljivo, ali to sam toliko slušala da je to postalo slušljivo. Ja i danas kad pustim tu kasetu, to je kao rrr-rrr (prim.aut. oponaša krčanje kasete) i onda samo čuješ onu pesmu ’’She’’ negde u pozadini. To je treće. I hajde da kažemo Goatmare & The Hellspades, da promovišemo domaće. I... Baš ima dosta bendova, baš...

HC: Jeste, uvek je zajebano. Mene ovo neko da pita, ja ne znam šta bih mu rekao.
Sajsi MC: Pa da, mislim, ono šta sam u poslednje vreme slušala to ću ti reći. Ali kao, sigurno ću da se setim nekog fenomenalnog benda koji mora da se pomene tu. Pi, jebemu mater... NoFX volim. Oni jebu keve. Mada je Fat Mike, ono, drkadžija od čoveka. Gledam one intervjue sa Nardwuar-om, znači, kao... Čekaj da ti pokažem. Čisto će ovo tebi baš biti zanimljivo. Ali baš je to nešto... (prim.aut. Ivana mi pokazuje na sporom internetu mobilnog telefona youtube klipove novinara Nardwuar-a) To je taj njegov show i... Ne znam što je sad spor...

HC: Aha, eto sa Fat Mike-om.
Sajsi MC: Da. Ima sa svima, znači...

HC: Aha, nisam znao za njega. Baš ću da ga čekiram.
Sajsi MC: On je po meni, najspecijalniji muzički novinar, najnenormalniji i... tipa, znaš, radi sa... Nema sa kim ne radi. Evo Henry Rollins, Ian MacKaye...

HC: Drake. Sa Ian MacKaye-om je radio isto. To ću prvo da gledam.
Sajsi MC: Mhm. Sa Sonic Youth. Sa Snoop Dogg-om, sa Lady Gaga-om. Nema on tu da se... Šta je njemu zanimljivo, on će tu da radi.

HC: To je super pristup. Mislim, ne mogu ja nikako da se dovedem u paralelu sa njim, ali to i ja radim. Ja samo bendove i ljude...
Sajsi MC: Meni se svidelo ono tvoje. Šta si mi poslao ono?

HC: Pa poslao sam ti svašta, čisto da imaš neki uvid u ono šta radim. Ono sa Onyx-om je otprilike najgori intervju koji sam uradio u životu jer su mi dali 5 minuta i to posle svirke u Mixeru. I kao, to je bilo to, rokaj. Ja sam sastavio 15, 20 pitanja, oni mi dali pet minuta. Izabrao sam pet pitanja samo. Pritom su i oni drkadžije neke i na kraju je to ispalo onako šturo poprilično.
Sajsi MC: Da, ali razumljivo pošto pet minuta... Nemoguće.

HC: Stvarno nemoguće. Evo jedno konvencionalno pitanje za kraj. Imaš nešto da kažeš, da poručiš našim čitaocima i čitateljkama koji će čitati ovaj intervju?
Sajsi MC: Sajsi se rasprodala.

HC: Haha, to je to.
Sajsi MC: To mi je taj novi fazon koji furam.

HC: Kul, kul. E, da. Imam ipak još jedno pitanje, za sam kraj. Jel ’’Love Spreads’’ i dalje omiljena pesma od Stone Roses?
Sajsi MC: Da. Mislim ceo ’’Second Coming’’ album mi je omiljen, ali ’’Love Spreads’’ sam svaki dan kad sam se vraćala kući iz škole. Ne... kad se vratim iz škole. Ja sam imala snimljeno Pavement, ne znam koju pesmu, Stone Roses i Live, bend se zove Live, onaj njihov najpoznatiji hit. Svaki dan, posle škole ta tri spota na VHS-u vrtela i moji kad uđu u sobu svaki put kad vrtim to jedno te isto. Ja sam mislim to mesecima vrtela svaki dan. Sad mi je nezamislivo da vrtim opet tako nešto. Tako da ’’Love Spreads’’ sam čula prvi put i bila sam iz fazona: ’’Ovo je nešto najluđe što sam ikad čula.’’ Snimila spot i našla kasetu, kupila i vrtela. I sad ’’Love Spreads’’ kad čujem onaj početak...

HC: Da, da. Sad su skoro imali ona 2,3 povratnička koncerta, na stadionu Mančester Sitija.
Sajsi MC: Videla sam neki dokumentarac gde su uspeli da se posvađaju. I bila sam iz fazona ’’E, jebite se.’’

HC: Hehe. Baš sam te ovo pitao jer sam te mislim jednom video u majici Stone Roses-a u KPTM-u.
Sajsi MC: Da, da, da. Tu majicu nosim. Imam Sonic Youth. Sonic Youth volim, ali ne sve albume. Neke ne mogu da slušam. Ali ’’Goo’’ je... Oni kad naprave pop pesmu to je remek delo. Mislim, ceo taj album je pop po meni, noise pop. A i ova Kim je jedanput rekla: ’’Pa ja ne bih volela da nas kao gledaju da smo mi kao neki noise bend. Mi smo noise punk bend, mi smo kao Michael Jackson.’’ Ja kao: ’’Baš ste kao Michael Jackson.’’ Imam Sonic Youth, imam Misfits tri majice i imam Stone Roses. I uvek dobijam komentare kad okačim neku sliku gde nosim tu majicu, a često nosim tako da imam dosta slika, gde se, kao, ljudi zajebavaju na moj račun, kao da ja uopšte nisam čula za Stone Roses i što ja nosim Stone Roses.


HC: Da si u H&M-u kupila, haha.
Sajsi MC: Pa u H&M-u sam i kupila, mislim, al’ nemaš drugde gde da kupiš. Ljudi puni predrasuda... Mislim, zašto je toliko čudno da bilo ko sada, na primer... dobro, ja sam čula u šestom osnovne, znači sa 12 godina. Ali, zašto je čudno da neka devojka sada čuje za Stone Roses ako postoji jebeni internet. I sad, taj pristup, a uglavnom mi to muškarci pišu, gde se oni podsmevaju što ja nosim Stone Roses majicu, u fazonu, kao ja ne znam ni za taj bend. I znaš kao... ljudi, sve sad možeš da znaš. Kao, zašto je to sad toliko fama o tome da bilo ko, šta god da slušao i u kom god da je fazonu čuje za jebeni Stone Roses. Možeš da čuješ za bend iz Pakistana, a ne za Stone Roses. Ali, redovno. I za Misfits su bili komentari kako ja nemam pojma ko su Misfits.

HC: Pa dobro, onda će taman ovaj tvoj odgovor ili priča, šta god, biti neka vrsta demistifikacije tebe.
Sajsi MC: Meni se sviđa ta mistifikacija u suštini. Ja igram na to da sam ja, to kao, da ja nemam pojma, znaš. Lakša mi je ta pozicija zato što ljudi ako dolaze iz tog... ti prilaze tako da kao nemaš pojma, ti ne veruješ koje priče ljudi tebi serviraju. To je taj patronistički pristup. Kao, on je iskusniji i...

HC: I zna.
Sajsi MC: I zna. A ja nemam pojma. A ja volim to, da glumim da nemam pojma i to mi je kul.

HC: Carski. To je to. Hvala ti puno.
Sajsi MC: Hvala tebi na lepim pitanjima jer uglavnom radim intervjue...

HC: Video sam po netu... Baš sam malopre pričao sa Peđom... Postave ti pitanje na koje možeš da odgovoriš sa tri reči ili rečenica maksimalno.
Sajsi MC: Da, baš su nekad... Baš su nekad glupa pitanja.

HC:  Da. To je to.

Na kraju pogledajte spot koji je Sajsi nedavno izbacila za singl "Lokal beogradizam".
 
Sa Ivanom razgovarao Nemanja Mitrović - Timočanin
23.12.2016.