Couscous je eksperimentalni četverac iz Austije koji je snage udružio sa multi-instrumentalistom, kompozitorom i producentom Borisom Haufom. Zajedničkim snagama proizveli su jedan sirov, širok i koloritan noise/avangardni album.

Zanimljivo na ovom albumu je to što se kombinuju tradicionalni žičani instrumenti sa duvačima i modernim sintisajzerima. Takođe, česte su nagle promene raspoloženja, pa tromi, režući zvuci brzo prelaze u akustične i klavirske pasaže. Ono što je najzanimljive i što intrigira je utisak takozvane ksenohronije (xenochrony) – različiti instrumenti odvojeno snimljeni u različitom tempu, pa onda umiksovani zajedno. Tako se recimo u svakoj numeri nalazi određeni konfuzan deo koji zvuči rastresito, nabacano i nelogično, ali u određenim momentima se ritmovi preklapaju i stvaraju smislenu celinu. Kombinovanjem nabacanih epizoda stvara se jedan raznobojan zvučni kolaž koji dobija svoj oštar i jasan reljef. Dosta se ekspermentisalo na ovom izdanju, malo je digitalnih efekata, a mnogo toga se postiglo snimanjem različitih spoljnih zvukova i njihovim pravilnim rasporedom. Tu su zvuci prirode i različiti kratki zvuci koji su verovatno rezultat koračanja po svakojakim površinama, zvonjava, udaranje o razne predmete, razgovori, vetar...

Abum kao celina nema jasno definisan tok, već je svaka numera celina za sebe, i svaka nosi sopstvenu emociju, sopstvenu paletu zvukova. Album više deluje kao „various artists“ izdanje, samo što je ovde koncept drugačiji, te je u pitanju „various styles“ izdanje, čime ovaj sastav kroz četrdesetak minuta predstavlja izuzetno širok opus svog muzičkog delovanja kroz različite instrumente, eksperimentalne stilove i zvučne slike. Ukratko, u pitanju je vrela instrumentalna supa na bazi modernog putovanja elektronskih zvukova, začinjena tradicionalnim, a na novi način upotrebljenim instrumentima.

Tihomir Škara