Nema puno umjetnika koji stvaraju s toliko srca s koliko to čini Kirk Vindstajn. Kroz cijelu svoju karijeru iskreno se bori za opstanak svog matičnog benda Crowbar. Postava se mijenjala iz godine u godinu, članovi su ulazili i izlazili, dok je Kirk uvijek bio tu da ih iznova primi, odnosno dopusti im otići u neke druge projekte. Jednom je izjavio: „If you want to join in – ok, if you want out – no problem.“ Govori li to nešto o njemu? I te kako da govori.

Kirk je rođen 14. travnja 1965. u Midleseksu, Engleska. Glazbenu karijeru počinje u Nju Orleansu, Luizijana, USA, gdje i danas živi. Svoj alat uzima u ruke 1985. godine i svira u kaver bendu Victorian Blitz. Nakon toga se pridružuje hardkor pank bendu Shell Shock gdje se zbližava s bubnjarom Džimijem Baverom. Ubrzo počinju mijenjati zvuk koji opisuju kao krosover treš i tada Kirkov vokal sve više počinje dolaziti do izražaja. Krajem 1988. gitarist Majk Heč oduzima si život, a umjesto njega bendu se pridružuje Kevin Nunan. Shell Shock nastavlja svoj rad pod imenom Aftershock, te im se zvuk pretvara u mješavinu hardkor panka i dum metala. Ubrzo ih napušta basist Majk Sevj, a njega tada zamjenjuje danas legendarni Tod Strendž poznatiji kao Seksi T. Bend još jednom mijenja ime u Wreqiuem. Niti taj naziv nije dugo potrajao, bend mijenja ime u The Slugs i sredinom 1990. godine konačno se raspada. Napokon, 1991. godine, Kirk i Seksi T počinju s reformom benda, priključuju im se bubnjar Kreg Nunenmačer, gitarist Kevin Nunan i rađa se glazbena skupina koja dan danas šeće kraljevskim vrtovima sludge metala – Crowbar.

Crowbar 2016.
Od tada do danas postava se prečesto mijenjala. Crowbar je imao veće pauze od snimanja novih albuma jer je Kirk svirao s bendom Down, te nešto kasnije radio na projektu Kingdom of Sorrow s Džejmijem Džastom i ekipom iz Hatebreed (Kirk je bio Džejmijev uzor, a Crowbar bend uz koji je odrastao). Kirk je kroz karijeru surađivao s priličnim brojem velikana metal scene, što samo još više pozlaćuje krunu kralja stone/sludge zvuka. Neki od njih su: Fil Anselmo (Pantera), Peper Kinan (Corrosion of Conformity), Džimi Baver (Eyehategod), Džejmi Džasta (Hatebreed), Semi Duet (Acid Bath, Goatwhore).

Ispričati cijelu priču o bendu kao što je Crowbar definitivno nije nužno. Svi podaci dostupni su on-line, međutim potreban je jedan subjektivni dojam o cijelome opusu i stvaralaštvu Kirka Vindstajna, jer on nije bilo tko, a svatko tko ne poznaje njegovu glazbu i njegove stihove trebao bi sjesti sam sa sobom i dobro razmisliti želi li napustiti ovu dolinu suza u tolikom neznanju.

Od prvoga albuma „Obedience Thru Suffering“ iz 1991. godine, pa do zadnjega „Symmetry in Black“ iz 2014. godine, Kirk nije prestao stvarati savršeno teške rifove, ujedno i snažne životne tekstove. Njegov vokal govori težinom i tugom, njegovo obraćanje jest grubo jecanje, patnja i nemir – ujedno i nevjerojatna snaga. Njegov stav izaziva poštovanje kod svakog slušatelja. Grubost iza koje se „skriva“ govori sasvim drugim notama. Jednom prilikom je izjavio kako je teško napisati osjećajnu melodiju ukoliko ne poslušaš dobru pop glazbu. To pak govori o njegovoj širini glede glazbenog opusa koji probavlja svojim istančanim sluhom i posebnosti kod stvaranja glazbe. Rijetko tko može napisati pjesme kao što su: Nothing, I Have Failed, All I Had (I Gave), Existence Is Punishment, Like Broken Glass, Thru The Ashes (I've Watched You Burn), Empty Room, Time Heals Nothing, Cemetery Angels, Walk With Knowledge Wisely; previše ih je da bi se sve navele.

Ono što je potrebno jest posjesti se, poslušati i početi razumijevati poruke. Učiti od najboljeg. Kirk je inspiracija, teret, ujedno i olakšanje. Magija koja nikada neće prestati djelovati, jer ono što se na prvu učini jednostavnim, teško liježe na dušu čovjeka.

Sanjar jesam, često sam zamišljao Crowbar na pozornici, pred vlastitim očima, i zaključivao po principu: samo da mi je još njih vidjeti i više ne moram otići niti na jedan koncert.

I dogodilo se! Sedamnaestog 06. 2014. godine, Zagreb, klub Močvara. Karte su bile kupljene prije nego su i tiskane! S probranim društvom (Mrđa, Čupo, Brik i Tadić) uputih se na koncert. Uzbuđenje da ću vidjeti Kirka, jednoga od uzora u vlastitom tekstopisanju, bilo je prilično. Popili smo koju više, što je red i običaj, ušli polagano na zvuke jedne od predgrupa (Katran ili Monox), kada pored šanka glavom i bradurinom ON osobno! Kirk Vindstajn!! Gospodin prodaje majice, lagano šeće po Nikšićko pivo, vraća se… Sjećam se kako me ekipa promatrala, znali su koliko mi Kirkovo stvaralaštvo znači, i čekala na moj prvi potez.

Priđoh mu i upitah ga da li se mogu fotografirati s njim. Rekao je da mogu, u stilu: no problem. Stadoh pored njega kao usran. Probrani izvadiše mobitele i kao jedan „zapucaše“ na nas, jednako zbunjeni kao što bijasmo Kirk i moja malenkost. Fotografiranje je prebrzo završilo, a ja nisam znao što reći čovjeku čiju glazbu slušam od 1993. godine. Nisam imao što izgubiti, ionako me se neće sjećati, stoga sam mu rekao: „Thank you for everything.“, te ga poljubio u svježe obrijanu (ionako) ćelavu glavu. Ne znam je li me doživio, ali nije niti važno, jer kucnuli smo se bocama Nikšićkog piva, pogledali u oči i to mi je bilo i više nego dovoljno.

Kirk i Mario
Koncert je bio… za mene osobno - koncert života. Šezdeset minuta savršenstva. Kupio sam majicu koju mi je prodala Kirkova supruga osobno, čak mi je dopustila da joj kažem kako bi bilo dobro da u prodaju ponovno stave majice s dugačkim rukavima s motivima prva dva albuma, na što mi je ona rekla da to imaju u planu, jer upravo to fanovi uporno traže. Dakle, Kirk i supruga zajedno na turneji, sami rade na prodaji majica i CD-a, sami vuku razglase i opremu, a na vrhu su sludge/stone kraljevstva. Jednostavni ljudi u kompliciranome svijetu.

Kirk je 2014. godine napustio bend Down, jer se odlučio posvetiti Crowbaru, stoga je i album „Symmetry In Black“ te godine doživio svoju zasluženu turneju upravo na 25. službenu godišnjicu benda.

Crowbar priprema novi album pod nazivom „The Serpent Only Lies“ čije je izdavanje najavljeno za 28. listopad tekuće godine. Kirk je izjavio kako se vraća starome zvuku, objasnio kako je učestalo slušao prve albume Crowbara, ujedno i svoje omiljene bendove poput: Type O Negative, Trouble, Saint Vitus i Melvins. Najvažnije od svega je da se u bend vratio legendarni Seksi T, nešto mršaviji nego ranije, ali definitivno jednako ubojit. Pričekajmo listopad, očekuje nas novi udar teškaša koji zna kako zarobiti dušu onih koji kvalitetno osjećaju tugu.

Mario Lovreković