Neplanirano, na zahtev publike, šabački pankeri su i ove godine zasvirali na APA Beer Gardenu. Ovo veče je, za razliku od ostatka festivala, zaista ličilo na festivalsko, uz tri predgrupe i hedlajnera.

Nažalost, propustila sam nastup benda Mrka Kapa, ali s obzirom na to koliko mi je bend nakon Antievrovizijskog koncerta ostao u dobrom sećanju, verujem da su momci razvalili. Na makišku stranu Ade sam stigla dok su bili svirani poslednji taktovi muzike benda M.U.D.A. (Mutant Urban Dance Ansambl), te o njima ne mogu da dam svoj sud, ali se nadam da ću u skorije vreme biti u prilici da ih čujem kako dolikuje.

Neprijatelj prelazi zeku je bend koji se po netu veoma često spominje. Ipak, nikada nisam kliknula kako bih čula o čemu se radi. Svašta sam očekivala od ovog benda, ali onako dobar pank definitivno nisam. Sada mi je jesno čemu toliki hajp. Zbog nedostatka vremena, bend je ređao pesme jednu za drugom bez pauza, a publici to ni najmanje nije zasmetalo. Uz "Ja ne mogu da ne mogu" su jednoglasno pevali i oni koji znaju pesme NPZ-a, ali i oni koji ih ne znaju, ali su iskoristili priliku da zapevaju ove lako pamtljive reči. Radujem se sledećoj svirci ovog benda kojoj ću težiti da prisustvujem kao dobar poznavalac njihove muzike.
 

Čim su NPZ sišli sa bine, u publiku kao da se teleportovala masa ljudi. Ne znam gde su se skrivali, ali gomila publike se pojavila niotkuda, željno iščekujući one koje su sami doveli na Beer Garden binu. Goblini su koncert započeli na najbolji mogući način - odsviravši "Lunu". Nema boljeg početka koncerta, nego jednom od pesama koju ljudi i dalje pevaju nakon što se ista završi. Upravo se refren "Lune" orio Adom i nakon što je bend završio sa izvođenjem.
Atmosfera je tokom celog koncerta bila na nivou, kao tokom bilo kog drugog nastupa ovog benda. Ruke u vazduhu, tapšanje u ritmu, svetlost upaljača tokom sporijih pesama i skakanje u obaku prašine tokom onih žešćih. Nema tu mnogo šta novo da se spomene. Međutim, koliko god puta da gledam Gobline, uvek će me nešto ostaviti bez daha i ispuniti ponosom.
S obzirom na okolnosti u gradu, ovo je bio možda najbolji momenat u kom su Golub i ekipa mogli da dođu u Beograd i pruže reči podrške i zajedno sa publikom zapevaju tekstove onih politički angažovanih pesama, a iste te doživljene su ličnije nego ikada do sada. Ovog puta se posebno istakla Golubova empatija i srčanost i ovog puta su tokom "Voza" spomenuti konkretni primeri onga u državi protiv čega se svi borimo. Kako bi se tasovi politički angažovanih i onih ostalih tekstova izjednačili, Golub je svim parovima poslao kratku i jasnu poruku širenja ljubavi: "Jebite se, deco!" Nakon "Tamare" podsetili smo se (neki su i saznali) i da je Alen svirao u bendu Borisa Novkovića.

Koliko god puta došli u Beli Grad, Goblini će uvek biti pozvani ponovo od strane publike u što kraćem roku. Odnos između Goblina i njihove publike nije odnost između benda i fanova, to je zajednica ljudi sa istim ubeđenjima i moralnim vrednostima. Skup prijatelja. Takav je moj doživljaj koncerata šabačkih pankera.

Kompletnu galeriju pogledajte na našoj fejsbuk stranici.

txt: Jelena Ostojić
foto: Jovan Mihajlović