Slash: Autobiografija
Helly Cherry
Pisci: Slash i Anthony Bozza
Godina: 2007
Odrastanje nije nikada lako, pogotovo djeci razvedenih roditelja. Tako je život započeo i Slash, barem kako kaže u ovoj autobiografiji.. Pisana u prvom licu, priča već od početka uzima pažnju čitaoca najviše zahvaljujući tome što je pisana jednostavno, bez arogantnih i rogobatnih ispada i jednostavno rečeno, bez preseravanja, nego onako (valjda) kako jeste bilo bez uljepšavnja ili poružnjavanja i ostavljanja utiska žrtve okolnosti i života. Život uličara koji se zahvaljujući jedinstvenom talentu, i sretnim okolnostima, pretvorio u nešto bolje. Čovjek je imao sreće, mnogo sreće.
Već nakon nekoliko poglavlja, priča prelazi u mješavinu autobiografije i biografije Guns n Roses. Kako su se Steven i Slash našli, Izzy i Axl, te kako je Duff upao u ekipu, komponovanje prvih pjesama koje će kasnije činiti "Apetite for Destruction", prva turneja i jedan jedini koncert na istoj, povratak u LA i nastavak rada na pjesmama, uvid u probleme koji će kasnije dovesti prvo do odlaska Steven Adlera pa i raspada te originalne postave ... Ako vas interesuje život tog benda, postoji mogućnost da vas interesuje kako su nastale pjesme sa „Appetite for Destruction“, kako su nastale „My Michele“, „Sweet Child o‘ Mine“ (Pij Čaj Do Maja), „Mr. Brownstone“, „Out Ta Get Me“ ili „Night Train“, kako su prošli mjeseci prije snimanja albuma, ko stenje na „Rocket Queen“, kako je bend tonuo u problemima a rastao sa iskustvom, koji su detalji iza svih dogodovština koje su kasnije mediji napuvali do enormnih razmjera i preko noći bend pretvorili u svjetsku atrakciju. Interesuje li vas kada su i kako nastale pjesme sa Use Your Illusion I i II? Ispada da su pjesme sa „Use Your Illusion“ u stvari ... neka ostane iznenađenje svima koji namjeravaju da pročitaju knjigu.
A onda kreće detaljna priča o Slashovoj narkomaniji. Kada kažem detaljna, onda to i mislim, sa ama baš svim i najodurnijim detaljima. Ovaj dio knjige je grozan jer je Slash baš eksplicitan (i dosadan u dobroj mjeri) jer čovjek opisuje bukvalno svaki detalj tih cirka dvije godine. Sve ove godine sam mislio da je Axl Rose glavni krivac propasti benda, ali ispade da je istina mnogo drugačija. Daleko od toga da je Axl bijela rada, ali i ostali članovi nose dosta odgovornosti na svojim plećima. Kraj knjige je posvećen Velvet Revolveru i kraj.
Sve je tu, vrlo jednostavno i iskreno opisano. Svako ko je jedan dio dječaštva ili mladalaštva proveo sa "Appetite for Destruction" sigurno će interesantno naći kako su nastale ove pjesme bolnog iskustva, gluposti srdžbe i neukosti, arogancije, alkohola, droga i trista đavola koji su dolazili u šlep sa njima, ali prije svega vjere u smog sebe bez obzira na sve. Sleš priča opušteno i iskreno, kao da ste sjeli sa njime negdje na kafu. Naracija je vrlo jednostavna i brza. Čovjek se na samom početku ustezao od psovki, ali kako odmiče priča, inhibicije padaju, atmosfera postaje opuštenija i sleng i ulični žargon sve više isplivava. Vrlo dobro osmišljena strategija, i jedina poštena. Bilo što drugo bi bilo uvaljivanje i zavlačenje publici. Knjiga „Slash by Slash“ nije nikakav dragulj literature i još je jedna nepotrebna knjiga sa nepotrebnim informacijama, ali, ako ništa drugo, ima interesantnih priča vezanih za taj jedan istoriski rock and roll album.
Opaska (moralisanje) autora: Odavno je poznato da mnogi najpoznatiji rock albumi, ako ne i svi, duguju svoj duh i energiju ne samo razularenoj mladosti, hormonima i talentu, već i pojedinim drogama i alkoholu. To sami muzičari svjedoče i potvrđuju. U medicini, i mejnstrim kao i alternativnoj, je poznato da pojedine droge pomažu otvaranju svijesti (iako na vrlo kratko), ali (i to VELIKO ALI) posljedice su mnogo teže nego svi benefiti. To što se svim tim bendovima posrećilo je puka koincidencija i neviđena sreća, a kada ih nabrojite, dođete do cifre koja i nije baš mnogo velika upoređujući sa brojem muzičara i bendova koji su nastojali ili sada nastoje da se probiju. Statistika je poražavajuća.
Godina: 2007
Odrastanje nije nikada lako, pogotovo djeci razvedenih roditelja. Tako je život započeo i Slash, barem kako kaže u ovoj autobiografiji.. Pisana u prvom licu, priča već od početka uzima pažnju čitaoca najviše zahvaljujući tome što je pisana jednostavno, bez arogantnih i rogobatnih ispada i jednostavno rečeno, bez preseravanja, nego onako (valjda) kako jeste bilo bez uljepšavnja ili poružnjavanja i ostavljanja utiska žrtve okolnosti i života. Život uličara koji se zahvaljujući jedinstvenom talentu, i sretnim okolnostima, pretvorio u nešto bolje. Čovjek je imao sreće, mnogo sreće.
Već nakon nekoliko poglavlja, priča prelazi u mješavinu autobiografije i biografije Guns n Roses. Kako su se Steven i Slash našli, Izzy i Axl, te kako je Duff upao u ekipu, komponovanje prvih pjesama koje će kasnije činiti "Apetite for Destruction", prva turneja i jedan jedini koncert na istoj, povratak u LA i nastavak rada na pjesmama, uvid u probleme koji će kasnije dovesti prvo do odlaska Steven Adlera pa i raspada te originalne postave ... Ako vas interesuje život tog benda, postoji mogućnost da vas interesuje kako su nastale pjesme sa „Appetite for Destruction“, kako su nastale „My Michele“, „Sweet Child o‘ Mine“ (Pij Čaj Do Maja), „Mr. Brownstone“, „Out Ta Get Me“ ili „Night Train“, kako su prošli mjeseci prije snimanja albuma, ko stenje na „Rocket Queen“, kako je bend tonuo u problemima a rastao sa iskustvom, koji su detalji iza svih dogodovština koje su kasnije mediji napuvali do enormnih razmjera i preko noći bend pretvorili u svjetsku atrakciju. Interesuje li vas kada su i kako nastale pjesme sa Use Your Illusion I i II? Ispada da su pjesme sa „Use Your Illusion“ u stvari ... neka ostane iznenađenje svima koji namjeravaju da pročitaju knjigu.
A onda kreće detaljna priča o Slashovoj narkomaniji. Kada kažem detaljna, onda to i mislim, sa ama baš svim i najodurnijim detaljima. Ovaj dio knjige je grozan jer je Slash baš eksplicitan (i dosadan u dobroj mjeri) jer čovjek opisuje bukvalno svaki detalj tih cirka dvije godine. Sve ove godine sam mislio da je Axl Rose glavni krivac propasti benda, ali ispade da je istina mnogo drugačija. Daleko od toga da je Axl bijela rada, ali i ostali članovi nose dosta odgovornosti na svojim plećima. Kraj knjige je posvećen Velvet Revolveru i kraj.
Sve je tu, vrlo jednostavno i iskreno opisano. Svako ko je jedan dio dječaštva ili mladalaštva proveo sa "Appetite for Destruction" sigurno će interesantno naći kako su nastale ove pjesme bolnog iskustva, gluposti srdžbe i neukosti, arogancije, alkohola, droga i trista đavola koji su dolazili u šlep sa njima, ali prije svega vjere u smog sebe bez obzira na sve. Sleš priča opušteno i iskreno, kao da ste sjeli sa njime negdje na kafu. Naracija je vrlo jednostavna i brza. Čovjek se na samom početku ustezao od psovki, ali kako odmiče priča, inhibicije padaju, atmosfera postaje opuštenija i sleng i ulični žargon sve više isplivava. Vrlo dobro osmišljena strategija, i jedina poštena. Bilo što drugo bi bilo uvaljivanje i zavlačenje publici. Knjiga „Slash by Slash“ nije nikakav dragulj literature i još je jedna nepotrebna knjiga sa nepotrebnim informacijama, ali, ako ništa drugo, ima interesantnih priča vezanih za taj jedan istoriski rock and roll album.
Opaska (moralisanje) autora: Odavno je poznato da mnogi najpoznatiji rock albumi, ako ne i svi, duguju svoj duh i energiju ne samo razularenoj mladosti, hormonima i talentu, već i pojedinim drogama i alkoholu. To sami muzičari svjedoče i potvrđuju. U medicini, i mejnstrim kao i alternativnoj, je poznato da pojedine droge pomažu otvaranju svijesti (iako na vrlo kratko), ali (i to VELIKO ALI) posljedice su mnogo teže nego svi benefiti. To što se svim tim bendovima posrećilo je puka koincidencija i neviđena sreća, a kada ih nabrojite, dođete do cifre koja i nije baš mnogo velika upoređujući sa brojem muzičara i bendova koji su nastojali ili sada nastoje da se probiju. Statistika je poražavajuća.
Onda posljedice, kao prvo, legalne prirode. Jedan dan u prdekani je mnoge otrijeznio, da ne govorim o dužim zatvorskim kaznama. Kao drugo, posljedice po psihičko i fizičko zdravlje su katastrofalne i ireverzibilne. Dovoljno je da vidite jednog džankija (heroinomana) pa da vam bude sve jasno. Suma sumare, droge = najebo si prijatelju! Mlatite i kršite instrumente danonoćno, krvarite nad njima i kad tad će nešto izaći zašto ćete biti i te kako ponosni. Ako ne izađe, poštenije je dignuti ruke i tražiti neki drugi put, jer ni sve droge i govna neće napraviti dobru pjesmu, nego samo lošeg čovjeka.
Nikola Franquelli